TEŽAK SLUČAJ

'U dnevnom boravku sam svog vlastitog muža ulovila na erotskoj liniji s rukom u hlačama! Kad sam vidjela račun za telefon, skamenila sam se'

 iStock

Oooo, daaa, to mi radi - iza zatvorenih vrata našeg dnevnog boravka čuli su se uzbuđeni uzdasi.

Zastala sam kao skamenjena ne vjerujući vlastitim ušima, no nije bilo nikakve dvojbe: unutra je zaista netko vodio ljubav. I to ne bilo tko, nego moj vlastiti muž jer je glas promukao od uzbuđenja pripadao upravo njemu!

Naglo sam otvorila vrata, no sada sam tek stala kao ukopana. Ondje, na našem trosjedu, moj muž nije ležao ni s kakvom ženom, nego potpuno sam. U jednoj je ruci držao mobitel, dok mu je druga bila zavučena u raskopčane hlače.

- Bože mili! - vrisnula sam osjećajući istodobno zbunjenost, zgražanje i gađenje. Što je on to radio?

Ugledavši me kako stojim razjapljenih usta, Boris je kao oparen odbacio mobitel i naglo izvukao ruku iz hlača. Lice mu je poprimilo purpurno crvenu boju, a njegov do malo prije blaženi izraz lica naglo se pretvorio u zgrčenu grimasu.

- Što, što ti radiš ovdje? - uspio je nekako protisnuti.

Jasno da je bio iznenađen i da me nije ni u snu očekivao budući da sam još uvijek trebala biti na službenom putu. Međutim, simpozij koji je trebao trajati do kraja tjedna završio je dan ranije i sada sam se, evo, našla gdje očito nisam trebala. A koliko sam se samo radovala što ću ga iznenaditi svojim ranijim dolaskom. Na putu sam naime cijelo vrijeme imala grižnju savjesti što sam ga ostavila samog kod kuće. Kad sam odlazila, imao je temperaturu i nije se osjećao najbolje. Predložila sam mu, doduše, da odgodim put i ostanem uz njega, ali on je to kategorički odbio. Sada mi je bilo jasno i zašto.

- A što ti to radiš? - uzvratila sam mu protupitanjem, još uvijek suviše šokirana za bilo kakvu suvislu reakciju.

- Ja, bio sam usamljen, pa sam malo…

- Pa si malo nazvao ljubavnicu da te utješi! - zgrožena sam dovršila njegovu rečenicu.

- Ne, ne - brzo je odmahnuo glavom. - Bio je to samo razgovor. Nemam pojma tko je žena s druge strane žice.

Znači, zvao je erotsku liniju. Kao da me to moglo utješiti - ako je uopće bila istina. Na trenutak mi se učinilo da bih lakše podnijela da sam ga zatekla u krevetu sa ženom od krvi i mesa. Ovakav virtualni preljub s fantomskom ljubavnicom ostavljao me na neki način vezanih ruku. Gledala sam s gnušanjem čas u telefon, čas u njega.

Usamljen! On je bio usamljen? Već dvije godine nije radio praktički ništa dok sam ja crnčila za nas oboje. Kao i sada, kad sam morala otići na službeni put i udaljiti se petsto kilometara od svoga doma. A on, on je za to vrijeme bio usamljen! Pa čak da je i bilo tako, zar nije mogao nazvati mene i razgovarati sa mnom?

- Oprosti mi, Dina - rekao je spustivši pogled. Na trenutak me podsjetio na posramljenog dječaka i moja je ljutnja malo popustila.

Obično me ovakav njegov pokajnički stav smekšao, pa tako i sada. Taj je čovjek zaista znao manipulirati mnome! Bilo je dovoljno da zatrepće tim svojim dugim djetinjim trepavicama ili da kao sada pokajnički pogne glavu pa da moja ljutnja u trenu splasne. Pa što, na kraju krajeva, ako je malo pustio mašti na volju, pomislila sam pomirljivo. Zar se to uopće moglo tretirati kao nevjera, i zar bi zaista bilo bolje da me fizički prevario?

Dok sam mu prilazila, promatrao me sa strepnjom u očima, no kad sam sjela pokraj njega i stavila mu ruku na rame, gotovo da se moglo čuti kako mu je pao kamen sa srca.

- Bilo bi mi mnogo draže da si nazvao mene i onakav razgovor vodio sa mnom - rekla sam istodobno se pitajući bih li mu ja zaista znala govoriti sve ono što ga je, očito, toliko uzbuđivalo. A onda sam odjednom postala svjesna činjenice da ja više nisam mogla zadovoljiti njegove apetite niti u izravnom kontaktu. Što se to s nama dogodilo? Nekad smo bili tako skladan par.

Kad smo se prije osam godina upoznali, naša je veza bila, moglo bi se reći, savršena: voljeli smo iste stvari, imali iste životne ciljeve, a po pitanju seksa oboje smo bili podjednako strastveni. Tako je barem bilo u početku. Međutim, s godinama su se odnosi počeli mijenjati. Prvi težak udarac koji je poremetio savršenu ravnotežu u našoj vezi bio je Borisov otkaz. Gubitak posla u poduzeću u kojem je radio gotovo dvadeset godina bacio ga je u duboku depresiju. Preko noći izgubio je volju za svime - osim za seksom. Moram priznati da mi je bila pomalo neobjašnjiva činjenica da čovjek kojem više nije stalo ni do čega još uvijek ima tako snažan poriv za vođenjem ljubavi. I tako, dok s jedne strane nismo znali kako podmiriti račune za tekući mjesec, Borisa to nije nimalo sprječavalo da svaku večer inzistira na bliskosti. Isprva sam to objašnjavala njegovom velikom ljubavlju prema meni, no što smo dublje zapadali u financijsku krizu, to je njegova požuda postajala veća. Svaki put kad bismo se posvađali zbog novca, Boris bi me odvukao u krevet i pokušavao riješiti krizu na sebi svojstven način.

No, upravo to što nas je nekad tako snažno povezivalo, sada nas je počelo razdvajati: ja sam se sve teže uspijevala opustiti, a on je postajao sve nezadovoljniji. Dok bi mi uzbuđeno disao na uho, meni su se u glavi vrtjele brojke nepodmirenih dugovanja. Osim toga, bio je tu i umor koji nas je dovodio u neravnopravan položaj. Dok sam ja, naime, osim redovnog posla odrađivala i prekovremene sate kako bi nas izvukla iz financijske krize, Boris se po cijele dane izležavao pred televizorom. Nikakvo čudo da je uvečer bio oran za ispunjavanje svojih seksualnih fantazija! A računi, oni kao da su postajali sve veći. Primjerice, račun za telefon tijekom posljednjih mjeseci nam se više nego udvostručio.

- Lako je tebi - obrecnuo se Boris na mene kad sam mu jedan dan zgroženo gurnula telefonski račun pod nos. - Ti si neprestano među ljudima, a ja po cijele dane čamim ovdje sam. Telefon mi je jedina veza koju imam s vanjskim svijetom, a ti bi mi i to uskratila!

Mogla sam donekle shvatiti taj osjećaj izoliranosti koji ga je mučio, ali s druge strane postavljalo se pitanje: kako podmiriti sve te izdatke? Osim toga, s kim je on to vodio maratonske razgovore u mojoj odsutnosti, pitala sam se. S Australijom?

Budući da nisam mogla dobiti od njega suvisao odgovor, odlučila sam predati zahtjev za ispisom telefonskih poziva i tako steći točan uvid u svaki razgovor. U međuvremenu je stigao još jedan vrtoglavo visoki telefonski račun koji nisam znala objasniti. Jedino što sam mogla, bilo je zbunjeno se pitati kamo li to curi moj teško stečeni novac?

Ne, nije bilo nikakve sumnje, naša je veza zapala u duboku krizu. Ništa tu više nije pomagalo, čak ni „magični“ seks koji je Boris tako svesrdno propagirao. Naprotiv, za to sam imala sve manje i manje afiniteta...

Nakon što mi je pred očima na brzinu proletio život kakav smo Boris i ja vodili posljednjih godina, postalo mi je i više nego jasno da je moja ponuda za erotskim razgovorom bila krajnje lakomislena. Ta ja sam bila preumorna i previše zaokupljena našim tekućim problemima da bih imala volje za šaputanjem i uzdisanjem u slušalicu. No, evo kamo nas je dovela ovakva moja seksualna nezainteresiranost!

- Shvati me da sam povrijeđena - rekla sam mu iskreno pokušavajući uspostaviti normalnu komunikaciju.

Bila sam i zbunjena jer nisam znala kako protumačiti ono čemu sam malo prije svjedočila: kao stvaran preljub ili kao puku razbibrigu? U svakom slučaju, osjećala sam se prevarenom i duboko povrijeđenom. Na kraju krajeva, nije mi se bilo lako pomiriti s činjenicom da je nepoznata žena, pa makar samo i svojim glasom, dovodila mog muža do ekstaze.

- Shvaćam - rekao je prilično šturo Boris. Kajanje koje mu se do malo prije ocrtavalo na licu, sada je nestalo i zamijenila ga je neka vrsta ljutnje. Gledala sam bespomoćno kako izvrće situaciju, dovodeći mene u položaj glavnog krivca.

- Zašto si to učinio? - upitala sam ga ponovno, ovaj put gotovo plačnim glasom.

Odjednom mi više nije bilo do svađe. Jedino što sam željela bilo je vratiti mir koji mi je prizor od malo prije oduzeo.

- Shvati da se osjećam kao da si me prevario. Kako bi bilo tebi da si zatekao mene u onakvom razgovoru s nepoznatim muškarcem?

Moj pokušaj da ga navedem da sagleda situaciju mojim očima nije, na žalost, urodio plodom. Boris je samo slegnuo ramenima.

- Ti si suviše kruta, Dina - rekao je hladnim glasom. - Što tu ima loše ako sam se malo opustio?

Naravno, nije se sjetio objasniti mi od čega se on to točno morao opuštati, kao ni spomenuti tko je plaćao tu njegovu razbibrigu.

- Dobro - rekla sam pomirljivim tonom, odjednom preumorna za daljnju raspravu. Bilo je očigledno da nas ovaj razgovor nikamo ne vodi.

- Zaboravimo jednostavno na sve kao da se ništa nije dogodilo.

- Pa ništa se i nije dogodilo! - ljutito je puhnuo.

Odjednom je postao vidno raspoložen za svađu. Evo, ponovno je to učinio po tko zna koji put, pomislila sam rezignirano - izvrtao je situaciju u svoju korist. I opet je on bio nevinašce, dok sam ja bila ta koja je bila nerazumna, uskogrudna i prekruta.

Umorno sam ustala i odvukla se do hodnika, gdje se još uvijek nalazio moj kovčeg. Uhvatila sam ga za ručku i odvukla u spavaću sobu. Počela sam se raspakirava ti pokušavajući potisnuti prizor od malo prije, no slika zajapurenog Borisa na kauču, s jednom rukom u hlačama i slušalicom u drugoj neprestano mi se vraćala pred oči.

Kad sam izvukla i posljednji komad robe, na vratima se pojavio Boris. Prišao mi je s leđa i obgrlio me rukama oko struka. Više nije bio ljut. Predobro sam ga poznavala da ne bih smjesta shvatila kako je ponovno bio uzbuđen.

- Ne ljutiš se na mene, mačkice, zar ne? - šaputao mi je promuklo na uho. - Bila je to samo mala, bezvezna predigra. Za ono pravo čekao sam tebe.

On, on i samo on! I opet nije ni na trenutak pomislio da sam možda preumorna od puta ili previše uzrujana za vođenje ljubavi. S nelagodom sam se oslobodila njegova stiska i ustuknula korak unatrag.

- Nije mi sada do toga - rekla sam kratko.

- Tebi nikad nije do toga! A onda se čudiš ako malo nježnosti tražim na drugoj strani!

Odjednom je urlao kao pomahnitao. Svašta je još uvredljivo izgovorio na moj račun prije nego što je izjurio iz sobe, a potom i iz stana glasno tresnuvši za sobom vratima.

Što se to događalo s nama, pitala sam se dok sam spuštala tešku glavu na jastuk. Bilo je to pitanje koje mi se u posljednje vrijeme sve češće nametalo. Kamo je nestao onaj skladan i sretan par kakav smo nekad bili? No, ovaj put sam bila preumorna da bih razbijala glavu. Zaklopila sam oči i utonula u san.

Boris se vratio kući u sitne sate. Čula sam kroz san njegove korake i kako liježe u krevet pored mene. Na sreću, nije mi se ponovno pokušao približiti.

Sljedeći dan na poslu bila sam neraspoložena. I moja je kolegica primijetila da nešto nije kako valja.

- Jesi li ti to još uvijek umorna od puta ili te muči nešto drugo? Izgledaš mi kao pokisla kokoš - našalila se Marija, visoka i uvijek nasmijana crnka koja mi je tijekom dugih godina zajedničkog rada postala više od puke kolegice. Kad god bih imala neki problem, njoj bih se prvoj obratila, a ona je u svojoj vedroj maniri uvijek imala odgovor na sve.

- Jesam, umorna sam od puta, i od Borisa - iskreno sam priznala.

Morala sam olakšati dušu i ispripovijedati joj što mi se dogodilo prethodne večeri. Marija me pažljivo slušala, a u njenim krupnim očima odražavalo se razumijevanje.

- Potpuno shvaćam tvoju reakciju - rekla je položivši mi ruku na rame. - I ja bih reagirala šokirano kao i ti. No, nije da nisam imala sličnih iskustava s mojim bivšim - nadodala je.

- Što, i ti si njega zatekla u takvom razgovoru? - sa zanimanjem sam podignula obrve.

Svakako bih se osjećala lakše da sam mogla čuti kako ima još muževa koji gaje takve sklonosti.

- E, da je to bio samo razgovor! - odmahnula je Marija glavom. - Najprije sam ga iznenadila u krevetu s bujnom plavušom, potom s brinetom, a treći put s plamenom crvenokosom. Zamisli samo koliko mi je trebalo da shvatim kako naš brak nema nikakve šanse!

Gledala sam u prijateljicu širom razrogačenih očiju. Bilo mi je poznato da je prije sadašnjeg muža bila u braku s nekim koga je povremeno znala usput spomenuti kao „izgubljeni slučaj“, no budući da nije željela o tome govoriti, nikad je nisam mnogo ispitivala. Istina, jednom je natuknula nešto o tome kako ju je varao, ali nisam imala pojma da ga je čak triput zatekla u krevetu s drugim ženama!

- Nevjerojatno - promrmljala sam osupnuto. - Kako to da ga nisi ostavila već nakon prvog preljuba?

Marija je duboko uzdahnula. Bilo je očito da to pitanje nije čula prvi put.

- Svi su se to, naravno, pitali - slegnula je ramenima. - A odgovor se skriva u činjenici da je moj bivši imao ozbiljan problem za koji nitko nije znao. Ja sam vjerovala da ću mu moći pomoći, što se poslije pokazalo krajnje naivnim razmišljanjem.

- Zar je bio teško bolestan? - zanimalo me. To bi bilo slično dobrodušnoj Mariji, da svome bolesnome mužu oprosti nevjeru.

- Da, bio je teško bolestan - klimnula je glavom. - Rekla bih, neizlječivo bolestan.

Zadržala sam dah dok sam čekala kakvu će kobnu bolest navesti, no dijagnoza koja je trenutak kasnije prešla preko njezinih usana došla je sasvim neočekivano.

- Što? Ovisan o seksu? - ponovila sam u nevjerici njezine riječi.

Nisam bila sigurna misli li ona to ozbiljno ili se samo želi sa mnom našaliti. No, Marija me gledala smrtno ozbiljno. Bilo je očito da se ne zeza.

- On mi se sam plačući obratio za pomoć jer me nije želio izgubiti. Išli smo zajedno na razgovore psihoterapeutu, podvrgnuo se i liječenju no ništa nije dalo željene rezultate. Volio me, ali kako je rekao, to je bilo jače od njega. Kad sam konačno shvatila da se nikad neće promijeniti, sporazumno smo se razišli.

Zamišljeno sam se podbočila na laktove. A što ako je moj Boris imao isti takav problem? Ponovno sam počela odmatati u glavi dobro poznati film našeg života. Pred očima su mi jedna za drugom izranjale situacije u kojima je Boris iskazivao svoju snažnu i neutaživu potrebu za seksom. Istina je bila da sam se mnogo puta znala zapitati je li to normalno, no nikad mi nije palo na pamet da bi se moglo raditi o zaista ozbiljnom problemu. Odlučila sam ispripovijedati Mariji intimne pojedinosti iz našeg braka o kojima nikad nikome nisam govorila. Prijateljica me i opet pažljivo saslušala, povremeno značajno klimajući glavom.

- Teško da me moje iskustvo s ovisnošću o seksu čini stručnjakom… - rekla je uhvativši se zamišljeno palcem i kažiprstom za bradu kad sam završila svoju priču. - No, po ovome što si mi ispričala, rekla bih da se radi upravo o tome.

- I što ako si u pravu? Mislim, što mi je činiti? - upitala sam je zabrinuto. Iznenada je Borisova prekomjerna strastvenost dobila u mojim očima sasvim novu dimenziju.

Marija je samo podigla ramena.

- Iskreno, ne znam. Da sam znala odgovor na to pitanje, zacijelo bih uspjela sačuvati svoj prvi brak. Vjerojatno postoje razlike od slučaja do slučaja. Mom bivšem mužu nisu pomagale psihoterapije kojima se podvrgao, no možda tvome pomognu. Naravno, najprije treba utvrditi je li kod njega uopće riječ o takvoj vrsti problema.

Marija je bila u pravu. To što je imao snažan seksualni nagon i jednom nazvao erotsku liniju još nije značilo da Boris pati od seksualne ovisnosti. Tako sam barem razmišljala toga jutra u uredu, no još istoga dana moj se stav poljuljao...

Tog me poslijepodneva, kad sam stigla kući, u poštanskom sandučiću dočekao novi telefonski račun. Ovaj put je uz njega bio priložen i ispis poziva. Zastala sam na pragu želeći prije nego što uđem u stan vidjeti o kakvom se iznosu ovaj put radi. Račun je ponovno bio užasno velik, no ovaj put sam konačno mogla provjeriti i zašto. Zapanjeno sam raširila oči dok sam pogledom prelazila preko niza čudnih poziva odaslanih s našeg telefona. Neki od njih trajali su i po sat vremena!

Bila sam gotovo sigurna da znam o čemu je riječ, no ipak sam iz torbe izvadila mobitel i utipkala u njega jedan od misterioznih brojeva. Gotovo trenutno javio mi se mazni ženski glas nudeći mi svoje usluge. Kao oparena prekinula sam vezu taman kad mi je žena s druge strane počela opisivati erotsko rublje na sebi. Progutala sam knedlu i gurnula ključ u bravu. Noge su mi klecale dok sam s ispisom brojeva skrivenim za leđima hodala prema dnevnom boravku gdje se moj muž, kao i obično, izležavao.

- Hej, stigla si - rekao mi je razvučeno i pritisnuo gumb na daljinskom upravljaču. Ekran na televizoru se zatamnio i u sobi je zavladala tišina.

- Borise, moram te nešto upitati… - odlučila sam smjesta prijeći na stvar. - Onaj telefonski razgovor od jučer, jesi li i prije zvao takve linije?

Da mi barem prizna istinu, molila sam se nijemo u sebi. To bi mi barem malo ublažilo bol. No, Boris se i ovaj put odlučio za laž.

- Pa rekao sam ti već da mi je to bilo prvi put. Bilo mi je dosadno i naprosto sam bio znatiželjan.

Bez riječi sam mu gurnula ispis s telefonskim brojevima pod nos. Letimice je preletio pogledom preko papira, a onda pogled pun mržnje uperio u mene.

- Što je sad to? Istraga? Samo je još to falilo da me počneš špijunirati! - uzrujano je vikao. Bilo je očito da ponovno namjerava okrenuti situaciju u svoju korist, no ovaj put sam bila odlučna da mu to ne dopustim.

- Nemoj pričati gluposti - prekinula sam ga sasvim mirnim glasom. - Ispis brojeva je sasvim normalna stvar i ti to dobro znaš.

Iznenađen mojom reakcijom zastao je nasred sobe i zbunjeno me pogledao.

- Molim te, smiri se. Želim samo razgovarati s tobom - polako sam izgovarala svaku riječ.

- Zaista nemam namjeru ni špijunirati te, ni napadati - nastavila sam ne obazirući se na njegov zbunjen izraz lica. - Jednostavno mislim da je došlo vrijeme da ti i ja otvoreno porazgovaramo o nekim stvarima.

Potom smo oboje sjeli za stol. Samo je njegovo lupkanje prstima odavalo koliko je bio nervozan zbog razgovora koji je trebao uslijediti. Položila sam svoju ruku na njegovu i nastavila govoriti smireno, onako kako sam i započela. Prepričala sam mu svoj jutrošnji razgovor s Marijom. Na kraju sam napravila malu stanku.

- Puno sam razmišljala o nama, o tebi, o promjenama koje su nas tijekom godina snašle. Možda griješim, ali došla sam do zaključka da i ti imaš isti problem kao i Marijin bivši muž - zaključila sam na kraju.

- Misliš seksualnu ovisnost?

- Da. Što ti misliš, jesam li u pravu?

Boris je spustio pogled. Bilo je očito da sam ga pogodila u bolnu točku. Kad je ponovno podigao glavu prema meni, u očima mu se nazirala mješavina očaja, ali i olakšanja.

- Hvala ti što razgovaramo o ovome - rekao je hrapavim glasom. - Nemaš pojma koliko mi to treba. I sam vidim da imam problem, ali ne znam kako se boriti protiv njega.

- Borit ćemo se zajedno - ohrabrujuće sam mu stisnula ruku.

- Nisu bili samo razgovori… - neočekivano je rekao. - Nekoliko sam puta zaista i bio s drugim ženama! - ispalio je kao iz topa, očigledno odlučan u namjeri da si olakša dušu.

Njegovo priznanje sručilo se na mene poput kante ledene vode. Na trenutak sam ga gledala kao skamenjena, ali onda sam se brzo pribrala. Ponudila sam mu svoju pomoć i sada više nije bilo uzmaka: nisam smjela pokleknuti, ma što da mi on sada priznao.

- Nastavi - rekla sam pokušavajući zatomiti podrhtavanje u glasu.

Boris je nastavio govoriti sve brže i brže, a riječi koje su izlazile iz njega padale su po meni poput teškog kamenja. Strpljivo sam slušala njegovu ispovijed. Dok mi je opisivao snažni nagon koji mu je mutio razum i tjerao ga na stvari zbog kojih se kasnije kajao, ja sam se cijelo vrijeme pokušavala umiriti ponavljajući u sebi poput mantre: To je bolest. Nije on kriv što je bolestan!

- … i tako, čini mi se kao da se vrtim u začaranom krugu - završio je svoju priču. - Kad sam u depresiji, jedino me seks može rasteretiti. No, nakon toga se osjećam gnjusno jer znam koliko sam nepravedan prema tebi i tada ponovno zapadam u depresiju.

Barem je imao grižnju savjesti zbog onoga što je činio, pokušavala sam se utješiti.

- Odavno osjećam da mi je potrebna pomoć, ali nisam znao od koga je zatražiti. Ti si mi se činila posljednjom osobom kojoj bih se mogao obratiti. To je donekle zvučalo logično. Ovaj razgovor zaista nije lako padao ni meni, ni njemu. Na trenutak smo oboje zašutjeli, svaki zaokupljen svojim mislima.

- Razgovarat ću sutra ponovno s Marijom - konačno sam progovorila. - Zamolit ću je da mi kaže kome da se obratimo i onda ćemo valjda biti pametniji.

Te smo večeri nakon mnogo vremena legli zagrljeni u krevet a da me Boris nije pokušao zavesti. Uživala sam u toj novoj bliskosti za kakvom sam mnogo puta čeznula. Privila sam se uz svoga muža i, osluškujući otkucaje njegova srca, mirno utonula u san. Nešto mi je govorilo da će sve biti u redu. Tjedan dana poslije imali smo dogovoren termin kod psihologa kojeg mi je preporučila Marija.

- Neka te ne obeshrabri činjenica što nije uspio pomoći meni i mom bivšem mužu - rekla mi je. - Rekla bih da je kod njega problem bio u nedostatku volje da se uhvati ukoštac sa svojom ovisnošću.

Boris je želio da mu se pomogne i želio je surađivati, u to nije bilo nikakve sumnje. Ipak, nitko nije mogao pouzdano prognozirati kakav će biti krajnji ishod terapije.

Na upoznavanje s psihologom pošli smo zajedno. Bio je to muškarac srednje dobi, privlačnih crta lica i pronicljivih crnih očiju koje su ulijevale povjerenje. Nakon kraćeg predstavljanja u kojemu smo mu rekli nekoliko riječi o sebi i našem braku, zamolio me da se nakratko udaljim i ostavim ga nasamo s Borisom. Otprilike pola sata kasnije vrata su se otvorila i doktor me pozvao da ponovno uđem u ordinaciju.

- Vaš slučaj ima velike šanse za uspjeh jer je vaš suprug u potpunosti spreman na terapiju - uputio nam je riječi ohrabrenja. - Od velikog je značaja i činjenica da ste vi upućeni u sve pojedinosti i spremni mu pružiti bezrezervnu podršku - obratio se na kraju meni.

Prije nego što smo se oprostili, izrazio je želju da izmijeni nekoliko riječi sa mnom nasamo.

- Kao prvo, draga gospođo, želim vam čestitati što ste prepoznali problem kod vašeg muža i što ste mu spremni pomoći. Znate, prosječnoj osobi teško je objasniti da neki ljudi imaju stvarnih problema zbog prevelike potrebe za seksom. Posebno je bračnim partnerima teško prihvatiti postojanje ovakvog problema.

U tom kratkom razgovoru doznala sam da je u zapadnim zemljama ovisnost o seksu priznata kao poremećaj srodan ovisnostima o alkoholu, drogama ili kockanju. Doznala sam također da takvim osobama seks nije izraz ljubavi, već nasušna potreba koja im život može pretvoriti u pakao i uzrokovati razne poteškoće. Prema riječima liječnika, tim je problemom pogođeno između pet i osam posto odraslih osoba.

- Vidite, ljudi misle da ovisnost o seksu pogađa samo slavne osobe, poput primjerice Michaela Douglasa i Davida Duchovnyja. No, istina je zapravo da je mnogo „običnih ljudi“ među nama za koje i ne slutimo da skrivaju takvu tajnu.

Uz terapiju lijekovima koju mu je propisao, preporučio je Borisu i aktivno bavljenje sportom u kombinaciji s vježbama opuštanja.

Boris je bio spreman učiniti sve kako bi opet imao normalan život.

- Nemaš pojma koliko se osjećam snažniji sada kad među nama više nema tajni i kad znam da si na mojoj strani - iskreno mi je priznao.

Kako je rekao, njegova opsjednutost seksom činila ga je nesretnim i vrlo usamljenim.

- Plašio sam se da te ne izgubim. Znam da ti nije bilo lako čuti sve ono što sam ti priznao…

I nije, zaista mi se nije bilo lako suočiti s činjenicom da je moj muž svoju neutaživu strast gasio u naručju drugih žena. No, ljubav je čudna i teško objašnjiva. Ponekad nas natjera da oprostimo ili podnesemo ono za što smo mislili da nikad ne bismo mogli. Ja sam Borisu sve oprostila i danas sam sto posto uz njega. Pomažem mu da se riješi svoje ovisnosti o seksu, baš kao što bih mu pomogla da se riješi ovisnosti o drogi ili alkoholu. Zajedno odlazimo nekoliko puta tjedno na vježbe, upisali smo tečaj joge, a često odlazimo i u prirodu na duge šetnje ili vožnje biciklom. To vrijeme koristimo za iscrpne i otvorene razgovore kakve prije nikad nismo vodili. Čini se da smo na najboljem putu da svladamo zapreku koja nam je zamalo uništila brak. U svakom slučaju, bliži smo jedno drugome nego što smo to bili ikad prije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 20:17