Nedaleko od Vojnića, u kraju opustjelom od rata, u zaseoku Mrđenovići do kojeg se stiže oštrim lijevim skretanjem s ceste koja je pala u zaborav kad je Dalmaciju sa sjeverom povezala autocesta, nakon što se više kilometara vozim kroz pustoš, na imanju Bogata šuma dočekuju me, oko auta skaču, Nelson (po Mandeli) i Nina (po Hagen). Veselim se psima, ali strahujem izaći jer je više od 30 Celzijevih stupnjeva.
Nelsona i Ninu ne pamtim od ranije, kolikogod dobro da se sjećam dana kad sam prije 13 godina ovdje bila u posjetu nizozemskoj obitelj koja se usred ničega doselila s idejom da - opstane i ostane.
Velik je bio njihov entuzijazam, ali nisam bila uvjerena u kordunašku im dugovječnost. Njih dvoje i petogodišnjak tad su kretali graditi život tamo gdje je...