USKRS U IZOLACIJI DUBROVAČKE OBITELJI 'Hranu ćemo sami blagosloviti, molit ćemo doma. Djeca će jaja, umjesto u prirodi, tražiti po terasi'

U velikoj obitelji slavlja i veselja, cike i smijeha, jaja i zečića na Uskrs ne može nedostajati. Čak ni ako se slavi u karanteni. Takva atmosfera prevladava u Dubrovniku, u obitelji Bošković.

Njih je šestero. Najmanja je petomjesečna Tanja, koja ima dvije sestre, desetgodišnju Iris i Ritu koja je stara godinu i pol dana te šestogodišnjeg brata Niku.

Mama Petra ima 35 godina i diplomirana je ekonomistica koja inače radi u obiteljskoj tvrtki, no sada je na porodiljnom dopustu, a tata je 37-godišnji Miho Bošković, proslavljeni vaterpolist koji je stasao u dubrovačkom Jugu, a za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju zaigrao je više od 200 puta u 10 godina. Danas je profesor glazbene teorije koji radi u srednjoj Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku, a ljubav prema umjetnosti, ali i vaterpolu, prenio mu je otac Jakša, profesor glazbe i bivši vratar Juga.

S Petrom, pobjednicom hrvatskog izbora za Best Model of the World, prohodao je 2004. godine, a 2008. su se vjenčali. Danas imaju četvero djece i nikada nisu bili sretniji, uživaju u zajedničkim trenucima, a posebno se vesele Uskrsu.

- Volimo i Božić, ali Uskrs u našoj obitelji ima veći značaj. Ima tu i važnih razgovora, djeca su puna pitanja, zanima ih što, zašto, kako su ubili Isusa, kako je on uskrsnuo i što to znači - ističe Miho.

Veliki tjedan, po obiteljskoj tradiciji, za Boškoviće ima veliku težinu. Obavezna je misa na Veliki četvrtak, kao i na Veliki petak kada se čita muka, potom bdjenje u subotu te svečana misa na Uskrs.

- Uvijek redovito idemo na mise u našu Župu sv. Petra u Boninovu, a za velike blagdane odemo u dubrovačku katedralu - objašnjava.

Period od Cvjetnice do Uskrsa Mihi je najdraži. Jutra su mirnija i posebna je atmosfera, kaže.

- Na Uskrs se uvijek rano probudimo i svi zajedno doručkujemo hranu koja je blagoslovljena dan prije. To su uvijek skuhana jaja, šunka, sol i pinca. Potom se svi spremamo i idemo na misu u katedralu - prisjeća se Bošković.

Ove godine, Uskrs je drugačiji.

Pandemija koronavirusa zatvorila ih je u kuću i dovela u pitanje mnoge blagdanske tradicije.

- Iako se trudimo da karantena ne utječe na naše blagdanske običaje, blagdanska atmosfera se promijenila. Iako nemamo straha, svi se pridržavamo naputaka. Krećemo se u uskom krugu ljudi, samo nas šestero te nona i nono, Petrini roditelji. Stalno smo kod kuće i držimo distancu, nadamo se još samo neko vrijeme. I da možemo izići van, nemamo kamo otići, ništa ne radi i sve je pusto, nemaš se s kim družiti. U ovoj situaciji, to je, naravno, dobro, jer znači da se svi pridržavaju mjera, no to što nemamo slobodu kretanja i druženja, ne izaziva lijep osjećaj, posebice u blagdansko vrijeme - priznaje Miho.

Njegovi roditelji i brat su u Cavtatu, a budući da je na snazi zbog prevencije širenja koronavirusa zabrana međugradskih putovanja, s njima se čuju videopozivima. Tako će biti i za Uskrs, a inače bi im u poslijepodnevnim satima išli u posjet.

No, opet, nije život u karanteni tako loš. Zapravo, nije uopće, ako se pita Boškoviće.

- Ima mnogo dobitaka, barem ja to tako vidim. Recimo, radim od kuće, i nastavu odradim ujutro, tako da sam zapravo cijeli dan posvećen obitelji i mališanima. Puno se igramo, pričamo, zajedno gledamo euharistiju na HRT-u, već po treći put spremamo ladice koje prije nismo ni otvarali, vesele me takve sitnice - smije se.

Boškovićima svaki dan u karanteni dan započinje buđenjem u 7 sati. Miho je tad već zaokupljen online predavanjem. Ujutro se, kaže, zatvori u sobu i sjedne za radni stol kako bi na miru odradio stvari za posao. Uz to, svaki dan izdvoji pola sata za sebe, kako bi izveo vježbe istezanja i stabilizacije trupa.

Dok se Petra brine o Riti i Tanji, starija djeca, Iris i Niko se pomole, obuku i sjure na doručak. U 8 sati kreću s obavezama za školu koje potraju cijelo prijepodne.

- Svjestan sam da Petri tada nije baš lako s četvero djece. Inače bi dvoje starijih već tada bili u školi i vrtiću pa bi bilo jednostavnije s dvoje, no ona se odlično snalazi, a ja se trudim brzo i efikasno odraditi posao kako bih joj mogao pomoći. Dok brine o malenima, uvijek animira starije koji imaju zadatke i pomažu joj, kao i ja kasnije oko pripreme ručka i oko posuđa - objašnjava.

Najstarija Iris je u četvrtom razredu i dobar je dio dana, kao i inače, zaokupljena školom i glazbenom školom, a kasnije zajedno pjevaju i igraju se. Niko će najesen u prvi razred, pa vježba motoriku za pisanje, u crtančice ispunjava redovima crta i oblika, a voli i crtati.

- Imamo veliku terasu, s puno biljaka, pa kada je god lijepo vrijeme, nakon školskih obaveza tu provodimo vrijeme. Iris pleše, s Nikom igram rukomet ili nogomet, a kada odemo kod none i nona, tamo trče po dvorištu - ističe ponosni tata.

Nakon ručka slijedi čišćenje, a onda je policijski sat, kaže Miho.

- To je njihovo vrijeme. Pustimo ih na miru i gledaju crtiće - objašnjava. Potom slijedi red igre i zabave, pa kupanje i oko 21.30 sati svi su u krevetu.

Zanimalo nas je kako su Miho i Petra djeci objasnili zašto se ne mogu s prijateljima igrati u parku te što je to koronavirus?

- Iris i Niko su već stariji pa razumiju da se moramo paziti, da ovo nije zezancija. Znaju da je koronavirus opasan jer se možemo razboljeti. No, oni uopće ne kukaju, trudimo se izvući najbolje iz života u karanteni - objašnjavaju. Nitko ne ide dalje od terase i posjeta nonu i noni.

Za kupovinu je, pak, zadužen Miho.

- Zaštitim se i trudimo se ići u što rjeđe, ali veće kupovine. No, svaka dva-tri dana ipak moram po kruh, te svježe voće i povrće, a po sve ostale namirnice u kupnju idem svakih deset dana - objašnjava. Boškovići su članovi udruge Obitelj 3plus osnovane prije dvije godine, koja promiče, podržava, štiti i zastupa interese gotovo 600.000 roditelja i djece u Hrvatskoj koji žive u obiteljima s troje ili više djece.

Šesteročlana obitelj Bošković otkrila nam je kako će izgledati njihov Uskrs u karanteni - hoće li bojati jaja, što će biti na blagdanskoj trpezi te kako će pratiti misu i blagosloviti hranu.

Spremni su na uskršnje misno slavlje preko televizije. Već su se ispraksirali, kažu.

- Već su tri nedjelje prošle otkako misu svi zajedno, obiteljski, pratimo na HRT-u. Supruga i ja pratimo i svaki dan u 18 sati, a maleni tada znaju da je misa, pa se tiho, u miru igraju - objašnjava Miho.

Nedostaje im euharistija u katedrali, posebno na Uskrs, najveći katolički blagdan, ali i u krugu obitelji pred televizijom je dobro, kažu Boškovići. Svi zajedno naglas mole i prate tijek na televiziji, a djeci je posebno zanimljivo.

- U subotu je blagoslov hrane. To neće učiniti svećenik, ali zajednička molitva u obitelji je izvor blagoslova, a najstariji član obitelji, što sam ja, blagoslivlja hranu - objašnjava Bošković.

Baš poput svećenika, sada ljudi sami kod kuće svetom vodom ili jednostavno izgovaranjem molitve, blagoslivljaju hranu.