RADOJKA ŠVERKO

VELIKA ŽIVOTNA ISPOVIJEST NAŠE GLAZBENE DIVE 'Kad mi je bilo teško, nisam uzimala čašu, nego motiku, kosilicu i pilu'

 Neja Markičević / CROPIX
Pjevačica koja je koncertom u Lisinskom naslovljenom ‘Život moj’ proslavila pet desetljeća međunarodne karijere, tijekom koje je upoznala Iglesiasa i Bowieja, govori o tome zašto se nikada nije odlučila za život u inozemstvu te tko joj je pomagao kad je nakon dva braka ostala sama s djecom

Početkom svibnja Radojka Šverko velikim koncertom sa Zagrebačkom filharmonijom u Lisinskom obilježila je pola stoljeća na hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj sceni.

Aranžmane je za tu prigodu pripremio riječki glazbenik Olja Dešić, a osim Zagrebačke filharmonije Radojku su pratili Akademski zbor “Ivan Goran Kovačić” te Radojkin prateći sastav na čelu s profesorom Vladimirom Babinom. Ukupno je na pozornici bilo gotovo dvjesto glazbenika, a njima je ravnao maestro Alan Bjelinski, dugogodišnji Radojkin suradnik i prijatelj.

Proslava je naslovljena “Život moj” po jednoj od najpoznatijih pjesama pjevačice rođene 1948. u Pazinu, odrasle u Buzetu i Puli. Pjesmu je za Radojku Šverko 1987. godine napisao Zvonko Špišić.

Kumovi

- I trideset godina poslije nalazim istine u toj pjesmi, u usponima i padovima, radostima i tugama koje je u njoj tako lijepo opisao moj dragi Zvonko Špišić. Različiti događaji iz mojeg života inspirirali su skladatelja i tekstopisca s kojim sam i kumstvom vezana - njegova supruga krsna je kuma mojoj mlađoj kćeri - da mi posveti “Život moj”, dajući pjesmi istovremeno i univerzalnost. Svi, naime, živimo isto. Ljudi određene profesije nisu lišeni sveprisutne promjenjivosti linije života.

Iako “Život moj” nije pjesma koja se pjeva na način “’ajmo ruke gore”, ona na svakom koncertu iznova pobuđuje emocije kod publike. “’Ajmo ruke gore” nikad, uostalom, nije ni bio moj pristup ovome poslu. Glazba je ljudima jako potrebna i naše je poslanje da ljude preneseš u stanje drugačije od onoga u kojem su došli na koncert, nastojeći u njima probuditi najskrivenije emocije. Imajući na umu upravo tu zadaću glazbe, opstala sam 50 godina a da me nitko nije protežirao - priča danas Radojka Šverko.

Kićo Slabinac, Ibrica Jusić i Radojka Šverko

Tatine želje

Glazbeni poziv za nju je od samih početaka značio i upornost i borbu. Kao mladoj djevojci otac joj nije dao da ide u glazbenu školu.

- Tata je dobro mislio. Htio je da se što prije osamostalim, da počnem što prije zarađivati. Znate, danas često čujem “joj, kak’ se nekad krasno živjelo”. Jedna četveročlana obitelj 60-ih godina vrlo je skromno živjela. A s glazbenim pozivom uvijek je bilo nesigurno. I onda i sada. Moj život u glazbi nije bio jednostavan, uz trudnoće, podizanje djece, putovanja i selidbe. Ali danas sam zadovoljna: imam dvije kćeri, unuku i život prirodno teče dalje - govori pjevačica koja danas u Zagrebu živi s mlađom kćeri Anom (1983.), dok je starija kći Sanda (1968.) u Rijeci.

Alfi Kabiljo

Danas se ne može zaobići 1969. godina kada ju je Alfi Kabiljo umjesto pjevačice Tatjane Gross poslao da nastupa na Kanarskim otocima. Na tome su festivalu osvojili treće mjesto, a domaće i inozemne novine raspisale se o mladoj talentiranoj pjevačici. Potpisala je zatim ugovor s diskografskom kućom Belter iz Barcelone, upoznala Julia Iglesiasa te mnoge druge zvijezde. S Kabiljovom pjesmom “Svijet je moj” pobijedila je na međunarodnom glazbenom festivalu i pokorila Južnu Ameriku. Čak je i Davida Bowieja pobijedila na festivalima na Malti i u Firenzi. Uslijedili su nastupi na međunarodnim festivalima od Tokija do Los Angelesa, preko Atene i Puerto Rica, s kojih se uglavnom vraćala s nagradama.

- S Kabiljom sam i danas u jako dobrim odnosima. Sa svim kompozitorima, njihovim suprugama i obiteljima, s pjevačicama i pjevačima uvijek sam u dobrim odnosima. Kad netko kaže nešto što meni ne paše pa to dođe do mene, ja samo na neko vrijeme zašutim. Ne volim se svađati. I onda je sve nakon nekog vremena opet po starome - rezonira pjevačica.

Svoj najveći hit “Kud plovi ovaj brod” otpjevala je na Splitskom festivalu 1970. godine u alternaciji s tada velikom zvijezdom, talijanskim pjevačem Sergiom Endrigom i odnijela prvu nagradu u nacionalnom dijelu festivala.

- Bez obzira na velike uspjehe i trofeje koje sam osvajala po svijetu, nakon povratka u domovinu osjećala sam veliku usamljenost. Mnogi su imali podršku svojih kreativnih timova i glazbenih urednika, a ja sam bila solo igrač. No, uvijek sam imala podršku i razumijevanje glazbenih autora i glazbenika s kojima sam surađivala - nastavlja Radojka Šverko.

Krajem sedamdesetih preuzela je ulogu Jane u rock operi “Gubec-beg”. Nakon “Gubec-bega” slijedila je uloga Nere u rock operi “Grička vještica”, Fantine u “Jadnicima” te naslovne uloge u mjuziklu “Karolina Riječka”, a glumačku ulogu u filmu prihvatila je na nagovor Rajka Grlića, koji joj je povjerio rolu u naslovu “Bravo, maestro”.

S Radom Šerbedžijom u filmu 'Bravo maestro'

Julio Iglesias

Osamdesete su, inače, bile jedno od burnijih razdoblja života Radojke Šverko. Kada su završili brakovi i kada je ostala sama s djecom, nije, dakako, bilo lako.

- Hvala Bogu ima nas, bila je tu moja mama, moje sestre i sestrične, različiti članovi moje uže i šire obitelji. Da, ta podrška obitelji, to je dimenzija koju mladi spoznaju tek kada odluče napustiti Hrvatsku. I onda se mnogi, kada shvate koliko su usamljeni bez obitelji, vraćaju natrag. Unatoč brojnim nastupima u inozemstvu, nikada nisam htjela ostati vani. Mislila sam, pa zašto bih ja sad živjela u jednom Madridu, jednoj Palma de Mallorci, gdje god. Zar je tamo ljepše nego u mojoj Hrvatskoj? Pa ja sam Hrvatica i želim živjeti u zemlji u kojoj sam rođena.

Možda zvuči otrcano, no nije sve u novcu. Zbog tog stava zanemarila sam brojne konkretne ugovore koji su mi se nudili. Upoznajući brojne svjetske veličine, pjevače, glumce, predstavnike šou biznisa, spoznala sam da su mnogi od njih bili i slavni i traženi, a onda im se u nekom trenutku nešto izokrenulo u životu i preko noći završili su u restoranima, perući suđe - priča pjevačica koja je, među ostalima, upoznala Joan Collins te kralja Juana Carlosa i kraljicu Sofiju.

Josipa Lisac, Radojka i Ljupka Dimitrovska

Zdravlje

Životne nedaće preživjela je a da nije posezala za čašom, psihofarmacima ili narkoticima.

- U svim grdim periodima ima i lijepih trenutaka, kao što se, kada nam je doista lijepo, uvijek pitamo može li nam biti još i ljepše. No, što bi to bilo toliko strašno da se zbog toga moraš drogirati? Znate čime bih se ja liječila kad bi mi bila puna kapa svega? Primila bih kosilicu, uzela motiku, pilu, ribala bih podove. I dandanas moja terapija je fizički rad. Nemam kućnu pomoćnicu, a usudila bih se reći da mi kuća blista. Ne libim se, pritom, pokazati svoje ruke. Čula sam da postoji nešto što ti se i u ruke ubrizgava da ti se bore manje vide. Bože, koje su to gluposti. Vrijedim li zbog lijepih ruku ili onoga što posjedujem u sebi? Botoksi, hijaluronske kiseline, pa kamo smo to došli?! Ljudi su podlegli farmaceutskim imperativima, kao da ne znaju što farmaceutska industrija čini na kugli zemaljskoj. A meni ne pada na pamet da prikrivam svoje godine. Rođena sam 1948. i stojim iza svakog dana svog života - govori.

Prije sedam godina Radojki Šverko zdravlje se naglo pogoršalo, a srce je dva puta zakazalo.

- Imala sam dva infarkta u godinu i pol dana. Imam četiri stenta i četiri Porina, među kojima i onaj za životno djelo. Imam mnoge trofeje koji su se porazbijali tijekom brojnih selidbi. Ali sam zato stekla lijepa poznanstva u MUP-u, gdje sam često bila viđena zbog promjene podataka - duhovito dodaje.

Sa starijom kćeri Sandom

Imotska loza

Radojka Šverko u karijeri je izvodila cijeli spektar glazbenih stilova, od šansona i šlagera, preko pop rocka, do jazza i klasične glazbe, odnosno sakralnoga programa koji izvodi u crkvenim prostorima, najčešće u pratnji profesora Vladimira Babina. Surađivala je s mnogim kolegama pjevačima te ostalim glazbenicima i autorima. Nastupila je s Meri Cetinić, Gabi Novak i Josipom Lisac u dva navrata kao gošća vokalne skupine Divas. Sudjelovala je na turneji “Hrvatske dive” tijekom koje je s Gabi Novak i Terezom Kesovijom posjetila mnoge gradove. Trenutačno nema planova za novu turneju ili nastup diva, no s obzirom na njihovo veliko uzajamno poštovanje, ne znači da ga u budućnosti neće biti.

Dok je po ocu s Ćićarije, s majčine strane Radojka Šverko je imotskih korijena. Po kamenim genima njezina je loza i velika i nadahnjujuća.

- Po mami sam Mendeš, imam dosta rodbine u Imotskom. Jedan od stupova naše obitelji je mamina sestra, teta Anđa iz Vinjana, koja zna gotovo cijelo naše obiteljsko stablo nekoliko generacija unatrag. Moja mlađa kći se u slobodno vrijeme bavi detaljnijim istraživanjem naše loze, pogotovo prezimena Mendeš koje je s Iberskoga poluotoka - zaključuje legendarna pjevačica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 23:54