Zima za vrtlare nije vrijeme nerada! Ima se što za saditi, a i idealno je doba za edukaciju

Zima za prave vrtlare nije stanje nerada, nego odmaranje vrta do nove sezone. Veći dio nas i u tom vremenu nešto sadi, idealne su lučice, zimske salate, češnjak.

U tom vremenu vrt treba njegu, svakako bi ga trebalo prihraniti bilo pravim gnojivima ili supstratima. Ako niste pobornik štihanja, onda bi ga bilo dobro malčirati barem u jednom dijelu. Ja u svom vrtu na selu radim više načina pripreme zemlje pa tako učim i upoznajem što mi je najbolje. Ako ste početnik i želite više znati prije radova, sada je pravo vrijeme za nabavku literature.

Ono što je najvažnije, trebalo bi imati ideju što se želi da bi potraga bila što konkretnija. Literature ima od organskog, permakulturalnog, biodinamičkog do klasičnog načina vrtlarenja, od uzgoja povrtnica, začina, ukrasnog bilja. Moj pristup je kombinacija svega pomalo, ali ono što je najvažnije, jest provjereno sjeme, i to da ne želim tretirati niti zemlju niti sadnice.

Vrijeme provedeno u radovima u vrtu smatram vremenom za sebe, dakle odmor od svakodnevice i radost pri svakom uspješnom uzgoju.

Neuspjeh me potiče na nove pokušaje, i tako iz sezone u sezonu.

Ja sam o vrtu učila tako da je teta Kata, koja je bila rođena vrtlarica, svoja znanja prenosila na mene od najmanje dobi. Kao vrlo malo dijete imala sam svoju gredicu u kojoj sam sadila ono što sam kao mala voljela jesti. Tako sam i svoju kćer Luciju začarala vrtom. To znanje je temelj i početak, ali sva nova iskustva i literatura nadogradnja su iz godine u godinu.