VELIKA ISPOVIJEST MAJKE GLUMCA KOJEG JE UBIO HEROIN 'Bili smo uključeni u njegov život i nismo glupi ljudi. Kako to nismo vidjeli?'

Američki glumac, komičar i scenarist Harris Lee Wittels umro je 19. veljače 2015. godine od prevelike doze heroina, sam, u svom stanu u Los Angelesu. Imao je samo 30 godina.

Njegova majka Maureen Wittels, umirovljena nastavnica, za Huffington Post napisala je veliku ispovijest u kojoj govori o gubitku sina i problemu ovisnosti.

‘Harris Lee Wittels bio je moj sin. Bio je poznati svjetski komičar. Odrastao je u bogatom predgrađu s pretežno bijelim stanovništvom. Bio je ‘pristojan, židovski dečko’. Otac mu je liječnik, a ja sam nastavnica u mirovini. Moj sin nikad, baš nikad ne bi uzeo heroin! Takva djeca ne rade takve stvari! Dijelim s vama ovu priču jer se nadam da će druge obitelji saznati nešto što mi nismo znali’, počela je tekst Maureen.

Smatra da je Harris u 30 godina života postigao više nego što bi mnogi drugi u cijelom životu postigli. Sa 18 godina je osvojio treće mjesto na natjecanju za najsmješnijeg komičara u Houstonu, završio je školu primjenjenih umjetnosti, a potom koledž Emerson s diplomom iz televizijske i video produkcije.

Kad je imao 22 godine, otkrila ga je poznata glumica i komičarka Sarah Silverman s kojom je radio stand up nastupe, a potom ga je angažirala kao scenarista njezinog showa, The Sarah Silverman Program, čime se i proslavio. Nastupao je s Louis C.K.-jem, Azizom Ansarijem i Sarah Silverman. U trenutku smrti bio je jedan od izvršnih producenata poznate američke TV serije ‘Parks and Recreation’.

‘Obožavao se zezati. Jednom je čak napisao šalu za Baracka Obamu. Uvijek je jeo ostatke hrane i obožavao je McDonald’s koliko i skupe restorane. Bio je veliki fan benda Phish, na njihove je koncerte počeo odlaziti sa 15 godina i bio na preko 300 koncerata. Kad mu je Sarah Silverman dala posao, u ugovor je stavio klauzulu prema kojoj mora dobiti slobodno u slučaju da Phish ima koncert. Sve što je Harris htio je nasmijavati ljude, ali iznutra se nije smijao’, piše njegova majka.

Roditeljima je priznao da povremeno uzima droge od 12. godine: ‘Kako to nismo vidjeli? Nismo zakopali glavu u pijesak i nismo glupi ljudi. Bili smo sjajni roditelji, a to je i on sam stalno naglašavao. Bili smo uključeni u njegov život, imao je puno prijatelja i uvijek je bio iskren oko svojih želja i što želi od života.’

Wittels je odselio u Los Angeles i posljednjih godina života sve se rjeđe viđao s obitelji, no u poslovnom je smislu napredovao. Dvije godine prije smrti prvi je put sestri priznao da je ovisan o tabletama OxyContin te da odlazi psihologu zbog toga, no zabranio joj je da išta govori roditeljima. Oni su saznali kakva je situacija godinu kasnije kad se prijavio na jednomjesečno liječenje u rehabilitacijski centar u Malibuu.

‘Kad je završio s tim programom, mislili smo da je gotovo. Nakon šest mjeseci bila sam s kćerkom kad joj je stigla poruka od Harrisa: ‘Idem u Oregon u centar Hazelden jer sam ovisan o heroinu.’ Obje smo problijedile, a ja sam se srušila na pod i zajecala. Kad smo se čuli, uvjeravao me da je sve u redu, da ne brinem. Posjetili smo ga za vrijeme obiteljskog tjedna, ali samo su mi išli na živce jer se nismo mogli vidjeti s njim na dulje od sat vremena. Nakon toga je ušao u još jedan program liječenja, dvomjesečni. Bilo bi lijepo da smo znali da je izašao iz programa tjedan dana ranije jer je umro taj tjedan’, piše Maureen i otkriva:

‘Sigurno bih ga češće zvala da sam znala da je otišao i možda bi ishod bio drugačiji. Obitelji su skroz isključene iz programa liječenja. Noć prije nego što je umro, stigao mi je mail od Harrisa. Pisao mi je o završnici serije ‘Parks and Recreation’ i o svojoj budućnosti na Manhattanu, osjećala sam uzbuđenje u njegovim riječima, bila sam uvjerena da je sredio život.

Svijet mi se raspao kad se sljedeći dan TMZ dokopao vijesti o njegovoj smrti. Ja sam saznala iz poruke prijateljica nakon što je već cijeli svijet znao! Bila sam u šoku. Kao njegova majka, stvarno sam vjerovala da je ovaj put drugačije. Nikad nismo gubili nadu. Nikad mi to sve skupa neće biti jasno. Obožavala sam svog sina i voljela bih da sam ga s tom ljubavi mogla zaliječiti. Napravila sam sve što sam mogla sa sredstvima koja su mi bila na raspolaganju. Ozbiljno vjerujem da trenutni model liječenja ne funkcionira. Smrti od prevelike doze droge zauzimaju prvo mjesto slučajnih smrti u SAD-u. To je službeno epidemija.’

Njezin tekst i objavu u cijelosti možete naći na ovom linku.