‘Voditelji ne griješe često, ali zna im se nespretno omaknuti: dobro veče, zahvaljujem se...‘

Jezikoslovac Marko Alerić već je tri godine dio ekipe HTV-ove emisije "Dobro jutro, Hrvatska". No, jezične pouke tog izvanrednog prof. dr. sc. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koje su iznimno simpatične, javnost već godinama sluša i u emisiji Radio Sljemena "Hrvatski naš svagdašnji" koja se emitira ponedjeljkom od 13. 30 do 14 sati.

Kako je došlo do vaše suradnje s 'Dobro jutro, Hrvatska'?

- S HRT-om zaista dugo i vrlo uspješno surađujem. Naravno, radujem se tome što Hrvatska radiotelevizija i na ovaj način pokazuje brigu o hrvatskom jeziku, što nas ne samo informira i zabavlja, nego i poučava. U emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' gostujem svaki ponedjeljak, u dijelu emisije 'Naš hrvatski'. Tu priliku nastojim iskoristiti kako bih gledateljima skrenuo pozornost na neke aktualne jezične pogreške, ali i kako bih ih zainteresirao za gramatiku i pravopis, pokazao im da je poznavanje gramatike i pravopisa vrlo korisno i da se za pravilno komuniciranje ne mora poznavati cijela gramatika i cijeli pravopis, nego treba ispraviti najčešće pogreške, kojih nema puno, a koje u komunikaciji dovode do nerazumijevanja i nejasnoća.

Urednica Ana Milić kaže da ste vrlo popularni među publikom i da vam stiže puno upita...

- S obzirom na to da je hrvatski standardni jezik naš materinski jezik, tj. da on služi kao komunikacijsko sredstvo društvene zajednice kojoj pripadamo, nije nimalo neobično da gledatelji žele doznati je li ono što čuju ili namjeravaju upotrijebiti u govoru ili pismu pravilno ili nije. Njihova pitanja pokazuju da se i nakon završetka formalnog obrazovanja žele obrazovati, da promišljaju o onome što je u javnosti izgovoreno ili napisano. O jeziku treba govoriti puno, ispravljati pogreške koje se javljaju u govorenoj i pisanoj komunikaciji jer je sporazumijevanje iznimno složen proces u kojem lako dolazi do nesporazuma. Zamislite koliko bismo neugodnih situacija izbjegli kad bismo govorili i pisali razumljivo, pravilno i jasno.

Koje je najneobičnije pitanje (ako takva postoje), koje vam je stiglo od gledatelja?

- Gledatelji nisu pasivni, nego vrlo aktivni slušatelji javnih govora i čitatelji onoga što se objavljuje u pisanim medijima. Mnogi primjećuju ono što je u tim tekstovima nepravilno ili nisu sigurni, žele doznati je li ono što je izgovoreno ili napisano pravilno ili nije. Uvijek mi je zanimljivo, a takvi su upiti česti, kad netko kaže da se kladio s drugom osobom i da o mom odgovoru ovisi je li dobio ili izgubio okladu. Česti su upiti roditelja koji sa svojom djecom ponavljaju osnovnoškolsko i srednjoškolsko gradivo hrvatskoga jezika. Vrlo mi je drago kad i stariji slušatelji, koji su u mirovini, postavljaju pitanja i pokazuju da žele i dalje učiti.

CROPIX

U čemu najviše griješe naši TV voditelji?

- Voditelji ipak, posebno voditelji na HRT-u, manje griješe u odnosu na ostale javne govornike. Pogreške se događaju, pa i one česte: dobro veče, zahvaljujem se, hvala lijepo…, ali važno je osvijestiti da je proizvodnja govora, a TV voditelji govore, gotovo istodobna s proizvodnjom misli, tj. sadržaja o kojem se govori. U trenutku govora intenzivno razmišljamo o sadržaju koji moramo izgovoriti i strepimo da nam se u vezi s onim što želimo reći ne dogodi neka pogreška, bojimo se da ne zaboravimo dio teksta, a započetu rečenicu nastojimo pravilno i završiti. To uopće nije jednostavno i zahtijeva golem trud, napor i puno vježbe. Što više i bolje znamo o sadržaju o kojem govorimo, to ćemo u govoru biti uspješniji i pogrešaka će biti manje.

Dulje od vaše televizijske karijere traje ona radijska. Stalni ste stručni suradnik u emisiji Radio Sljemena 'Hrvatski naš svagdašnji'. Kada i kako ste počeli radio na Sljemenu?

- Nažalost, 2006. godine umro je naš istaknuti kroatist i metodičar, od naraštaja cijenjeni prof. dr. sc. Stjepko Težak. On je tu emisiju pokrenuo i vodio je gotovo od stjecanja hrvatske neovisnosti. Biti suradnik u vrlo slušanoj i popularnoj emisiji nakon prof. Težaka nije bilo jednostavno, ali, srećom, već sam imao nešto radijskog i televizijskog, kao i nastavnog iskustva. Radijska emisija je s jedne strane zahtjevnija jer se komunikacija sa slušateljima odvija samo jezikom i nekim vrednotama govorenog jezika (intonacijom, stankama, intenzitetom, bojom glasa), a s druge je strane ležernija jer niste toliko opterećeni neverbalnom komunikacijom, tj. pokretima svoga lica, pokretima tijela, držanjem i sl.

Što vas kao jezikoslovca posebno ljuti, živcira kad čujete u javnom prostoru, televizijskim emisijama?

- Činjenica da se jezikom, tj. jezičnim djelatnostima ovladava, naučila me to da razumijem i prihvaćam da su jezične pogreške uobičajene. One se javljaju zbog raznih činjenica. Razlog pogreške nije samo nedovoljno poznavanje ili zaboravljanje gramatičkih i pravopisnih pravila, što se javlja nakon izlaska iz školskih klupa, nego i različite okolnosti u kojima govorimo, npr. umor, nekoncentriranost, uzbuđenost i slično. Govorene i pisane pogreške nemaju istu težinu. One koje su javljaju u pisanim tekstovima znatno su teže i često pokazuju ne samo neznanje, nego i nemar, nezainteresiranost za poštovanje gramatičke i pravopisne norme onoga koji piše.

Koga biste od voditelja "'Dobro jutro, Hrvatska' pohvalili, istaknuli kad je u pitanju znanje hrvatskog?

- Sve bih ih pohvalio jer pokazuju želju za boljim ovladavanjem hrvatskog standardnog jezika, ne zanemaruju pogreške koje ponekad čine, trude se i žele ih ispraviti i napredovati. Nema ni jedne ljudske djelatnosti u kojoj ne bismo mogli biti bolji, uspješniji. Zbog toga zaista nije važno koliko griješimo, nekada će to biti više, a nekada manje. Važno je da se s tim pogreškama ne pomirimo, nego da ih, svjesni nužnosti cjeloživotnog obrazovanja, nastojimo osvijestiti i ispraviti s vremenom.