Siniša Švec, radijski voditelj koji vjeruje u nepobjedivost etera: Radio možda umire, ali još ima smisla buditi se u pola 5

Mogao je graditi brodove, barem je tako mislio i zato je upisao strojarstvo. Ubrzo se pokazalo da to nije taj, idealni odabir.

Mogao je biti geolog. - Fritzov stari, pokojni otac frenda Nenada je puno putovao. Bio je na zanimljivim mjestima pa sam mislio da bih možda mogao iskopavati neke fosile, pronalaziti naftu i skitati po egzotičnim mjestima - kaže Švec. Na kraju je upisao novinarstvo. Izgleda da je znao više od profesora koji su tamo predavali.

- Jedan se profesor htio upoznati sa mnom jer ga je zainteresirao esej koji sam napisao - brzinski opisuje Siniša Švec fakultete koje je prošao i nikada ih nije završio. Nisu mu trebali, ionako cijeli život radi posao koji voli pa samo uživa. Nije htio ni ostati zaposlen na genijalnoj plaći, nego je kao klinac ostavio dobru karijeru i došao raditi na radio za dvadeset puta manji iznos.

- U toj kompaniji se pola ljudi međusobno mrzilo, pola ih je imalo afere s tuđim ženama, a meni se stvarno nije dalo provesti život u nečemu takvom - prisjeća se. Siniša Švec je radijski voditelj, DJ. Ne, to nije netko tko pušta glazbu.

Drug u nevolji

Puno je više. On je onaj frend s kojim ujutro pijemo kavu, tip koji tješi, grli, diže moral, psihijatar koji sprečava samoubojice da prijeđu ogradu mosta, savjetnik koji nagovori neodlučne da uzmu kofere i odu iz loših brakova, primjer je koji natjera klince da ukopčaju mozak, huligan zbog kojeg starice pišu protestna pisma, razveseli ostavljenu djevojku s drugog kata podsjetivši je jednom rečenicom da joj i drugi frajeri mogu biti zanimljivi, ima, kako kaže, ured za facijalnu stolariju u kojem popravlja namrgođene, učini sve da jutro u kojem se itko sretne s njegovim glasom i mislima ne bude obično. To je ono što radi Švec.

Taj nikada ne radi po planu, nikada ne dopusti da bude obični talking head za mikrofonom. On je jednostavno izvan svega. Napravi kako mu se u tom trenutku sviđa. I nema veze što je drukčije dogovoreno, očekivano i traženo. Radi po svom. Jednom je ostavio studio i eter, sve je poslao kvragu i ostavio goste pred mikrofonom i slušateljima. Napustio je intervju koji je vodio.

Bili su to TBF-ovci, ali nisu bili raspoloženi za radijskog voditelja koji ih je primio u goste. Bili su raspoloženi za sebe i stanje u kojem su se tada nalazili. Nije bilo druge, činilo se Švecu, nego ostaviti ih takve da se zabavljaju sami, u eteru.

- Svega je bilo, od bradate žene do žirafe koja govori. Da ne spominjem Peha (Milana) koji je glumio razne stvorove - tek će reći Švec.

Rasadnik ideja

Siniša je onaj koji je stvarao nekadašnji Radio 101. To nije samo rečenica koja označava jedno mjesto i razdoblje, nego cijeli pokret, statement. Taj je radio bio lokacija odakle su nicale ideje, gdje je postojala samo kreativnost, nešto što nije priznavalo granice ni zakonitosti. Švec se tu nije tek uklopio, bio je jedan od onih koji su činili tu posebnost.

Radio se promijenio na pogrešan način, izgubio se, Švec je postao bolji. Nekada je bio taj koji je oblikovao glazbenu scenu, ne samo jednog etera, nego ljudi koji su slušali, učio ih što se novo događa u svijetu, danas to uporno ponavlja. Taj princ ironije, rubno seksističkih viceva, političke nekorektnosti, ali jasno izraženih stavova, nekonformizma i otvorene nesklonosti kompromisima, Švec je bio i na rubu pedagoškog izbacivanja s radija, ali i istodobnog obožavanja zbog istih stvari. Njegove su fore najluđe, neprimjerene i nekontrolirane, ali su i najbolje. No, Švec nije zabavljač.

On je vrlo neskriveno angažirani borac protiv gluposti, lopovluka, kriminala i svega groznog što se pokraj njega događalo. Kaže da se promijenio jer se promijenilo okruženje za radio. Nije, ostao je na tome da ga vole ili ne podnose. Još uvijek si osvjetljava put spaljenim mostovima iza sebe.