DRUGAČIJA OD DRUGIH

ZADRANKA OD DJETINJSTVA OSJEĆA PRISUTNOST NEBESKIH BIĆA 'Redovito pričam s anđelima koji su mi nekoliko puta spasili život'

Ozrenka Kamber
 Luka Gerlanc / Hanza Media
 

- Malom čovjeku treba poruka da anđeo postoji, zato sam pristala na ovaj intervju. I to baš u ovo predbožićno vrijeme kada su ljudi posebno otvoreni za duhovan, anđeoski svijet - riječi su to Ozrenke Kamber iz Zadra, inače inženjerke građevine, koja od djetinjstva komunicira s anđelima te posljednjih nekoliko godina i održava radionice druženja s ovim bićima s viših razina u zadarskoj udruzi Dijamant i kod kuće. Unatoč ‘normalnoj’ svakodnevici koja ni po čemu ne iskače iz okvira, koja se sastoji od izdavanja građevinskih dozvola u gradskoj upravi, Ozrenka je drukčija od svoje okoline. Prvi je put suptilnu, anđeosku energiju, za koju kažu da posreduje između nebeskog i zemaljskog kraljevstva, osjetila u dobi od pet godina, piše Zadarski.hr.

Prvi susret nakon smrti sestre

- Tada je umrla moja starija sestra. Sjećanje na taj događaj je još uvijek vrlo živo. Živjeli smo tada u Benkovcu, ja sam se igrala, bilo je ljetno, vruće vrijeme. Naprosto sam osjetila kada je ona otišla. Brzo sam otrčala doma i vidjela da svi oko mene plaču, a razlog nisam mogla razumjeti. Ja nisam doživjela da je ona nestala, pa ni do dana današnjeg nemam taj osjećaj. Ona je moj prvi pojam anđela te moj pokretač za duhovnim tragalaštvom - započinje Ozrenka nježnim, toplim glasom. Uvijek je, kaže, u životu dobivala potvrde da je anđeoska energija oko nje, kroz znakove na putu, zraku sunca koja je samo nju obasjala u tmurnom danu, unutarnjem osjećaju koji je probudi usred noći da njezinoj majci nije dobro ili pak kroz druge ljude. Priča i o svojoj kćerki Dijani koja je, kad je imala tri godine, za sobom vukla uzicu za koju je bio prikačen njezin "Netko". Često bi se voljela igrati anđela, a kada je jednom prilikom majci ispričala kako njezin anđeo izgleda, Ozrenka je shvatila da se opis podudara s njezinim anđelima koji joj se javljaju u snovima.

- Anđele vidim u snovima i u meditaciji. Nikada otvorenih očiju. Najčešće je to arhanđeo Mihael koji mi se uredno javlja. Kad osjetim da mi je potrebna zaštita, uvijek njega pozovem. Nemam posebna imena svojih anđela, a i neobično mi je anđeoskoj energiji dodjeljivati ime. Oni se ne definiraju imenima poput ljudi. Mihaela je čovjek nazvao muškim imenom, no on nema spol, on je naprosto čista energija. A svatko od nas ima jednog ili više anđela čuvara, ovisi u kojoj smo životnoj fazi - objašnjava Ozrenka, no kako se ta energija može osjetiti, čemu nalikuje?

Energija spokoja

- Njihovu energiju u prostoru osjetit ćete kao veselu, razdraganu, finu i podržavajuću. To je energija spokoja. Nimalo proročka. Najbliže tom osjećaju je onaj kada vidite veselo razdragano dijete - kaže Ozrenka.

Njoj su anđeli u nekoliko navrata spasili život. Jednom pri vožnji prema Gračacu, kada je imala osjećaj da je automobil u kojem su bile ona i njezine kolegice neka nevidljiva ruka premjestila na drugo mjesto i tako spriječila sudar. Ni jedna od njih nije mogla pronaći racionalno obrazloženje kako su sudar izbjegle. Najviše su joj anđeli donosili mir tijekom rata, kada odlazak na kupanje ili u grad za nju nisu bili uznemirujući. Često Ozrenki anđeli ostavljaju i poruke na putu, fizičke tragove poput pera ili niz brojeva – četvorki i sedmica, a broj koji se sastoji od dvije jedanaestice znači potvrdu!

- Broj 11:11 najčešće mi se javlja kada dvojim oko neke odluke i u trenutku kada pomislim što bih napravila, kao potvrdu vidim te brojeve i tada znam što je ispravno - kaže Ozrenka. U jednoj se ipak životnoj fazi odmakla od čitave anđeoske priče. U njoj se javila neugoda od toga kako će je okolina prihvatiti. Bojala se da u nečijim očima ne ispada luda ili u najmanju ruku čudna. Danas je to više ne brine, kaže, a osjećaj da nekome može pomoći i olakšati svakodnevicu preko osvještavanja na radionicama za nju je prevladala.

- Zdenka Andrijić žena je za koju sam znala da komunicira s anđelima. Kada je stigla prije tri godine u Zadar održati radionicu, na njoj sam čula poruku svog anđela vodiča, a glasila je: Što čekaš, kreni održavati radionice. Tražila sam stotinu razloga zašto ne, nisam željela biti čudakinja, no s vremenom je želja postala prejaka - kaže Ozrenka i naglašava kako ona ni po čemu nije posebna. Svatko od nas može čuti poruke svojih anđela vodiča, čuvara, anđela prirode, kreativnosti…

- Danas mnoštvo ljudi živi u mentalu, ne osluškuje svoju nutrinu, ne zastane. Treba ući u sebe jer anđele iz buke ne možete čuti - zaključuje. Ako vam se s ovom pričom teško poistovjetiti, uvijek u nevolji možete potražiti svoje anđele čuvare i vodiče na zemlji. Jer kao što znamo, dobri ljudi svuda su oko nas, piše Zadarski.hr.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 21:43