SPARTAN RACE

UGLEDNI HRVATSKI ZNANSTVENIK S PRINCETONA I ZG PODUZETNIK TRENIRAJU ZA NAJBRUTALNIJU SVJETSKU UTRKU Naš novinar pokušao je pratiti njihove pripreme

 Srđan Vrančić / CROPIX
 

Davno nisam ustao prije 5 sati ujutro, ali novinarski zadaci znaju biti čudni. U četvrtak sam, recimo, otišao trenirati na Sljeme s dva tipa koji se spremaju za najtežu utrku na svijetu.

Riječ je o pustolovno-trkačkom formatu natjecanja, a utrka će se održati u prosincu na Islandu. Inače, sam sam se prijavio za to mučenje. Htio sam vidjeti kako izgleda trening ljudi koji će se za četiri mjeseca boriti uz bok s nekima od najspremnijih sportaša na svijetu. I da, jedva sam to preživio.

Srđan Vrančić / CROPIX

Brzo rastući sport

Dejan Kovač (34) i Zvonimir Dujmović (32) počinju s treningom prije 6 sati. Dok vi spavate, oni su već otrčali polumaraton. Zatim dižu nekakve trupce, pa jedan drugoga, da bi završili trčati uzbrdo kao divlji grizliji. Pritom preskaču i potoke, hodaju po srušenim deblima, a sve to dok nose prsluke za trening s opterećenjem od deset kilograma. Oni te prsluke nazivaju pancirkama, a kažu kako je fora u tome da će jednom kada ih skinu, poletjeti. Osjećat će se lakše i trčati mnogo brže te uspješnije.

- Pokušavamo improvizirati uvjete koji će nas dočekati na utrci što više možemo. Iako, sada smo u fazi bazičnog treninga, dakle ujutro manje-više samo trčimo, a navečer smo u teretani. Kako se bude bližio Island, pojačat ćemo i treninge na preprekama - kažu momci.

Njihov pustolovno-trkački sport zove se Spartan. U Sjedinjenim Američkim Državama već je izrazito popularan, a potekao je iz miksa maratonskih disciplina i vojničkih treninga. Dujmović i Kovač su se u travnju ove godine pojavili na spartanskoj utrci u New Jerseyju, i to kao potpuni autsajderi i teški novaci na toj sceni, da bi već u prvom nastupu ostvarili normu i plasirali se na Svjetsko spartansko prvenstvo na Islandu. Impresivno, jer riječ je o brzo rastućem sportu u kojem već postoje brojni profesionalni timovi, a koji treniraju uz veliku financijsku podršku sponzora i na profesionalnim stazama koje imitiraju natjecateljske uvjete u disciplini Spartan.

Hrvati nemaju profesionalne spartanske staze, ali imaju Sljeme. Priznajem, teško je bilo pratiti momke, a recimo i kako to nije bila najozbiljnija varijanta tog njihova treninga jer smo u međuvremenu radili intervjue te fotografirali njih dvojicu u akciji. Ipak, uspjelo mi je oduševiti ove Spartance kada sam, nakon već odrađenih nekih elemenata, “povukao” njih dvojicu na gumi uzbrdo. Tako oni vuku jedan drugoga uzbrdo kad se jedan premori, pa zamijene pozicije.

Srđan Vrančić / CROPIX

Bez sportskih uvjeta

Gotovo sam uspio i podići jedan teški trupac, ali grip mi nije bio najbolji. Šalim se, spomenuti trupac od 110 kilograma ne bih nikad uspio podignuti, ali zato ga je Kovač lansirao dizačkim izbačajem u vis preda mnom kao da je riječ o kakvoj truloj grani.

- Osim što nemamo ni blizu uvjete kao drugi sportaši na toj sceni, mi imamo i redovne poslove, a većina konkurenata se bavi samo Spartan utrkama. Tako mi treninge moramo podrediti našim drugim profesionalnim obvezama, što nam dosta otežava. Ja živim u SAD-u pa ne možemo uvijek ni zajedno trenirati, no koristimo svaku priliku kad sam u Zagrebu - pojašnjava Dejan Kovač koji je i izuzetan znanstvenik te postdoktorand na prestižnom američkom sveučilištu Princeton gdje istražuje političku ekonomiju i predaje studentima.

Princeton je dao najviše nobelovaca na svijetu od početka milenija dosad. Priča mi kako surađuje kao znanstvenik s američkom vojskom i Svjetskom bankom, koji su se zainteresirali za njegove analize ekonomskog stanja u Hrvatskoj i regiji dvadeset godina poslije rata i pratećih demografskih te socioloških mijena. Kovač je svojom analizom privukao te institucije koje žarko žele znati što će biti s bliskoistočnom ekonomijom nakon Zaljevskog rata, koji se na ovaj ili onaj način nastavio sve do današnjih dana. On je i jedan od uspješnijih hrvatskih ekonomista po pitanju top-publikacija s obzirom na impact factoru u znanstvenim časopisima. Citiraju ga u važnim izdanjima, navodi, što ga gura prema vrhu liste hrvatskih znanstvenika u društvenim područjima na koje se referiraju ostali svjetski istraživači.

Srđan Vrančić / CROPIX

Zvonimir Dujmović, s druge strane, ima privatni biznis s bio-voćem i povrćem koje uzgaja na svojoj farmi u Bjelovaru. Magistar je ekonomije, ali i bivši nogometaš, upravo kao i njegov spartanski drug Kovač. Nastupali su zajedno u Prvoj ligi igrajući za NK Zagreb, a zatim se motali po nižim ligama gdje Dujmović i danas igra nogomet. Generacija su naših srebrnih “vatrenih” s kojima su i protiv kojih igrali u svojim najboljim nogometaškim danima.

Danas uz voće, nogomet, ekonomiju i znanost imaju još jednu strast - ultramaratone, i to ne bilo kakve, nego one najbrutalnije, spartanske, koji uz trčanje uključuju i razne prepreke na stazi te zadatke koji se usred trčanja moraju ispuniti. Primjerice, na 30. kilometru takve utrke Dejan i Zvonimir će se usred trčanja morati zaustaviti i ponijeti neki trupac još 500 metara uzbrdo, da bi zatim nastavili s trčanjem.

Na 50. kilometru morat će se uspeti 20 metara uz konop. Na 70. će, pak, morati prenijeti nekakve teške terete preko muljevite bare. I sve će to morati odraditi suočeni s ekstremnim vremenskim uvjetima na Islandu u prosincu. Riječ je o strašnim hladnoćama, vjetru te zaleđenim, snježnim površinama na kojima će se odvijati utrka.

Srđan Vrančić / CROPIX

Bez ičije pomoći

- Utrka traje 24 sata, a sve dok posljednjeg časa nećemo znati gdje je počinjemo, a gdje završavamo. Organizator taji tu informaciju kako se timovi ne bi mogli pažljivije pripremati. Ono što je sigurno, međutim, jest da će nas na utrci dočekati planine koje treba prijeći, zatim doline, rijeke, šume - navodi Zvonimir.

Taj relativno novi spartanski sport ima i svoju federaciju, a podijeljen je u tri zasebne race discipline - Spartan Sprint, Spartan Super i Spartan Beast - ovisno o dužini utrke i broju prepreka na putu. Dejan i Zvonimir će na Islandu trčati Spartan Ultra Beast disciplinu koja je modificirana za SP na Islandu, a svaki put se odvija na novoj, jedinstvenoj lokaciji koja nudi svoje prepreke, često i one s kojima se natjecatelji nikad nisu susreli. U ta 24 sata na Islandu bit će potrebno istrčati 100 milja, odnosno oko 160 kilometara, i savladati oko 250 prepreka ne bi li se ostalo u konkurenciji za nagradu od 100.000 američkih dolara.

Srđan Vrančić / CROPIX

Kakvi su njihovi izgledi na jednoj od brutalnijih svjetskih utrka? Treniraju, ponovimo, sami - bez financijske podrške i velikog tima kakav će imati neki trkači na Islandu.

- Gdje god sam dolazio, dolazio sam kao autsajder. Tako je bilo u nogometu, a i u znanosti, a onda sam dosegnuo Princeton, posve sam i bez ičije pomoći. Uvijek sam morao puno raditi da bih bio bolji od drugih i nerijetko mi je uspijevalo. Sličnu priča ima i Zvonimir.

Stoga se nadam da će nam se takvo što ostvariti i u našoj islandskoj avanturi - rekao je Dejan Kovač, da bi s Dujmovićem zaključio kako moraju još mnogo trenirati. Pa onda što bude. Velik je uspjeh, napominju, već i sama činjenica što su se kvalificirali za ovo SP, i to već iz prvog nastupa, dok su konkurenti u tom sportu i po deset godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 07:06