ŽIVOTNA PRIČA OPERNE PRIMADONE 'Opera je emotivan posao. Dugo mi je trebalo da se distanciram, da mi se ne steže grlo dok pjevam tužne uloge'

Primadona zagrebačkog HNK, prvakinja Opere Valentina Fijačko Kobić, sopranistica koja je gotovo 20 godina prisutna na domaćim pozornicama, aktualno na repertoaru Pamina u Mozartovoj “Čarobnoj fruli” i Mara u Hatzeovoj “Adelu i Mari”, od ove je sezone članica žirija HTV-ova natjecateljskog showa “Zvijezde pjevaju”.

Novo iskustvo

- Prvi put kad su me pozvali u show, dvojila sam treba li mi taj angažman, mogu li ja to. Za konačni pristanak bilo je ključno to što mi se iz produkcije od prvog poziva određeno vrijeme nisu javljali, što mi je dalo dovoljno vremena da razmislim. Na kraju je sve ispalo lakše i zabavnije nego što sam mislila. ‘Zvijezde pjevaju’ za mene je u ovom trenutku jedno novo i relaksirajuće iskustvo - kaže primadona Fijačko čije je mjesto člana žirija iz područja opere prije nekoliko godina pokrivala Martina Tomčić koja je bez dlake na jeziku znala komentirati nastupe pjevačkih amatera u televizijskom formatu.

- Produkcija mi je sugerirala da budem što jesam te, s obzirom na moju vokaciju, stručna i temeljita u ocjenama i komentarima. Martina je vrlo specifična, iako smo potpuno različite, jako je cijenim kao osobu i kao kolegicu. Prva emisija bila mi je najteža, nisam bila sigurna koju ljestvicu očekivanja da postavim pred kandidate, no sad je već mnogo lakše - objašnjava Valentina Fijačko.

Boris Kovacev / CROPIX

Oboa pa pjevanje

Među natjecateljima nema favorita, ali ističe da nju ne fasciniraju nužno, što bi možda netko očekivao, kandidati s tendencijom na voluminozni glas, nego cijeni prvenstveno nečiju prirodnost i autentičnost.

- Vidjet ću tko će se pokazati u idućim emisijama kao najbolji, znajući pritom da moram malo spustiti svoje kriterije jer su to ipak amateri. I razumijem njihovu tremu jer i mene nakon skoro dva desetljeća karijere opernog solista zna mučiti nesigurnost - otvoreno kaže Valentina Fijačko Kobić.

Rođena je 1977. godine u Varaždinu gdje je u osnovnoj i srednjoj muzičkoj školi svirala obou i pjevala u zboru. Na karijeru operne pjevačice odlučila se nakon što je kao tinejdžerica pogledala televizijsku snimku Donizettijeve opere.

- Moj prvi susret s operom bila je lyonska produkcija ‘Ljubavnog napitka’ iz 1993. u jednoj klasičnoj režiji, u kojoj su pjevali Angela Gheorghiu i njezin tadašnji suprug Roberto Alagna. U mojoj šesnaestoj godini opera me osvojila, ušuljavši se preko TV-a u moj dom. Tata je u to vrijeme radio u vinariji, mama je bila medicinska sestra, a moje su dvije sestre danas po struci liječnica i kemijska tehničarka. Iako mi nitko doma nije svirao niti pjevao na uho, pjevanje sam upisala s 21 godinu na Muzičkoj akademiji - našalila se sopranistica koja je diplomirala i magistrirala pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Lidije Horvat Dunjko, a na dodatnu je poduku pošla u Beč kod Kammersängerin Olivere Miljaković.

Na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu debitirala je prije 18 godina kao Lauretta u operi “Gianni Schicchi” Giacoma Puccinija, danas je prvakinja središnje nacionalne kuće, a u međuvremenu je bila solistica u Osijeku i Splitu.

Split je voli

- Odmah nakon završetka studija, 2003. godine, dobila sam angažman u Osijeku. To je za mene kao početnika bilo jednostavnije nego da sam odmah na početku na većoj pozornici. Ta mala sredina zavoljela me, repertoar je gradila po meni i na kraju mi je bilo žao kada sam, osjećajući da je vrijeme za korak dalje, otišla u Split - sjeća se sopranistica koja je desetak godina provela u Splitu, no nikad nije u potpunosti odložila kofere. Imala je stan koji je koristila tijekom rada na ulogama i nastupa, no inače je živjela kod svojih u Varaždinu.

- U Split sam 2007. došla na poziv Ivana Repušića, danas međunarodno priznatoga dirigenta i šefa-dirigenta Münchenskog radijskog orkestra. Splitska publika me i voljela i posvojila: podržavala me i kada mi u nekim izvedbama i nije najbolje išlo, nagradivši me pljeskom. Između proba bih izašla iz onog crnila umora, u kojem više ne znaš je li noć ili dan, na Marmontovu, udahnula miris mora i krenula put Rive. I u tom sam privilegiju, kakav ćeš rijetko naći radeći u nekoj opernoj kući, uživala - priča sopranistica koja je prvakinja zagrebačke Opere postala 2018. godine.

Boris Kovacev / CROPIX

U karijeri je imala 40-ak uloga. Aktualno na repertoaru zagrebačkog HNK je Pamina u “Čarobnoj fruli” za koju su se, nakon premijere u studenome, zbog velikog interesa publike dodale nove izvedbe od ožujka do lipnja. Treći put pjeva u “Čarobnoj fruli” i drugi put je Pamina. Ove sezone drugi put u karijeri pjeva Liu u Puccinijevoj “Turandot”, Mimi u Puccinijevoj “La Boheme” te Maru u Hatzeovoj operi “Adel i Mara”.

- Da, Mozart i Puccini su skladatelji koji me prate u karijeri i lijepo je kad jednom naučenih 300 stranica uloge možete još koji put iskoristiti i oplemeniti. Iako sam pjevala Desdemonu u ‘Othellu’ na Splitskom ljetu prije devet godina i Verdijevu Elizabetu u ‘Don Carlu’ prvi put u Zagrebu prije dvije godine, i čeka me ista uloga opet do kraja sezone, Verdija sam se uvijek bojala, unatoč tome što mi svi kažu da mi taj skladatelj ide bolje. Verdija doživljavam kao jednog odraslog Mozarta, no moj je stvarni favorit Puccini. Godinama potajno priželjkujem ulogu u još jednoj njegovoj operi s radnjom na Dalekom istoku. Dosad nisam bila spremna, ali sada bih se veselila ‘Madame Butterfly’. Moja trenutna zrelost, vjerujem, može izvesti taj zalogaj i pol od naslovne uloge - uvjerena je dok s otvorenim žarom pripovijeda o Pucciniju.

Mimi i Angelica

- Volim puccinijevske teške teme i akorde kojima on prati zaplete i rasplete od kojih se emotivno raspadnete. Uvijek mi krenu suze kad umire Mimi u ‘La Boheme’ ili Sestra Angelica u istoimenoj operi koju sam pjevala u Splitu i Zagrebu. Puccinijeva glazba je toliko snažna da mi njezin doživljaj ne mogu zasjeniti ni poneki krivi ton u orkestru ili sitna pogreška pjevača.

Tek sam se nakon više godina uspjela osobno emotivno distancirati u interpretaciji snažnih uloga, postići da mi se ne stišće grlo i da se ne gušim od vlastitih emocija kad pjevam nešto potresno što moram i odglumiti. Sada se nastojim ograditi od interpretacije iznutra i više rutinskom glumom prenosim priču. Moja profesorica Miljaković iz Beča uvijek mi je govorila da ne mogu pjevati i glumiti intenzitetom da sama plačem. Nek’ publika plače... - objašnjava kompleksni odnos istodobnog trošenja energije u pjevanju i glumi kod opernih pjevača.

Najdraži kolega

Kad je riječ o glasu, za njegovo je očuvanje tijekom godina morala, kaže, žrtvovati tek poneki poziv na noćni izlazak.

- Zato danas za takve stvari, i kad si ih mogu priuštiti, uopće nemam kondicije. Ostanem li negdje malo dulje u noć, tri se dana liječim što sam preglasno više sati pričala kroz oblake dima. Na odricanje od noćnih provoda nikad nisam gledala kao na veliku žrtvu jer mi je nakon rada uvijek bio prijeko potreban dulji san. Kada sam bila sama, sve je bilo podređeno karijeri, a danas mi san ometa moj troipolgodišnji sin Noa zbog kojega se dižem u 6 i 20 ujutro - priča primadona.

Njezina je današnjeg supruga, TV snimatelja Amela Kobića, posao doveo u sarajevsko kazalište i tako je upoznao sopranisticu na njezinu gostovanju.

- Suprug je kavalir, dolazi na predstave i doma s ružama. Drago mi je što me podržava i što se ne bavi istom profesijom kao i ja - kaže Valentina Fijačko Kobić, dodajući kako zagrebačkoj Operi nedostaje nekadašnji “gosponfulirski” štih.

- Tijekom godina se izgubio veći respekt prema našem pozivu. Nitko više na pozornicu ne baca ruže i latice cvijeća. U svjetskim kućama istinske dive, pratim Annu Netrebko na društvenim mrežama, i dalje žive život u pratnji horde obožavatelja. Sedamdesetih su, na primjer, neke primadone u zagrebačkom HNK, koje su imale doma obitelj, tri dana uoči premijere spavale u Esplanadi ili hotelu Dubrovnik kako bi se odmorile i koncentrirale, i to im je plaćalo kazalište. I meni je to palo na pamet da učinim, no danas je nezamislivo da dođem u direkciju Opere i tražim sobu u Esplanadi - priča u Hrvatskoj tražen sopran koji se nije htio okušati u međunarodnoj karijeri.

- Svojedobno mi se otvorilo nekoliko prilika, no u meni je uvijek postojao otpor prema životu s koferom u ruci. Divim se svakome tko to može - kaže primadona koja je lani sudjelovala u snimanju CD-a “Nikola Šubić Zrinjski” koji je nominiran za Porina i voljela bi jednoga dana snimiti samostalni nosač zvuka s vlastitim izvedbama arija.

S kojim opernim pjevačem danas ima najbolju pjevačku i interpretacijsku kemiju na sceni?

- Mislim da je kolega za kojega pitate tenor Tomislav Mužek. S njim mi je oduvijek najlakše jer se znamo cijeli život, još od srednje glazbene škole. I lijepo nam je pjevati zajedno - zaključuje.