SAD ILI NIKAD

Usporedbe s Elvisom i miris New Yorka: Na putu do Kralja zemlje, Čilić prvo mora izbaciti princa

Moć, žestina i samopouzdanje: Čilić u Roland Garrosu igra ponajbolji tenis karijere

 Matthieu Mirville/Zuma Press/Profimedia
Pobijedi li Ruuda, postat će tek 11. igrač u Open eri koji je ušao u finala na sva četiri Grand Slama

Osvojili ste US Open 2014., kažu ljudi da bi ovo mogao biti najveći comeback nakon Elvisa Presleyja. Jeste li tijekom bitke protiv Rubljova pomislili da ćete završiti u hotelu slomljenih srca, ili vam je ovaj Roland Garros 'sad ili nikad'?

Dok je slušao najkreativnije pitanje na press konferenciji nakon ulaska u polufinale, Marin Čilić nije uspio zadržati smijeh. Novinari su prekopavali njegov "the best of", uspoređivali pariški rezultat s prethodnim Grand Slam uspjesima, no Čilić je winnere ovaj put ostavio na terenu.

- Ne razmišljam predaleko, u glavi mi je samo idući meč. Svi momci koji su ostali u turniru, igraju fantastičan tenis. Da sam protiv Rubljova bio za nijansu lošiji, sad bih se pakirao za odlazak.

Nadal kao uzor

Pet ih je arhivirao, ostala su još dvojica. Casper Ruud na prvu izgleda kao ždrijeb koji bi svaki polufinalist Grand Slama potpisao bez oklijevanja. Da će Pariz 2022. imati neočekivanog finalista, dalo se naslutiti još kad su Đoković, Nadal i Alcaraz završili u istoj polovici ždrijeba, a pogotovo kad je Čilić počistio pod s Medvedevim. Danas mu na putu do meča za dva milijuna dolara i drugi veliki naslov stoji Norvežanin kojemu je ovo premijerni polufinale i koji je dosad izbacio Tsongu, Ruusuvuorija, Sonega, Hurkacza te u četvrtfinalu 19-godišnjeg Holgera Runea.

- Ako gledamo samo zemlju, Casper je jedan od najboljih igrača na Touru. Imao je nevjerojatnih 12 mjeseci (sedam ATP titula od svibnja 2021. do danas, nap. a.) i očito je da uživa u ovim uvjetima - kaže Čilić.

Međusobni omjer u ulogu favorita gura Ruuda, koji je dobio oba dosadašnja meča, s tim da su prvi odigrali na zemlji u Rimu 2020. Serija pobjeda lani je 23-godišnjaka iz Osla odvela na završni Masters u Torinu, gdje je prošao skupinu, a neki su komentatori išli toliko daleko da su ga proglasili "kraljem zemlje nakon Nadala". On sam kaže da mu je Nadal oduvijek bio uzor.

- Toliko sam ga gledao da je sigurno ostavio utjecaj na moju igru. Možda ga nisam imitirao, ali sam upijao. Kad si mlad, to može biti zabavno. A onda sam odrastao i shvatio da možda nije najbolji igrač za kopirati jer ću fizički poginuti - ispričao je u razgovoru za Guardian.

Ako mu je od Rubljova prijetio razorni forhend, u petak će Čilić imati još složeniju misiju. Ruud je jednako ubojit s osnovne linije, a na zemlji može istrčavati maratone. Prošlogodišnja statistika ATP Toura pokazala je da je na forhendu imao najbrži prosječni topspin među igračima iz svjetskog vrha (3300 okretaja u minuti, Nadal 3200). Kombinacija brzine i odskoka ono je što bi Čiliću moglo zadavati najviše glavobolje i zato je ključno da tempomat bude u njegovim rukama.

Nikad manje crnih rupa

- Moram se fokusirati na sebe. Imam dobar servis i dobru igru, važno je da mi stvari koje zamislim polaze za rukom. Onda se mogu suprotstaviti bilo kojem top igraču. Kad sam u formi, uvijek se događaju dobre stvari - poručuje Međugorac.

Bude li potrošnja predstavljala važan faktor, Čilić je u blagoj prednosti, ne samo zato što je u srijedu ranije završio posao, nego i jer je dosad na terenu proveo tri sata manje od Rubljova. Statistika, međutim, ne može izmjeriti ključan moment, a to je Marinova vjera u vlastite udarce.

image

Norvežanin Ruud u međusobnom omjeru vodi 2-0. Od toga su jedan meč igrali na zemlji, prije dvije godine u Rimu (2-6, 6-7)

Christophe Archambault/Afp

Sjećamo se velikih turnira na kojima bi nakon izgubljenog četvrtog seta tonuo kao sidro - dovoljno je podsjetiti na Wimbledon i Federera 2016., ili Medvedeva prošle godine - no u proteklih 12 dana izgledao je vrlo opušteno. Još više se bodri povicima nego inače, svako malo komunicira s ložom u kojoj sjede trener Vilim Višak i kondicijski trener Dejan Vojnović, bivši sprinter i olimpijac, a crne rupe u igri nikad nisu bile rjeđe.

Kad je u takvom "điru", manje je važno tko je s druge strane. Peti put se u njegovoj karijeri dogodilo da je upisao dvije uzastopne Top 10 pobjede. Prije Pariza, takav je combo izveo u Pekingu 2009. (Davidenko, Nadal), Melbourneu 2010. (Del Potro, Roddick), Rotterdamu 2014. (Tsonga, Murray) te na opjevanom US Openu (Berdych, Federer). Pa ako je ulaskom u polufinale završio u najuglednijem mogućem društvu, uz bok "velikoj četvorci", kompletom od sva četiri finala ušao bi među ikone. Samo je deset igrača u Open eri igralo meč za trofej na svim Grand Slamovima.

Najčuvaniji tron

Budući da se njujorški trijumf stalno na presici provlačio između redaka, na pitanje o najvećoj pobjedi u karijeri Čilić nije oklijevao.

- Federer na US Openu. Igrao sam na punom stadionu i protiv njega i protiv publike. Svladati ga na toj razini bilo je nešto najbolje.

Sve već lagano miriše na 2014., no ako se poklope ishodi polufinala, u nedjelju bi mogao dočekati šansu za još grandiozniji pothvat. U teniskoj igri prijestolja ne postoji bolje čuvani tron od stadiona Philippe-Chatrier, na kojem je Rafael Nadal 13 puta dizao Kup mušketira. Rušenje Rafe usred Pariza, e to bi već bilo dostojno reference na Elvisa. Ali prije Kralja zemlje, treba izbaciti princa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 17:01