ŽENA S ULICE SKLONILA TISUĆU PASA LUTALICA Sve je počelo s mojom dragom Bobi. Bila je prestrašena i gladna, ali umiljata, nisam je mogla ostaviti samu

Milena Malešević šeće Sarajevom. Nema neku posebnu destinaciju, to je jedna od onih šetnja bez cilja.

U parku pokraj stana primijetila je mršavog psa, smeđu mješanku. Tražila je hranu u košu za smeće. Odmah je shvatila da je riječ o lutalici. Ništa čudno, s obzirom na to da ih u gradu ima na tisuće. Gledala je u nju i sjetila se svoga djetinjstva okruženog životinjama. Prišla joj je i ponudila malo hrane. Kujica je isprva bila uplašena, ali je na kraju, ponukana glađu, došla do nje. Bila je umiljata, željna ljudskog dodira. Milena je nije mogla ostaviti samu na ulici. Dala joj je ime Bobi. I uzela je sa sobom.

Sve je počelo s Bobi

Milena je Bobi udomila prije 25 godina i poslije tog događaja počela je sve više primjećivati druge lutalice i njihovu patnju. Nije htjela okrenuti glavu pa se zato nastavila brinuti o njima, sve dok spašavanje pasa nije postao njezin život. Od tog dana pa do danas Milena je spasila više od 1000 pasa sa sarajevskih ulica.

- Što sam više pasa udomila, to sam bila svjesnija problema s kojim živimo. Napuštenih pasa ima svugdje po Sarajevu, lutaju u čoporima, ljudi ih tuku, ubijaju... Nisam mogla dopustiti da tako pate - kaže Milena dok započinje svoju priču.

Prvo je spašavala lutalice s ulica. Potom je otišla izvan Sarajeva i pronašla stotine pasa ostavljenih u šumi ili na smetlištima. Pomogla je i njima. Tražila je dalje, a na kraju ju je put doveo do brojnih azila i skloništa. Tek tamo je vidjela kako se sustav odnosi prema napuštenim psima.

- Ta živa bića, oni žive u paklu. Nemaju hrane, o njima se nitko ne brine, veterinari ne postoje. Njih se tamo stavi samo da ne budu na ulici i u konačnici ih se ubije zato da se napravi mjesta za druge koji će doći - ističe Milena.

Odlučila se boriti protiv nehumanog sistema koji čine država i nesavjesni ljudi. Naime, Sarajevo te cijela Bosna i Hercegovina već godinama ne rješava problem napuštenih pasa koji je nastao još u vrijeme rata. Građani ne steriliziraju svoje pse, zbog čega se njihov broj stalno povećava, a vlasnici ih u konačnici ostave na ulici.

Potom ih love šinteraji koji ih smještaju u skloništa, gdje žive u nehumanim uvjetima i gdje na kraju uginu. Nije da ne postoji rješenje. Bosna i Hercegovina je 2009. godine usvojila Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja i time ispunila jednu od obveza iz Akcijskog plana za provedbu prioriteta iz dokumenta Europsko partnerstvo s Bosnom i Hercegovinom. Ipak, taj Zakon se godinama ne provodi, a problem stalno raste.

Akcija u Britaniji

Jedan od najvećih problema su skloništa za pse. Naglasak u svakome od njih je na ubijanju životinja, a ne na udomljavanju. Zato ih Milena sama spašava. Pronađe ih na ulici, odvede u svoje prostore, omogući im veterinarsku njegu, a kada ozdrave, traži im udomitelja. Trenutačno pod svojom skrbi ima oko 200 pasa, a njezin stan zapravo je jedna velika ambulanta.

- Svaki pas koji uđe u moj stan postaje moja beba i s njima proživljavam sve moguće emocije, od sreće kada ozdrave do tuge kada uginu. Ponekad se pitam zašto moram plakati 24 sata, ali onda shvatim da moram nastaviti zbog njih - napominje Milena suzdržavajući suze.

Ona nije usamljena u ovoj borbi. Kroz godine je pronašla ljude koji dijele njezinu viziju. Povezala se s njima i zajedno su osnovali platformu “Saving Suffering Strays Sarajevo” preko koje su do sada udomili više od 550 pasa diljem cijelog svijeta od SAD-a i Velike Britanije, preko Finske i Italije pa do Hrvatske i Slovenije. Uspostavili su lanac udomljavanja od kojih svatko u timu ima određenu zadaću. Jedni traže udomitelje, drugi lobiraju za donacije, treći provjeravaju stanje pasa kod novih vlasnika, četvrti vode društvene mreže. I tu je onda još Milena, žena koja svakom psu daje novu priliku za život.

Većinom s njom surađuju britanske kolege, dok u svojoj zemlji nažalost nije naišla na neku veliku potporu.