Vau! To sam ja? - ne vjeruje sedamnaestogodišnja Katarina dok se gleda u ogledalo. En face, s lijevog boka, desnog. Iz zrcala je gleda lijepa djevojka u zelenoj satenskoj haljini. To je njezina maturalna haljina. Na nogama su joj još papuče, zlatne salonke su u kutiji. Visoke potpetice je straše. Ne zna bi li plakala ili se smijala. Djevojka iz Doma za djecu je sretna. Sprema se za budućnost, sigurna je bolju, jer gore od prošlosti ne može.
Neja Markičević/CROPIXKatarina je hrabra. Život ne samo da je nije mazio nego ju je dobro išamarao. Djetinjstvo i ranu mladost provela je na različitim adresama. U roditeljskom domu, udomiteljskoj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....