Sutra (3.4.) je u većini njemačkih saveznih pokrajina službeno zadnji dan škole prije dvotjednih uskršnjih praznika. Ali što u ovim koronom ispretumbanim vremenima znači „zadnji dan škole" i što znače „praznici"? Angela Merkel je rekla da o popuštanju mjera ograničenja vodeće političke glave u Njemačkoj još ne razmišljaju. Postojeće su produžene do 18. travnja, dakle, do kraja uskršnjih praznika, piše Deutsche Welle.
U normalnim vremenima bi se moja djeca veselila da je sutra zadnji dan škole i da ih očekuju praznici – sada se vesele da bi nakon praznika ponovno mogli krenuti u školu. Jer to bi značilo da se opet mogu družiti sa svojim prijateljima i vratiti se „u normalu". Ali znamo, a znaju i oni, da to možda neće biti tako.
Iza nas su skoro tri tjedna života u posebnim okolnostima u kojima smo se svi morali naviknuti na promjene koje je korona unijela u naš život. Jesmo li dobro izašli na kraj s njima? Svatko će za sebe na ovo pitanje odgovoriti drugačije, ali ja mislim da moja mala, četveročlana obitelj jest.
Pismo s uputama školskih psihologa
Početkom ovog tjedna su moja djeca koja idu u istu bonsku gimnaziju, u 5. i 9. razred (u Njemačkoj u većini saveznih pokrajina srednja škola počinje s 5. razredom) dobili pismo poslano iz Odsjeka za školsku psihologiju grada Bonna čiji sadržaj ja kao majka školaraca smatram izrazito korisnim i koji bih htjela podijeliti s vama.
U njemu stoji kako koronavirus i njegove posljedice stavljaju roditelje djece u školskom uzrastu pred velike izazove. To mi nisu morali pisati, to znam i sama, pogotovo nakon skoro tri tjedna „izvanrednog stanja", pomislila sam u prvom trenutku i zapitala se: pa što mi ovo šalju tek sada? Ali, onda sam pročitala cijelo pismo i zaključila da ovo ni sada nije kasno, iako su „praznici" pred vratima. Jer korona će nas pratiti, bez sumnje, i nakon njih, bez obzira u kojem obliku školska nastava bila organizirana, piše Deutsche Welle.
-->
Zadržati koncentraciju i sposobnost učenja
„Stalni priljev novih informacija, strogih ograničenja našeg života i općenito sve što se događa u vezi s koronavirusom kod mnogih ljudi budi osjećaj straha i neizvjesnosti", stoji u pismu. Naše tijelo je, shodno tome, sve više „u stanju uzbune". A tome dodatno doprinosi, upozorava se, činjenica da u daljinskom učenju kakvo se sada prakticira djeca još više tonu u svijet digitalnih medija i kompjuterskih igara. Školski psiholozi u Bonnu zato savjetuju: ograničite vrijeme koje Vaša djeca provode s digitalnim medijima. I ograničite dnevne razgovore o koronavirusu u obitelji. Hm, ovdje, mislim si, „prolazno vrijeme" moje obitelji nije baš najbolje. Mi, naime, između ostalog i zbog mojih dnevničkih zapisa, jako puno govorimo o koroni. „Skrećite pažnju djece na druge teme", preporučuju stručnjaci.
Škola je važna – ali izaći na kraj s trenutnim prilikama je važnije
Iako je škola važna, kažu psiholozi, u ovoj iznimnoj situaciji je još važnije da obitelj prebrodi što bolje krizu. „Pokažite razumijevanje djeci kada im učenje i koncentriranje na nastavni sadržaj teško pada."
Kroz glavu mi prolazi jedna scena od prošlog tjedna kada je moj inače njemačko-racionalni i mirni suprug izgubio strpljenje i za njegove kriterije neobično emocionalno istresao „jezikovu juhu" na našeg 11-godišnjaka koji se jednog jutra probudio potpuno nemotiviran za zadaće koje su mu nastavnici poslali e-mailom i koje smo zajednički dogovorili kao „normu" za taj dan. Da, izvanredne situacije zahtijevaju izvanredne reakcije. Znamo to, ali nije zgoreg kad nas se to podsjeti ovako, crno na bijelo.
Roditelji nisu nastavnici
Znamo da roditelji nisu nastavnici, da za to nisu ni podobni niti kvalificirani – ali ipak se od nas ovih dana traži da to budemo više nego inače, zar ne? Naša 15-godišnja kćer potpuno samostalno odrađuje svoje školske zadatke – kao i kad se nastava odvija normalno. Kad nešto zapne, nazove nekoga iz razreda, organizira se spontano video-chat, sve pet.
Ali naš „petašić" ima milijun pitanja. U početku je odrađivao svoje zadatke u njegovoj sobi. Nakon nekoliko dana smo se zamijenili – ja sam se „izolirala" u njegovoj dječjoj sobi da ne bi između početka i kraja rečenice koju pišem morala odgovarati na pitanja tipa: Koliko je 800 miligrama izraženo u kilogramima. Dogovorili smo se da riješi zadatke koje može i da one za koje mu treba pomoć „parkira" ne neko vrijeme sa strane pa da ih kumulativno zajedno riješimo.
U pismu psiholozi savjetuju roditeljima da pomognu djeci prostorno i vremenski strukturirati njihov posao u „home officeu", da budu „služba tehničke podrške" i koordinatori više nego nastavnici. Da ih se uputi da se za pomoć u rješavanju zadataka s kojima imaju problema mogu obratiti i školskim kolegama ili nastavnicima.
Malo „škole" pa malo igre
Iznenadilo me, moram priznati, kad sam pročitala da je „normalni period u kojem učenici nižih razreda mogu zadržati koncentraciju 15 minuta, a učenici 7. do 10. razreda (samo, op. a.) 30 minuta. Bonski školski psiholozi preporučuju česte pauze: izlazak na svjež zrak, zajedničke aktivnosti, nešto što će im „odmoriti glavu" – i što nije igranje igrica na smartfonu ili tabletu!
Ovo iziskuje kreativnost – i to svih ukućana. Mi smo za tu priliku postavili „Corona-Board", tablu ofarbanu kao školsku ploču na koju svaki dan šarenim papirićima popunjavamo rubrike škola, sport, prijatelji, zabava, hrana. To nam pomaže svima: čini mi se da ću nakon svakodnevnih partija stolnog tenisa pred ulazom, raznoraznih kondicijskih programa koje odrađujem sa svojom djecom na trotoaru pred našom kućom– a koje redovito dobivaju od svojih trenera – ubrzo biti u boljoj formi nego što sam bila zadnjih 10 godina!
Imajte povjerenja u Vašu djecu
To je zadnja točka u pismu koje smo dobili: imajte povjerenja u Vašu djecu. Ne moramo, poručuju nam stručnjaci, sve organizirati. Uključite djecu u domaćinstvo, dajte im zadatke, pišu. „Prepustite im odgovornost i pustite da Vas svojim sposobnostima iznenade."
Izvrstan savjet! U našem slučaju je on jučer urodio vrlo konkretnim plodom: večerom koju su potpuno sami osmislili, skuhali i servirali dvoje mlađih tinejdžera koji obično baš nisu najharmoničniji tim.
Projekt zapečene tjestenine u umaku od rajčica, s mozzarellom i bosiljkom i palačinke s čokoladom je odrađen izvrsno!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....