Čudni su putevi Gospodnji - tako bi u jednoj rečenici svoj život vjerojatno opisao Stjepan Vukadin, 24-godišnji šef kuhinje restorana „Zrno Soli“. Njegov životni put koji ga je doveo do rada u tom elitnom ribljem ugostiteljskom objektu smještenom u splitskoj ACI marini zvuči pomalo filmski, a donosi ga Slobodna Dalmacija.
Obitelj je pred ratnim razaranjima bila prisiljena iz Bugojna doći živjeti u Rogoznicu, gdje se Stjepan rodio i proveo cijelo djetinjstvo sa šestero braće i sestara, motajući se oko majke u kuhinji i pomažući joj dok je pripremala obroke za mnogobrojnu obitelj. Kada je došlo vrijeme da upiše srednju školu, najviše ga je „vuklo“ da postane kuhar, no na kraju je ipak upisao Tehničku školu u Šibeniku, smjer tehničar za računarstvo. Jednog jutra u prvom srednje, prisjeća se, probudio se sa snažnim osjećajem da je njegov pravi put onaj svećenički. Odrastao je u religioznoj obitelji, ministrirao je od malih nogu u svojoj župi, a i stric je svećenik, pa su njegovi najbliži odluku da ode u sjemenište u Split prihvatili s radošću. Tu je, priča nam, sazrio, očvrsnuo, no shvatio je da to nije bio pravi put za njega, zov kuhinje je bio jači, vratila se prva ljubav.
Stjepan Vukadin, 24-godišnji šef kuhinje restorana „Zrno Soli“
- Razgovarao sam s rektorom koji mi je puno pomogao, to mi je baš trebalo jer nisam htio uvrijediti Boga, a želio sam i jedno i drugo. Poslije tog razgovora i čvrstog saznanja da je bitan samo put, nikako ne poslanje na putu i da smo svi jednako vrijedni, povukao sam se u osamu i odlučio upisati školu za kuhara. Kao da mi je pao veliki teret s leđa i cijelim žarom sam se uspio posvetiti kuharstvu koje volim svim srcem i mislim da mi Bog to vraća svakodnevno - priča nam mladi kuhar o tim izazovnim trenucima koji su ga odredili za cijeli život, a ništa ne bi bilo ostvarivo bez bezrezervne podrške obitelji. U srednjoj se školi brzo dokazao osvajajući zavidne rezultate na natjecanjima, a zalaganje na praksi omogućilo mu je da se odmah nakon završetka srednje škole zaposli u restoranu Marine Frapa u Rogoznici.
Treba nam više prakse
Stjepan Vukadin, 24-godišnji šef kuhinje restorana „Zrno Soli“
Stjepan Vukadin, 24-godišnji šef kuhinje restorana „Zrno Soli“
- Usred ljeta restoran je ostao bez glavnog kuhara pa sam brzo bačen u vatru. Mislim da me to prilično odredilo, već mi je tad posao bio na prvome mjestu, nisam izlazio kao vršnjaci. Shvatio sam važnost stalne edukacije, mentorstva tadašnjeg šefa Dejana Petrovića koji mi je pružio bazu za daljnju nadogradnju - prisjeća se Stjepan prvog restorana gdje je radio nepune tri godine. Put ga je odveo i do Njemačke, u dva restorana „naših“ ljudi, no brzo se razočarao i vratio u okruženje iz kojeg je krenuo. Ubrzo je prihvatio ponudu da postane glavni kuhar u nautičarima dobro poznatoj marini "Baotić" u Segetu, gdje je radio dvije godine prije dolaska u "Zrno Soli". Kaže nam kako je ljetos osjetio da mu trebaju novi izazovi, za taj je restoran čuo da je jedan od najboljih u gradu, u koji nerijetko dolaze domaće i strane poznate osobe, ali i vjerni domaći gosti, kako bi uživali u probranim jelima i pogledu od „milijun dolara“. Susret s vlasnikom Ivom Vrdoljakom, izgleda, bio je predodređen.
- Restoran je naziv „Zrno Soli“ dobio po tekstu iz Evanđelja po Mateju, stoga se sol i piše s početnim velikim slovom. Bez soli nema svijeta, ona je svuda oko nas, a mi kršćani smo sol svijeta. Tu rade nas trojica koji smo pohodili bogosloviju i bili predodređeni za svećenički poziv, a na kraju smo upisali ugostiteljsku školu, te sada kao kuhari ili konobari tu zajedno radimo u odličnoj atmosferi. Nismo se prije poznavali, ovdje smo se slučajno našli, no, naravno, ništa nije slučajno. Vlasnik je sljedbenik Isusova puta i prvi susret s njim mi je odmah rekao da je "Zrno Soli" moje prirodno okruženje i da me je sam Gospodin tu uputio, a svakako mi je godilo da je isto to Ivo rekao za mene - kazao nam je naš sugovornik, koji je inače zagovornik tradicionalne kuhinje s neizostavnim lokalnim svježim namirnicama, posluženima na moderan način. Nedavno je napravio novi jelovnik vodeći se sezonskim namirnicama pa će uz neke fiksne stvari kao što su morske delicije ponuditi samo odabrano meso poput janjećeg filea uz kremu od lisičarki i glaziranu bundevu, steak crne slavonske svinje ili foie gras uz aromatiziranu leću.
Budući da je i sam relativno nedavno izašao iz obrazovnog sustava, dobro je upoznat s manama koje rezultiraju deficitom radne snage na tržištu, na što se svi ugostitelji žale.
- Dobrog konobara i dobrog kuhara teško je naći. Nisam zadovoljan kako se odvija školovanje za kuhara, treba nam više prakse po uzoru na Nijemce. Mladima moramo dati barem tri dana prakse u tjednu kada će ih učiti iskusni profesori i kuhari - direktno nam odgovara u nadi da će mlade generacije imati lakši put i kvalitetnije obrazovanje, a raduje ga što se njegova profesija sve više cijeni i na nju se ne gleda kao na odabir za učenike s lošijim ocjenama.
- Ne osjećam da idem na posao na način kao možda netko drugi, to je za mene poziv. Jednostavno živim svoj život, a on se danas sastoji većim dijelom od gastronomije. Kad ne kuham, treba organizirati da sve ide svojim tokom, birati i kupovati samo najbolje namirnice, a to je moguće jedino osobnim odlaskom na ribarnicu i tržnicu! Čitam dosta literature, pratim trendove i novitete, tako da je slobodnog vremena jako malo, ali to je draž ovoga posla. Sutra ću sigurno i obiteljskim životom biti oplemenjen, na pravom sam putu, moja djevojka mi je velika podrška i snaga, moje razumijevanje i potpora.
Za uspjeh su bitni ljubav i želja
Poruku ima i za mlade koji se možda baš u ovim trenucima bore s istim sumnjama koje je on nekada imao.
- Smatram da je uspjeh zagarantiran onome tko ima ljubavi, želje i volje za učenjem. Meni se sve nekako poklopilo od početka, iako je to stvar i odgoja. Otac i majka su me učili da budem zadovoljan onim što imam, ali da težim tome da mi bude bolje i da sebi osiguram normalan život - zaključuje taj mladi šef kuhinje.