PRVA ISPOVIJEST MAJKE TRAGIČNO PREMINULOG PJEVAČA CRVENE JABUKE NAKON DUGOGODIŠNJE ŠUTNJE 'Sve mi je teže i teže... Ali samo jedna stvar mi je utjeha'

Tragedija koja se dogodila prije 33 godine na cesti između Sarajeva i Mostara ispisala je jednu od najtužnijih stranica u povijesti glazbe na ovim prostorima, piše Dnevni avaz.

Tog osamnaestog rujanskog dana 1986. godine, u to vrijeme najpopularnija grupa u bivšoj Jugoslaviji, 'Crvena jabuka', krenula je na svoju prvu turneju. Mostar je čekao mlade glazbene zvijezde iz Sarajeva, a negdje kod Jablanice dogodila se teška prometna nesreća. Na licu mjesta poginuo je Aljoša Buha.

Dražen Ričl, u to vrijeme neprikosnoveni idol i ljubimac mladih diljem Jugoslavije, zbog teških ozljeda helikopterom je prebačen na beogradski VMA. Omiljeni Para bio je u komi do 1. listopada, kada je preminuo u 24. godini.

Plakala je tada cijela država za prekinutom mladošću, a najteže je bilo Draženovoj majci Elviri Deak. Iz života joj je otrgnut sin jedinac. Elvira već 33 godine tuguje i samuje. U svom sarajevskom stanu živi sama od uspomena i sjećanja. I teška srca u javnosti progovara o svom Draženu.

Ipak, za Dnevi avaz je progovorila u ekskluzivnom intervjuu, koji je dala uoči odlaska na grob vlastitog sina.

- Kako je oko podne bila sahrana, ja obično odem u to doba na Draženov grob - kaže Elvira kroz teški uzdah.

Godine su tolike prošle od tragedije, ali rana na majčinom srcu je svježa. I zarasti ne može.

- Nakon 33 godine... Što da vam kažem... Za mene nikada nema ni zaborava ni utjehe. Sve mi je teže i teže. Možda još više što se Dražen toliko i spominje - govori Elvira.

Mada je, dodaje, za nju veliki ponos to što se čuva uspomena na njezina sina.

- Drago mi je što se njegove pjesme još slušaju, što se on spominje - dodaje Deak.

Zdravlje je, kaže, poprilično služi. Unatoč svemu kroz što je prošla.

- Imam dosta godina. Pa, eto, možete misliti kako je. Nemam neku bolest, svašta mi se u životu dešavalo. Nemam čime da se hvalim, a da se žalim neću. Tako to bude... - kaže Elvira.

- Uglavnom su Draženovi prijatelji otišli iz Sarajeva kada je bio rat... Ali svi su bili kod mene i na groblju. Dođu mi i zaista se Dražen ne zaboravlja, što je meni jedina utjeha... Ako je ima u cijeloj toj mojoj tragediji i svemu što se dogodilo i meni i Draženu - govori Elvira Deak za Dnevni avaz.