Nakon osam godina gotovo neprekidnog nastupanja po cijelom svijetu dvojac 2Cellos napokon je doma. Luka Šulić u iščekivanju je drugog djeteta sa suprugom Tamarom, a Stjepan Hauser uživa u osami svoje nove vile u malom istarskom mjestu Pomeru, smještenom nekoliko kilometara od Pule. Pozicija mu je zapravo idealna, jer zahvaljujući dobroj prometnoj povezanosti u Zagrebu je za koji sat ako se zaželi većeg društva, a ako ne, samo sjedne na terasu svog imanja u Pomeru i uživa u pogledu neometan od znatiželjnika. Hauserov posjed seže sve do plaže, no toliko je sadržaja koje ima u kući i oko nje da bi komotno moglo proći cijelo ljeto a da se čovjek ne spusti do plaže.
Po turnejama
Dočekuje nas na ulazu i pokazuje svoju novu oazu u koju se uselio prošlo ljeto. Međutim, kako je stalno sa Šulićem bio na putu, najviše na turneji po Americi, nije baš stigao uživati u blagodatima koje to zdanje nudi.
- Koliko ima četvornih metara? Joj, ne znam, valjda nekih 400, 500 - odgovara Hauser dok nas vodi kroz kuću kojom dominiraju moderni dizajn i velike staklene stijene. Prva je pomisao da je ovo pravi muški brlog na kojem bi Hauseru pozavidio i Charlie iz “Dva i pol muškarca”. Kuća se prostire na tri nivoa, a na srednjem je lijepi dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom.
Na najnižoj razini smještena je “soba za igranje”. I ona je uistinu, bez ikakvih zločestih aluzija - soba koja vam nudi igru jer u njoj su stolni nogomet i stol za ping-pong. Tu su i šank te hladnjak za vino, a kada iskoračite iz kuće, odmah se nađete pokraj bazena i jacuzzija. Ondje je i roštilj, a malo niže, da ne bi tako velika livada bila bez ikakvog zabavnog sadržaja, nalazi se i teren za odbojku na pijesku...
Više kod roditelja
Ne možete a da vam ne prođe glavom - kad bi dobila na lotu, većina nas kupila bi točno takvu kuću.
- Nisam stigao puno vremena tu provesti, a iskreno, i dalje sam više u Raklju kod mame i tate nego u Pomeru. Ova kuća uglavnom zapravo zjapi prazna, pa se svi pitaju što će mi, no ja sam to vidio kao dobru investiciju, a ne nešto uz što sam emotivno vezan - pojašnjava Hauser. Iz te njegove rečenice brzo shvaćate kako sve to ne doživljava kao neki osobni trofej, nego tek rezultat nevjerojatnog osmogodišnjeg ludila koji je prošao s 2Cellos.
Zapravo, nekom drugom riječi osim “ludila” teško je opisati ono što se tim mladim dečkima, klasičarima događalo od 2011. do danas. Posljednje u nizu datira od ovog petka kada je ugledni američki Variety objavio vijest da 2Cellos odsad zastupa agencija Creative Artists Agency ili kraće CAA. Za neupućene, to je najveća svjetska agencija u kojoj su sva najjača imena, a ući u nju već je uspjeh.
Solo albumi
- Istina, sada smo u klubu s Ronaldom, Katy Perry, Julijom Roberts, Bruceom Springsteenom... nema tko nije tamo. Vodeći čovjek agencije bio je na našem koncertu u Los Angelesu i rekao da nas mora imati. Uvjerio nas je vrlo brzo i na ovoj zadnjoj turneji napokon smo se uspjeli naći i sve dogovoriti, jer vrlo smo brzo shvatili da je to najbolji korak za nas.
Mi smo sada došli na tu razinu gdje stvarno trebamo imati nekoga tko će nam moći osigurati još više, a tko to može bolje napraviti nego upravo ta agencija? - govori Hauser. No nije samo 2Cellos potpisao ugovor s CAA, nego i Hauser za svoje solo projekte, a to je ono prvo što će uslijediti jer 2Cellos ide na zasluženi odmor.
- Sada je pauza koja će potrajati sigurno godinu i pol, a onda ćemo se vratiti jači nego ikada - najavljuje Hauser. No najprije se obojica moraju malo oporaviti, odmoriti i kako su odlučili, okrenuti se i solo karijeri.
- Obojica smo odlučili snimiti solo albume. Luka Vivaldijeva “Četiri godišnja doba”, a ja sam onako više ekspert za romantične melodije, to ljudi žele od mene. Bit će to lijepa klasika, ona koju svi znaju. Zasad je potvrđeno da ću svoj prvi samostalni album snimiti s Londonskim simfonijskim orkestrom i strašno se veselim tome jer to je najbolji orkestar na svijetu. S njima ću odsvirati sve te romantične, meni najdraže melodije - priča Hauser. U London radi snimanja putuje u lipnju i kako sada razmišlja, bit će mu to jedno od rijetkih putovanja u sljedećem razdoblju. No to nikoga ne bi trebalo čuditi.
- Osam godina jurnjave, tako je izgledao naš život. Bilo je strašno. Imali smo više od 200 letova godišnje i tako osam godina. Ova stanka nam je obojici dobro došla. Nije to tako bajno kako se ljudima čini. Samo juriš, letiš, aerodromi, dvorana za dvoranom, backstage, ne stigneš nikoga ni upoznati kako spada niti osjetiti mjesto u kojem se nalaziš jer te već sljedeći dan čeka drugi koncert u drugom gradu i stalno si na putu - objašnjava Hauser.
Fotografije koje je ovaj dvojac objavljivao na društvenim mrežama dobro opisuju tempo 2Cellos, posebno po SAD-u. Iz večeri u večer prepune arene, koncerti pred 10, 20 tisuća ljudi, sve u svemu uspjeh teško zamisliv za bilo kojeg izvođača iz malene Hrvatske. Takva popularnost nosi i drugi dio priče - mnogobrojne obožavateljice, koje blago rečeno znaju malo i pretjerati.
- Imamo sve što ide uz uspjeh, pa i to. Nismo nikada nikoga tužili, premda je bilo možda i zastrašujućih momenata, čučanja pred hotelskim sobama, zvanja osiguranja i slično, baš kao na filmu. Ali ako možeš izbjeći da se gnjaviš s institucijama, onda to i izbjegneš. Najgore? Ovo što mi se sada događa - borba s lažnim profilima na društvenim mrežama, jer ljudi misle da sam to stvarno ja.
Nedavno sam morao i javno upozoriti da neki lik laže predstavljajući se kao ja i pokušavajući ljudima izvući novac tobože za neku fundaciju. Ni to mu nije bilo dosta, pa je s nekim mojim obožavateljicama dogovorio i sastanak. One su jadne preletjele pola svijeta, doputovale tko zna kamo i tek onda shvatile da su prevarene - otkriva violončelist. Zato mu je malo i svega navrh glave, i buke i ljudi, a posebno putovanja.
Žicaju ga
- Ovo ću ljeto što više uživati. Drago mi je što imam vremena baviti se svačim, rekreirati, čak i stvoriti neku rutinu koju nisam mogao imati zbog tempa posla. Volim puno šetati prirodom, voziti kajak i baš sam prekjučer po Raši išao kajakom. Koji je to gušt, priroda, divljina, samo ja i kajak, ludilo. I plivat ću, hodati puno, voziti bicikl. Napokon imam vremena živjeti kao normalan čovjek. I neću putovati, zamrzio sam to. Meni već od same pomisli da moram nekamo ići pada mrak na oči - otkriva. Sve više ima potrebu i za izolacijom, a nažalost sve manje i vjeruje ljudima jer ga stalno netko nešto “žica”. Ipak tvrdi da unatoč slavi i dalje čvrsto stoji na zemlji.
- Sam sebe osvješćujem, radim na sebi, istražujem se. Moglo bi se reći da sam sa sobom imam psihoterapiju. Što si svjesniji sebe, to si manje izložen opasnosti da pukneš. A čini mi se, sve i da hoću ne mogu “poletjeti” jer potječem iz najnormalnije radničke obitelji i to me drži na zemlji. Mislim, letim ja poput svakog umjetnika u mislima, ali to je taj kreativni dio, no popularnost me neće nikada “odnijeti”, to mi se ne može dogoditi - uzvraća čvrsto Hauser.
I tu nekako razgovor vodi prema obitelji, pitanju od koga je naslijedio glazbeni talent.
- Moj tata Mario slika, napravio je ove mozaike što vidite, ima odličan sluh, svira gitaru i pjeva. No nikada se nije profesionalno bavio time. Završio je za električara, radio kao ložač i sada je u mirovini. Od njega sam naslijedio kreativnost, muzikalnost, senzibilitet, smisao za humor. Od mame Marije ambiciju, energičnost, nevjerojatnu upornost. Ona je veliki pokretač, inicijator svega. I kada se sve to valjda spojilo, od svojih roditelja naslijedio sam najvažnije stavke potrebne za uspjeh, jer samo talent nije dovoljno imati - zaključuje. A kada Hauser hvali majčinu upornost, ni najmanje ne pretjeruje. Jer kada je Stjepan kao mali prvi put na radiju čuo kako zvuči čelo i poželio ga naučiti svirati, u glazbenoj školi u Puli nije bilo profesora violončela. No mamu Hauser to nije obeshrabrilo, pa je zbog njezina neodustajanja u Pulu na kraju stigao i taj profesor.
- Bilo mi je osam godina kada sam počeo svirati violončelo, no tek sam negdje sa 14 baš i zagrizao za taj instrument. Tu u Puli nisam imao nikakav poticaj, podršku. Drugi klinci iz škole su mi se rugali, svi su bili nogometaši, frajeri, a ja sam se sa svojim čelom osjećao kao crna ovca. Čak sam se htio ispisati. A i moj profesor je bio... a nikada mi nije rekao ništa, ni jesam li dobar i jesam li uopće talentiran. Ono, baš ništa. Nisam imao vjetar u leđa, čelo me više nije uopće zanimalo i onda me mama upisala na seminar na koji je stigla jedna profesorica iz Zagreba. I tada sam prvi put u životu čuo da sam nevjerojatno talentiran. I to je sve što mi je bilo potrebno, jer od tog dana nisam stao, točno tada počela je moja opsesija - prisjeća se Hauser.
Upisao je srednju glazbenu školu u Rijeci, počeo nizati nagrade, a potom je uslijedila i stipendija za londonski Trinity College i Kraljevsko sveučilište u Manchesteru. Paralelno je u Londonu bio i Luka Šulić koji se školovao na Kraljevskoj glazbenoj akademiji, a dečki su se znali još od 14. godine. Dva mlada dečka, toliko sluđena klasikom da nisu znali da išta drugo postoji, u jednom trenutku počeli su otkrivati i druge žanrove. Recimo, ima taj neki Michael Jackson o kojem svi pričaju...
Fanatizam
- Niti sam znao niti slušao druge vrste glazbe, a onda me počelo sve više vući da proširim horizonte. Sve ove pjesme koje smo obradili, ja ni za što nisam znao. Tako sam počeo proučavati Jacksona i odmah su mi došle ideje, koje mi vjerojatno ne bi ni sinule da nisam bio “svjež”. Sve se nekako poklopilo jer je i Luka stigao u London i zaludio se time baš kao i ja - promišlja Hauser. Dvojac koji se ubrzo potom prozvao 2Cellos obradio je Jacksonov “Smooth Criminal” i postavio tu snimku na YouTube u siječnju 2011.
U prva dva tjedna ta snimka dvojice anonimaca pregledana je nevjerojatnih tri milijuna puta. Što im se nakon toga sve otvorilo, već je dobro poznata priča - ekspresno dobiveni ugovor s izdavačkom kućom Sony Masterworks, nastup u “The Ellen DeGeneres Show”, turneja s Eltonom Johnom, gostovanje u hit-seriji “Glee”, nastup na finalu Lige prvaka i dodjeli nagrade Zlatna lopta. Za ova posljednja dva događaja moglo bi se reći kako se sudbina fino našalila s onim malim nogometašima što su se rugali klincu koji je svirao čelo...
A baš kako je svojedobno Hauser otkrio kako postoji i druga glazba osim klasike, prije nekoliko godina otkrio je i kako, eto, u životu postoji i nešto drugo osim sviranja.
- Ja nisam proveo djetinjstvo poput drugih, a čini se ni proživio pubertet kada i svi ostali. Iskreno, kada sam trebao biti u tom razdoblju života, bio sam fokusiran, ozbiljan, samo red, rad i disciplina. Glazba mi je bila sve, ništa izvan toga nije me zanimalo, toliko sam bio opsjednut. Nisam se družio, izlazio, čak me ni cure nisu zanimale.
Bila je to totalna izolacija od svijeta i svega oko sebe, rekao bih, neka vrsta društvenog autizma. Ta vrsta fanatizma trajala je dugo, sve do prije koju godinu, a onda sam ušao u pubertet koji sam davno trebao proći i otkrio da postoje i neke druge stvari osim muzike. Poput, primjerice, izlazaka - smije se Hauser ostavljajući nas u nevjerici dok nam objašnjava kako je očito u svemu čovjek od ekstrema.
Nije u vezi
Zato je njegova vila u Pomeru postala odlično mjesto za dobar tulum, jer često se svirka pretvori u zabavu do sitnih jutarnjih sati. U taj njegov pubertet uklopio se i ženski rod, sasvim očekivano jer riječ je o mladom, zgodnom i vrlo uspješnom muškarcu. I kada ga “uguglate”, dobijete dojam da svaki drugi dan ima drugu djevojku...
- Dovoljno je da vas netko slika s nekim u društvu i odmah proglase da ste u vezi. Uostalom, meni su tek 32 godine, ponekad je u pitanju samo avantura, no to im nije dovoljno, odmah to proglase vezom, ako ne i mogućom ženidbom. Za onu zadnju vezu u kojoj sam bio se zna i otad nisam bio ni u kakvoj vezi. Glupo mi je sve to demantirati, upuštati se u te priče, pa to i ne činim. Ništa u životu nikada nisam forsirao, sve mi se spontano događalo, i to puno lijepih stvari, pa će valjda i to.