VIDEO: POLITIČAR IZ ZAVIDOVIĆA KOJI JE POSTAO HIT NA YOUTUBEU 'Svi koji se smiju mom bosanskom, neka moj romski jezik prelome i ja ću im pružiti ruku'

Bosansku srdačnost i humor pomiješajte s romskom otvorenošću i veseljem i dobit ćete - ljudinu. Smjestite ga u središnju Bosnu, u Zavidoviće, najveću općinu Zeničko-dobojskog kantona i eto vam - Redže Seferovića.

Snimka vođenja sjednice Općinskog vijeća, na čije je čelo sjeo ovaj profesionalni vatrogasac, zapalila je Balkan zbog brojnih njegovih gafova.

Redžo je tako postao predmet objeda i puno dalje od granica njegove Bosne. Navikao se Redžo na uvrede, cijeli život ga omalovažavaju zbog njegova romskog podrijetla, a sve i da nije, njegovo je srce preveliko da bi ikome išta zamjerao. Istini za volju, valja reći da je Redžo prije vođenja sjednice upozorio svoje kolege da će praviti greške i zamolio ih za razumijevanje i za pomoć, naglasivši da mu je u interesu samo boljitak mjesta u kojem živi. No, taj dio na snimci se ne čuje.

S Redžom smo ovaj razgovor dogovarali preko Facebooka, no s njegova profila nije nam se javio Redžo, već osobe od njegova povjerenja koje su u tom trenutku vodile bitku za uspostavom kontrole nad profilom, jer ga je koji dan prije hakirala nepoznata skupina. Oni su nas uputili na broj mobitela na koji će nam se javiti druga osoba od povjerenja, Redžin PR, i spojiti nas s njim. I bilo je tako, javio se nam se novinar Elvir Starčević. Sutradan smo s Elvirom sjedili na kavi u renoviranom austrougarskom Starom hotelu u Zavidovićima.

Elvir je čovjek kakvog bi trebao imati svaki grad. Novinar je i zna sve, a previše voli Zavidoviće da bi samo po strani promatrao i komentirao, pa se aktivnije uključio u politiku. Imao je nezavisnu listu Za grad u kojoj je okupio građansku opciju kojoj, kaže, nisu dozvolili da izađe na izbore.

Grupa od 17 ljudi zato je pristupila A-SDA-u, među njima je cijeli spektar živopisnih likova, Indira Sinanović, prva žena s nikabom koja je sudjelovala na izborima u BiH i time uzburkala ionako nemirne bosanske duhove, najpoznatiji zavidovićki komunist, čovjek koji još uvijek misli da je drug Tito živ, brojni pripadnici nacionalnih manjina, pa tako i naš Redžo, jedini Rom koji radi u nekoj državnoj službi.

Robert Fajt/HANZA MEDIA

Mogli bi s Elvirom satima pričati o Zavidovićima, o tome kako je njihov rukometni klub Krivaja pet puta bio viceprvak Jugoslavije, kako su tu rođene dvije legende, Venio Losert i Safet Sušić, a oživljena jedna, ona o zagonetnim kamenim kuglama koje postoje po cijelom svijetu, ali je u Zavidovićima otkrivena najveća te je proučava Semir Osmanagić, istraživač visočkih piramida, onda i o velikom turističkom i ekonomskom potencijalu. No, kao i svagdje, fali kvalitetnih ljudi. Redžo je, smatraju u A-SDA-u, jedan od onih koji može donijeti preokret. I doista, nije Redžo običan političar.

Za početak, njegovo se poštenje ne može kupiti. Vodi nas Elvir do kapije Krivaje, ovdje je nekada u drvoprerađivačkom gigantu radilo 10.000 ljudi, a sada rade tri vatrogasca i dva zaštitara. U krugu tvornice je i općinska profesionalna vatrogasna postrojba. Redžo je zamjenik zapovjednika smjene. Došao je brzim korakom i ozbiljna lica, onda pružio ruku i rekao: “Redžo, drago mi je”, pa se onako dobrodušno nasmijao. Volio bi nas on odvesti na romsku pijacu, ali, iako je prekoputa, ne da šef, pa moramo pričati na porti.

Robert Fajt/HANZA MEDIA

Bez fige u džepu

- Ja sam Redžo Seferović, trenutno imam 50 godina. Kad kažem trenutno, mislim na to da godine idu dalje. Završio sam tri škole, osnovnu, srednju za zaštitu od požara, a onda vanredno ekonomsko-tehničku. Radio sam prije u obavještajno-sigurnosnoj agenciji kao obavještajac na čuvanju objekata i osoba, ali sam se specijalizirao za objekte, jer je čuvanje osoba rizičan posao i trebaju to ipak raditi ljudi koji imaju pretkvalifikacije i kvalifikacije. Oženjen sam i imam tri sina, najstarijeg sina, on je Seferović Latif, on je 90., imam srednjeg sina, on je Seferović Aldin, on je 94., i imam najmlađeg sina, on je Seferović Alen, on je 96. Jednog predratnog, jednog ratnog i mirotvorca, on se rodio u Njemačkoj, tamo sam se oporavljao od ranjavanja u ratu. Sva trojica su završila srednje škole i sada su na burzi, kao i drugi - predstavio se ukratko Redžo.
On je u politiku, za razliku od mnogih, ušao bez fige u džepu, tako bismo to mogli reći.

- Želio sam svoje Rome staviti u ravnopravan položaj, dokazati svima da smo i mi građani ove države, da smo isti pred ustavom i da taj zakon kači zatvora i druge isto kao i nas. Pa sam se pitao kako bih ja mogao postati vijećnik, a da ne budem samo broj na listi, kao dosad. Ovako sam rekao na predizbornom skupu: Pozivam sve političke stranke da razmisle malo o Romima, nismo mi samo broj, već vaši ravnopravni sugrađani. Što sam time htio reći? Pa da u onom bivšem sistemu, ratnom sistemu, nisu nas zvali Ciganima već komšijama i prijateljima kad je trebalo stati i obranu države. I ne smiju nas sada zanemariti - pravo kaže Redžo.

Izbori su, kako to već biva, zanimljivo izmiješali karte, u Općinskom vijeću je čak osam političkih opcije, dvije najjače, ali međusobno suprotstavljene SDA i SDP dobile su 18 mandata, a preostalih šest stranaka dijelilo je preostalih 11 mandata. Tako je naglo skočila cijena Redži i njegovu A-SDA-u. Znao je da će ga čekati težak posao.

Robert Fajt/HANZA MEDIA

- Kad majka rodi dijete, kaže mu: sine, ti si za pilota, kad druga rodi kćer, kaže joj: ti si medicinski fantastik... e, ne ide to baš tako. Nije se rodio taj koji zna sve odjednom. Ja prelamam bosanski jezik, al neki ovi vijećnici koji mi se rugaju prelome moj romski, ja ću im pružiti ruku. Lomim je i malo talijanskog, njemačkog, sićušno engleskog, flamanski isto tako, a naučio nešto i francuskog. Zamislite da ih pošaljete u Europski parlament, da čuju tamo jezike, smijali bi se danima i noćima. Njima je krivo jer sam Rom, a ja kažem: Ne govorimo mi u vijećnici o gramatici. Točka, zarez i uskličnik neće ništa dobra donijeti našem gradu - zaključuje Redžo.

Politika je, misli on, jedan od najtežih fakulteta u životu, ona je, kaže, “jedan mali segment mikronske prašine u odnosu na ljude koji je kroje”.

- Jeste shvatili? Ne kroji politika nas, nego mi nju. Treba samo promijeniti tok ljudi koji vode krivu politiku prema svojem gradu - pojašnjava.
Za sve je, navodi, “kriv jedan stereotip koji vlada prema svim građanima, a te monotonije u glavama ljudi moraju se razbiti”.

- Mi 100 godina pijemo vodu iz azbestnih cijevi, zašto to ne bi promijenili? Zašto ne bi zajednički napravili nešto na korist svim građanima. Ja ne mislim iskorištavati sukob interesa između ljevice i desnice, želim da svih nas 28 i ja s njima, 29., sjednemo za stol i stvar riješimo na lijepi način, dovedemo dobre investitore i oživimo grad. Ma neka dođe i svemirac i kaže - ja hoću raditi i ulagati u Bosnu - treba mu reći: Evo, radi - logično razmišlja Redžo.

Robert Fajt/HANZA MEDIA

Jedini zaposleni

Međutim, nije se nadao da će njegov ulazak u taj svijet izazvati tolike reakcije.

- Vidite, o pobjedi američkog predsjednika priča se u cijelom svijetu, još malo pa će i u svemiru. Kako je krenulo, tako će i o meni uskoro - šali se Redžo, a onda ozbiljno podvlači kako se ne živi od popularnosti. Uostalom, veli, on je u svijetu prepoznatljiva ličnost i bez ovoga što se događa, jer je dosta radio po Europi.

Bio je, recimo, prvi Rom koji je poletio avionom iz BiH u Europu, kada se u susjednoj državi na taj način slavilo ukidanje viza za njihove građane, a jedan je od osnivača Europskog pokreta u BiH.

- Pokušali smo napraviti jedan veliki uspjeh, a to je da pošaljemo romsku djecu na fakultete. Kada govorimo o tim stvarima, moramo govoriti o dekadi, a to je od 2005. do 2015. godine. Europa je za Rome izdvojila 600.000 ili 600 milijuna, ne znam točno, za inkluziju Roma, za zapošljavanje, socijalnu skrb, zdravstvo, sve to. Evo, gradi se naselje, ukupno 49 stambenih jedinica, bit će 600 ljudi na jednom mjestu, bacaju ih u geta, a oni su naučili živjet u gradu. Zar nije još jedan Rom mogao raditi u komunalnom sektoru ili da bude portir, a ovako sam ja jedini zaposleni od njih 750 - priča zabrinuto Redžo.

“Romi ko Romi”

Trudio se Redžo provesti što više programa, ali nije ni s Romima u išlo lako.

- Ah, Romi ko Romi. Ne možeš ti zaposliti nekoga s pet razreda škole, danas ti srednja treba i za držanje metle. Za njih se događaju dobre stvari, ali ih ne znaju iskoristiti, ne zato što su nepismeni, jer oni imaju uličnu školu, a ta je jača od fakulteta. Jednu stvar moraju shvatiti. Bez obrazovanja nema edukacije, a bez edukacije nema komunikacije. To ako nemate, džaba vam sve. Evo, ide u školu do petog razreda, pa onda šutne onu torbu i kaže: A jebote škola, što ja imam od škole - priča nemoćni Redžo.

Ilustrira svoju nemoć na primjeru. Kaže, dobio je od Ambasade lokalne demokracije par hiljada maraka da se zaposli par Roma.

- Posao je bio da uzmu kamiončić i pokupe otpad koji ljudi odvajaju u zelene kante, žute kante, plave kante, a sve metalno da si pokupe. Pet ih zaposlimo. Nije prošlo pet dana, kad evo ih: Daj plaću. Ja pitam kakvu plaću, pa nisi radio cijeli mjesec? On kaže: Radio pet dana, meni dosta. Onda Redžo izbroji svakome 50 maraka i ajmo drugih pet, a s njima isto. Kroz tih 15, ljudi imaju predrasude kako Romi neće radit. Ili recimo, ima programa za male privrede, al džaba im i to. On će uzet novac za deset koza, sutra će ih zaklat i reć da su uginule. To je loše razmišljanje. Da sam tako ja razmišljao, nikad ne bih završio svoje tri škole i bio ovdje gdje sam sada - žalostan je Redžo, ali pita on ovo:

- Garantiram 99,99 posto da u Zavidovićima nema kriminala koji rade Romi, ima narušavanja javnog reda i mira, kao i kod svih. Isto je i na državnom nivou. Kada ste čuli da je jedan Rom zloupotrijebio položaj, ili da je pronevjerio milijune preko nekih računa, ima li ijedan da ga je Haaški sud optužio za neki ružni zločin? Nisu Romi takvi. Kamo sreće da svi žive kao mi, s puno ljubavi i veselja.

Robert Fajt/HANZA MEDIA

Ju Tubi

Ipak, ima i onih koji ga žele srušiti, lobiraju drugi njegove Rome, hoće ih okrenuti protiv njega.

- Nisu za mene Romi ni glasovali, već drugi. Da bi zasjeo na moje mjesto, trebaš imati barem srednju školu, a da bi postao vijećnik moraš imati barem srednju školu. Zato oni meni ne mogu ništa. To je samo pasija ljubomore. Volio bih da mi kažu u lice: Redžo, oćemo te devalvirat s tog mjesta, neka bude netko drugi. Mojoj djeci se prijetilo, hakirali fejzbuk, tjerali me iz kafane, govorili su da ne biraju portira u vijeće, već predsjedavajućeg. Eno, ima sve na ju tubi, ali ne želim sve te probleme poslati van u region - kaže nam Redžo Seferović.
Imali bismo mi s Redžom za pričati do kraja smjene, ali dužnost je dužnost, mora se vratiti u svoju kancelariju.

- Opasan je to posao i rizičan, ali ja volim izazove. Evo, da sada zazvoni, idemo na teren, ja rukovodim akciju. Posao od tebe zahtjeva maksimalno učešće, ne možeš radit i pustit mozak na pašu. A da bi ga zavolio, moraš ga poštovati - mudro zbori iskusni Redžo.
Priča nam Redžo da toliko voli vatrogastvo, da je osamdesetih u Zagrebu bio kaskader u Vatrotehni.

- Testirali smo opremu, pa sam skakao s 11. kata na jastuk, s 33 metara. Znaš, mlad si, nemaš žene, nemaš straha, ako profulaš malo, bubneš i nikome ništa - prisjeća se. Zagreb ga je podsjetio i na brojne rođake Seferoviće. Ima ih kaže, barem 50 u Kozari boku.
A bio je i glumac u najpoznatijoj humorističnoj emisiji posljednjih godina u BiH: “Seks i selo”.

- Srbi pričaju na srpskom, Hrvati na hrvatskom, a Židovi na židovskom. Tako sam ja pričao na romskom. Glumio sam u vremenskoj prognozi. Nije tu bilo scenarija, rekli su da pričamo što nam padne na pamet. Tako sam je pričao da pada metal. Ni s čim to nije imalo veze, ali ionako me nitko nije razumio - kaže Redžo, podsjećajući da i toga ima na “ju tubi”.