Tko je čovjek o kojem svi na ovom hrvatskom poluotoku govore u superlativima? O njegovoj prošlosti moglo bi se govoriti danima...

Zimska pustoš tipična je za Trpanj, kao i mnoga mala mjesta na hrvatskoj periferiji. Mještane veže ista ljubav - ljeti turizam, a zimi ribe i balote. A možda najpoznatiji domorodac kojeg poznaje skoro cijeli Pelješac je Boro Jelovčić, stari Trpanjac, entuzijast. Voli mjesto, voli sport, govori Ivan Vitaljić iz Trpnja.

- Ako treba gasiti požar, prvi je među vatrogascima. Ako treba bilo što pomoći starijima i mlađima, tu je on broj jedan - nadovezao se Ivanov sumještanin Nikola Vlahović.

A zašto o istom čovjeku svi govore u superlativima? Poseban doprinos ovom kraju dao je za vrijeme Domovinskog rata kad je organizirao brod lijekova za Dubrovnik, kao i pomoć za mostarsku bolnicu. Osnivač je radio stanice Trpanj još od 1974. godine, kasnije za vrijeme rata jedine veze odsječenog juga s udaljenim područjima.

- Ja sam spajao pokidane veze za radio Sarajevo. I kaže iz Delnica, žena koja zove: ‘Molim vas, hoćete li me spojit‘ s mužem?‘. Ja sam nju spojio, koliko se nisu čuli, godinu dana. I sad je tu počelo s jedne strane plakanje, s druge strane plakanje, voliš li ti mene, volim ja tebe itd., i na kraju žena kaže mužu: ‘Znaš li što, mužu? Dođi po djecu, ja sam se udala‘. Taj nesretni rat, što je učinio. Samo tamo čuješ s druge strane slušalicu gdje se spusti i tajac - prisjetio se Boro za HRT.

Iz susjednih područja preko mora i kopna na radio Trpanj tad je pristizalo tisuće pisama s porukama i željama.

- Čopo Neveni iz Komina želi dug i lijep život, otac Stipan, majka Vojna, brat Ivica, Tino, djed Ivan i baka Mara s pjesmom ‘Na kantunu kuća stoji‘ - jedna je od mnogih poruka koje je prenio Boro.

- Po osamdeset želja bi imali. Onda nije bio ni Radio Metković, ni Radio Narona, ništa nije bilo. Samo je bio radio Split, Trpanj i Dubrovnik - kaže.

O Borinoj zanimljivoj prošlosti moglo bi se govoriti danima. Istaknut je bio i u vatrogasnom društvu pa je od Republike Hrvatske dobio nagradu za životno djelo. Vodio je održavanje trpanjskog vodovoda, a u crkvenom zboru aktivan je više od 30 godina pa je dobio i pohvalu od biskupa.

Nakon rata radio amaterstvo zamijenio je drugim aktivnostima, većinom pomaganju sumještanima. Bez njega je nezamisliva tehnička organizacija trpanjskih ljetnih koncerata. Organizirao je na tisuće pogreba, ali i zabava.

- Boru kad zovnete, Boro će vam napravit‘ i struju i televiziju i antenu i vodu. Boro vam je univerzalac - ustvrdio je za HRT Nikola Bonačić, Borin prijatelj.

- Zaštitni znak Trpnja su Gospa na Škojeri i Boro. Nema tko ga ne zna, a i Europa, što je god dolazilo, svi su ga znali. On je uvijek bio društven, uvijek je bio vani - dodaje Marija Jelovčić, Borina supruga.

Kaže da neke osnovne stvari ponekad zaboravi, ali sjesti na bicikl nikako. Trpanj obiđe i nekoliko puta dnevno, tek onako da provjeri treba li ga netko.

- Čovjek mora biti pošten, mora biti druželjubiv. Ne mora biti bahat, jer se to vidi na njemu. Treba pomoći ako možeš. Od maloga djeteta do staroga od sto godina - zaključio je Boro.