OSLOBAĐAJUĆE ISKUSTVO

SUNCE, MORE, PALME I - ČAROBNE GLJIVE! Otvoreno odmaralište za kojim su glavu izgubile žene diljem svijeta: 'Zašto nisam ovo probala prije 20 godina?'

 Pixabay / Facebook
 

Rana je večer na Jamajci i ja sjedim na podu prekriženih nogu u prostoriji s još 20 drugih žena u dobi između 25 i 75 godina, govori za Independent Tarn Rodgers Johns.

Svaka ima pokraj sebe bocu vode; neke imaju i slušalice, čepiće za uši ili jastuk. Sjedimo ispod strukture obojane tropskim bojama: zelenom, ružičastom, ljubičastom. Vani pada topla tropska kiša. Gledam kapi kako klize niz palmino lišće i kapaju na betonski pod dok jedna žena u visokom stupnju trudnoće razgovara sa svima, pita ih kako su i imaju li već iskustva s onim što ćemo svi probati.

Neki od nas sjede na podlogama za jogu, no nismo na satu joge. Nalazim se u jedinom odmaralištu za žene u kojem se konzumiraju čarobne gljive, MycoMeditations, a naša voditeljica je iskusna istraživačica psihodeličnih gljiva Katherine Maclean.

Prošlo je već 50 godina od 'ljeta ljubavi', a o psihodelicima se opet ozbiljno razgovara. Znanstvenici Kraljevskog koledža u Londonu su 2017. otkrili da psilocibin, aktivni sastojak čarobnih gljiva, ima potencijal da 'resetira', mozak ljudi koji pate od depresije. Jedna druga studija, koju je provela Katherine, otkrila je da psilocibin čini ljude kreativnijima te otvorenijima za nova iskustva i izražavanje osjećaja. MycoMeditations je namijenjen svima koji pate od depresije, tjeskobe ili traume, kao i onima koji ne pate od ničega. No nismo došli radi 'partijanja'. Svi smo ovdje jer želimo istražiti razna pitanja vezana za naš privatni ili poslovni život.

MycoMeditations se nalaze u Treasure Beachu, mirnijem dijelu otoka na kojem nema toliko turista i koji je poznat po 'backpackerima' i boemima. To je tri sata vožnje od aerodroma u zaljevu Montego u ruralnom području sa šarenim kućama, trošnim restoranima i veselim štandovima s voćem.

Osnivač MycoMeditationsa, Amerikanac Eric Osborne, prvi je puta došao na Jamajku prije 15 godina i stekao mnoga poznanstva u tom kraju. Gosti odsjedaju u hotelu Taino Cove, no za vrijeme seansi s gljivama i tijekom obroka naši su domaćini Doreen i njezina obitelj. Preko tjedna uživamo u domaćoj hrani: riži, grahu, ribi i svježem soku od guave.

Prekrasno je ovdje, naravno. No postoji jedan drugi, praktičniji razlog zašto se seanse održavaju baš na Jamajci. MycoMeditations omogućuje ljudima da dožive djelovanje čarobnih gljiva u sigurnom i, najvažnije, legalnom okruženju.

Ovo je prvi put da su gošće isključivo žene.

'Pokret #metoo pokazao je koliko je u našem društvu seksualno uznemiravanje česta pojava', kaže Maclean. 'Željeli smo stvoriti mjesto koje je vrlo sigurno za žene, posebno one koje pate od nekih trauma i strahova s kojima bi se željele suočiti što im možda ne bi bilo ugodno da su ovdje i muškarci.'

Tijekom tjedan dana imat ćemo tri seanse s čarobnim gljivama od kojih će svaka trajati približno četiri do šest sati. Stručnjaci kažu da od uzimanja čarobnih gljiva nema fizičkih posljedica. Ni iako nekoliko ljudi ima doktorat, među njima nema niti jednom liječnika. Među šest voditelja (koji nisu pod utjecajem gljiva) je i Rosalind Watts, klinička psihologinja na Kraljevskom koledžu u Londonu koja je bila dio tima koji je istraživao psilocibin i depresiju. Oni su ovdje kao stručna podrška i utjeha i kao osiguranje da nitko neće odlutati.

Gljive se uzgajaju u blizini, suše se i melju u fini prah koji se potom stavlja u kapsule. Nakon što sam uzela svoju dozu, legla sam da se opustim. Nakon otprilike 40 minuta, moja osjetila su počela osjećati blagu promjenu. Oči su mi zatvorene, a zvuk cvrčaka, žaba i vjetra počinju stvarati prekrasnu melodiju.

Dišem duboko, a opor miris vlažne zemlje ispunjava mi pluća. Za početak, iskustvo se doima veoma zabavnim. Obuzimaju me valovi smijeha i osjećam se vrckavo i veselo. Razni oblici plešu mi pred očima, no iznenada, bez ikakve najave, počinjem plakati.

Sklupčala sam se na svojoj podlozi i osjećala se kao uplašeno dijete. Curi mi nos i prožima me očaj. Usred svega toga, počinje mi biti jasno da je tjeskoba koju osjećam u svakodnevnom životu uzrokovana strahom – uglavnom strahom od budućnosti – kao da odrasla osoba u meni traga za djetetom i govori mu da je u redu bojati se.

Nakon otprilike četiri sata, djelovanje gljiva popušta i osjećam da je vrijeme da se vratim u stvarni svijet. Neki od nas premještaju se do logorske vatre kako bi s drugima podijelili svoje iskustvo. Jedna žena kaže kako je osjetila da svemir od nje zahtijeva univerzalnu ljubav te je shvatila da ako doista želi napraviti mjesta za tu ljubav, mora iza sebe ostaviti tugu zbog sve lošijeg zdravstvenom stanja svoje majke i muža kako bi ih mogla u potpunosti voljeti.

Osim toga, kako bi iskusila univerzalnu ljubav, odlučila je napustiti dvije osobine koje su je definirale: suosjećanje i brigu.

'Shvatila sam da se pretjeranom brigom za svoje bolesne voljene zapravo na neki način štitim od osjećaja gubitka i boli. To je kao kad šepate da biste zaštitili bolesnu nogu. To izobličuje moje tijelo i sprečava me da se doista povežem s njima.'

Kroz tjedan sam doznala i što se događa izvan seansi s gljivama te da je taj dio jednako važan kao i same seanse. Integracija – proces dijeljenja iskustva s drugima i razmatranje kako se to novo iskustvo može uklopiti u svakodnevni život – zapravo je ključan dio.

'To je poput putovanja na mjesec – svi zaborave da nije dovoljno samo otići onamo, već se i sigurno vratiti', kaže jedna od voditeljica, Eileen Hall.

Između seansi je uvijek dan odmora i integracije. Svi dobivaju šansu da odu na masažu ili posjete slap u blizini. Očekivani, svi su voljni razgovarati o svojem iskustvu. Osim tih neformalnih razgovora, postoje i posebni sastanci namijenjeni dijeljenju iskustva s grupom. Postoji općenito mišljenje da iskustvo s gljivama 'odčepljuje' emotivne blokade koje neki od nas nose godinama.

'Zašto nisam ovo probala prije 20 godina?', kaže jedna žena tijekom večere nakon čega se prolomio gromoglasni aplauz.

Posljednje večeri u Treasure Beachu ponovno smo zapalili logorsku vatru. Mjesec je skoro pun i večer se čini otvorenom i živom. Stojimo u krugu i svatko od nas u vatru baca papir na kojem je napisano što žele ostaviti iza sebe. Neki ljudi čitaju pjesme naglas. I ja sam na papir napisala pojam kojeg se želim riješiti. Papir sam bacila u vatru i gledala kako plamen guta na njemu ispisanu riječ 'strah'.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 02:55