USKRS U OBITELJI ZORICE KONDŽE I JOŠKA BANOVA 'Slavimo 32 godine braka, i danas se veselimo pogledu upućenom jedno drugome'

Blagdan Uskrsa u obitelji splitske pjevačice Zorice Kondže i skladatelja Joška Banova jedan je od najznačajnijih i najljepših dana u godini.

- Tradicionalna smo obitelj, obilježavamo sve vjerske blagdane, a predivno mi je što se Uskrs koji označava početak novog života slavi u proljeće, godišnje doba u kojem se i priroda ponovo budi - kaže Zorica, koja ovog Uskrsa za Veliki petak, pred supruga i sinove Tonija (32), Ivana (26) i Luku (16) nije iznijela bakalar.

Varijante bakalara

- Bakalar na brudet sam radila za Badnjak, a već sam onda odlučila da ću za Uskrs, za promjenu, napraviti nešto laganije jelo, pa sam pripremila oslić alla bakalar. To je odlično riblje jelo, koje se brzo i lagano priprema. U zdjelu se stavi puno kapule i češnjaka, krumpira narezanog na ploške, doda se malo rajčice, peršina i pokoja grančica ružmarina. Sve to pirja se na maslinovom ulju (na koje se prvo stavi kapula), a onda se na krumpir i ostalo povrće poredaju fileti oslića i preostali krumpir. Jelo se podlijeva bijelim vinom i vodom, a krčka se oko pola sata. U nekim kućama služi se uz salatu, ali kod nas ne - otkriva Zorica, koja je uz pomoć svojih muškaraca obojila i uskrsna jaja.

- Znam, ljepše je obojiti ih uz pomoć prirodnih boja, kako su to radili naši stari, ali, priznajem, brže je to ipak učiniti s umjetnim bojama, pa smo ove godine i mi tako napravili, a nakon što smo obojili jaja, po njima smo postavili šarene naljepnice. Mi smo po pitanju slavljenja blagdana svoji. Držimo se tradicije, na stolu i oko stola uvijek je sve, što se običaja tiče, onako kako je to nekad bilo i kod naših roditelja, ali poneka sitnica ipak nije identična kao kod moje mame, što je, mislim, danak užurbanom tempu života kakvo danas živimo - kaže pjevačica koja je u petak bila na svetoj misi, nakon koje se zajedno s ostalim vjernicima ispovjedila.

Jadran Babić / CROPIX

Zorica Kondža, Joško Banov i sin Toni

- Što se hrane tiče, u nedjelju, na Uskrs, blagovat ćemo domaću juhu, pečenje s krumpirom i zelenu salatu. Za doručak ćemo na Uskrs imati rotkvice, mladi luk, francusku salatu, pršut i sir. Bilo je godina kada sam kuhala uskrsnu šunku, ali moji muški više vole pršut, pa sam se prilagodila - govori Zorica koja je umijesila i uskrsnu pincu, te napravila i nešto sitnih kolačića kojima će počastiti prijatelje koji će im doći u goste ovih blagdana.

- Vrijeme nas je za uskrsne blagdane pomazilo. Predivno je sunčano i toplo u Splitu, naprosto te mami da izađeš i prošećeš uz more. Mi planiramo na Uskrsni ponedjeljak otići na izlet s našim kumovima, s kojim smo 14. ožujka Joško i ja proslavili našu trideset i drugu godišnjicu braka - otkriva bivša splitska rockerica koju je upravo glazba povezala s njenim Joškom.

Bez presinga

- Nas dvoje zbližila je glazba. Poznavali smo se i prije, onako iz viđenja. Ja sam bila mlada, nadobudna i neozbiljna rokerica, a on je bio eminentni glazbenik. Bila sam u sasvim drugom điru, nikad mi na pamet nije palo da bi uopće moglo dogoditi da sjednemo, razgovaramo, malo se više upoznamo… Međutim, sve se to okrenulo 1985. godine, kada smo zajedno počeli raditi na pjesmi “Pokora”. Kroz zajednički smo se projekt zbližili i bolje upoznali. Ja sam tada kao 24-godišnjakinja zaključila da ima nešto u tom pet godina starijem Jošku. Ma, ne samo nešto, mnogo je toga bilo u njemu - prisjeća se Zorica, koja je s Joškom hodala tri godine.

Vjenčali su se 1987., a Zorica danas u šali kaže da su to napravili, bez ikakvog presinga, onako, reda radi.

- Sve je kod nas išlo spontano, pa smo tako jednog dana odlučili da se idemo ženiti. Odlučili smo živjeti zajedno i usput shvatili da je došlo vrijeme da se oženimo. Nikad nismo požalili što smo tako napravili - ističe majka trojice sinova, koji su poput svojih roditelja zaljubljenici u glazbu. Pomažu li joj suprug i sinovi u kućanskim poslovima?

- Naravno! Odu mi u dućan, ali najviše mi pomažu tako što probavaju što sam skuhala i govore mi fali li u nekom jelu poneki sastojak - smije se Zorica, koja otkriva što je od supruga dobila za 32. godišnjicu braka.

- Poklonio mi je jedno veliko srce prepuno ruža - kaže Zorica, koju njen Joško i ostalih dana u godini zna iznenaditi buketom cvijeća.

- Ženi kupim cvijeće svaki put kad osjetim potrebu da joj nešto darujem. To me čini sretnim. Nema mi ljepšeg nego kada se ona nasmije - kaže Joško.