VIDEO: OČI U OČI S RISOM 'Pojavio se ispred mene kao da me nema. Inače bježe od ljudi, vole biti skriveni. Veličanstveno!'

U utorak oko 8 ujutro Marko Švast, mladi pomoćnik revirnika u šumariji Fužine, sjeo je u službeni kamionet i počeo se uspinjati vijugavim šumskim stazama prema vrhu Bitoraja, planine koja se nadvija nad pitoresknim goranskim naseljem uz jezero Bajer. Švastu je to bio uobičajen radni dan - zaputio se u šumu sam kako bi obavio zaprimanje i otpremu drvnih sortimenata, na što se uglavnom svodi njegov svakodnevni posao. I jutro je bilo uobičajeno goranski hladno i vlažno, a magla se još šuljala među vrhovima stabala bukve i jele koja dominiraju ovim šumama. Negdje na pola puta dogodilo mu se nešto manje uobičajeno - cestu ispred njega mirno je prešao jedan medvjed.

- Dobro, susreti s medvjedima nisu toliko česti, ali događaju se. Od divljači, najčešće susrećem srne i jelene - priča nam Marko.

Oko 9 ujutro 36-godišnji šumar stigao je gotovo do vrha Bitoraja. Zaustavio je vozilo uz cestu i dohvatio se mobitela. - Pokušavao sam dohvatiti signal koji je ovdje prilično loš. Tada se pojavio on. Takvo nešto u životu nisam vidio - govori.

Najveća mačka

Dok je sjedio u vozilu, pred njim se ukazala veličanstvena životinja s kojom se čovjek u prirodi susreće iznimno rijetko. Stajao je na dva metra od Marka, mirno i ravnodušno. Bio je to eurazijski ris, Lynx lynx, najveća mačka u Europi, predator kojeg su lovci u Gorskom kotaru u potpunosti istrijebili početkom dvadesetog stoljeća, a od sedamdesetih se godina populacija vrlo sporo počela obnavljati.

- Bila je to odrasla jedinka, od oko 25 do 30 kilograma, ne mogu procijeniti je li se radilo o mužjaku ili ženki. Nije imao ogrlicu, dakle, mislim da se ne radi o jednom od risova koji su lani dovezeni iz Rumunjske. Nisam izlazio iz vozila da ga ne uplašim, a kako sam, na sreću, u ruci imao mobitel, počeo sam snimati - priča nam fužinski šumar.

Igrom slučaja, Marko je kamerom svojeg mobitela uspio zabilježiti nešto jedinstveno, što mnogi profesionalci pokušavaju već desetljećima, za što se postavljaju “fotozamke”, ali ništa ne može garantirati uspjeh. Na snimci se jasno vidi ris koji neko vrijeme mirno stoji, okreće se i odlazi svojim putem, lagano, bez nervoze ili straha.

- Iako iznimno rijetko, susreti s risom u prirodi se događaju, ali ta životinja, kao i svaka druga zvijer, bježi od čovjeka, tako da ti susreti traju možda sekundu, dvije i ris se jasno niti ne vidi. On niti ne želi da ga vidite, takav mu je način života, da ostane skriven. Ja sam imao sreće što sam bio u vozilu, pa se valjda zato nije uplašio, i što mi je mobitel taman bio u ruci - govori Marko o svojem dvominutnom susretu koji će zauvijek pamtiti.

Raritetna snimka

Snimka koju je napravio, susret s goranskim risom u prirodi, doista je raritet. Pokazao ju je kolegama, a jedan od njih stavio ju je na Facebook grupu Goranske šanse, odakle je video postao viralan, izazvavši oduševljenje ljubitelja životinja.

- Risovi su teritorijalne životinje i svaki ima svoje područje, tako da je ovo jedini primjerak u ovoj šumi - priča nam Marko Švast. Lynx lynx je doista predivna mačka sa zanimljivim latinskim imenom. Mogu narasti do jedan metar i 30 centimetara dužine, uz dodatak repa od 11 do 25 centimetara, a u ramenima postižu visinu do 65 centimetara. Prosječno teže 20 do 30 kilograma, s time da su ženke osjetno lakše od mužjaka. Imaju šiljaste uši s čuperkom dlake na vrhu i kratak rep, a krzno im je žućkasto do sivo-smeđe i prošarano tamnijim pjegama. Karakteristični su po izraženim čupercima duže dlake na obrazima, što njihovoj pojavi daje dodatni dojam dostojanstvenosti. Imaju vrlo oštar vid i istančan sluh, zahvaljujući kojima lako otkrivaju plijen, a iako su manji od njih, bez problema love jelene koji su teški i do 200 kilograma. Hrane se srnama, jelenima, ali i manjom divljači poput zečeva.

Po risu je ime dobila planina Risnjak u Gorskom kotaru, ali zahvaljujući čovjeku, na tom području desetljećima ga uopće nije bilo, a danas ih je vrlo malo. Naime, goranski lovci, koji su risa nekada smatrali štetnim predatorom, a i zgodnim trofejem, posljednji su primjerak te životinje na ovim područjima ustrijelili davne 1903. godine. U spašavanje populacije sedam desetljeća kasnije “uletjeli” su, pak, slovenski lovci. Oni su 1974. uspješno reintroducirali tri para risova iz slovačkih Karpata u kočevske šume na području Slovenije. Od samo šest jedinki, nastala je današnja populacija risa koji se, iz Slovenije, proširio na Gorski kotar pa prema Velebitu i Lici skroz do Bosne i Hercegovine. Ris je danas strogo zaštićena životinja, a u Hrvatskoj obitava samo 40 do 60 jedinki, od kojih znanstvenici neke prate pomoću ogrlica.

Njihov teritorij

Činjenica da su svi preci ista tri para risova ugrozila im je gensku raznolikost i ponovo im je zaprijetilo izumiranje, pa je prošle godine, putem europskog projekta “LIFE Lynx”, počelo osvježavanje “risje krvi” dovođenjem novih jedinki iz Rumunjske. Znanstvenici i ljubitelji prirode nadaju se da će ovaj projekt, koji je pobudio veliku medijsku pozornost, biti uspješan i da će se “useljenici” početi pariti sa “starosjediocima”, koji također vuku korijene s Karpata. Način života risova izaziva strahopoštovanje - te zvijeri žive samotno i skrovito, šumom se kreću gotovo nečujno, danju se većinom odmaraju, a u lov kreću u sumrak.

Svaka jedinka pokriva svoj teritorij površine od čak 200 do 400 četvornih kilometara, a područje pod svojom “nadležnošću” obilježava urinom i izmetom. Posebno su važna mjesta takozvana markirališta, svojevrsni “risji infopunktovi”, gdje životinje mogu pronaći mirisni trag drugog risa, odnosno ostaviti svoj. Pare se zimi, a ženka na svijet donosi i do četiri mladunca, koje othranjuje sama. Marko Švast oduševljen je “povijesnim susretom” koji je ostao trajno zabilježen. Ovaj 36-godišnji šumar, otac male djevojčice, kojem je još jedno dijete na putu, obožava svoj posao. Obožava i životinje, a iako u fužinskim šumama obitavaju sve tri velike zvijeri, medvjed, vuk i ris, Marko ih se ne boji.

- Sve te životinje, čim nas čuju, bježe. Mi dolazimo na njihov teritorij. One se nas boje, čovjek je taj koji ugrožava njih, a ne one nas - zaključuje fužinski šumar.

Video možete pogledati OVDJE