A NITKO GA NIJE OZBILJNO SHVAĆAO Fizičar konačno dokazao da je našao vodu na Marsu još 2008. godine!

Kada je u svibnju 2008. robotska sonda Phoenix sletjela na Mars, u njegovu polarnu regiju, znanstvenike su zapanjile fotografije stajnih trapova letjelice, na kojima su se počele pojavljivati kapljice nalik tekućini, koje su s vremenom postajale sve veće i veće.

Profesor Nilton Renno sa Sveučilišta u Michiganu, koji je kao stručnjak za astrobiologiju i atmosfersku fiziku bio član tima koji je radio na Phoenixu, bio je uvjeren kako se radi o kapljicama vode, no velika većina znanstvenika bila je skeptična.

Nakon završetka misije Phoenix, Renno se bacio na težak posao otkrivanja kako je moguće da se na nozi letjelice skuplja tekuća voda, na temperaturi od čak 50° ispod ništice.

Phoenix je bio nepomična sonda, koja je proučavala sastav tla u polarnoj regiji Marsa 2008. godine. (Foto: NASA / JPL)

Proučavajući sastav tla na lokaciji na koju je sletio Phoenix, Renno je otkrio da je tlo sadrži kalcijev perklorat - mineralnu sol, koja bi mogla topiti led s kojim dođe u dodir, poput zimske službe koja solju posipa zamrznute prometnice.

Zajedno sa suradnicima, konstruirao je savršeni simulator uvjeta na Marsu - atmosfersku komoru u kojoj je mogao namjestiti pritisak, sastav atmosferskih plinova, temperaturu i vlažnost zraka s vrlo visokom preciznošću. U simulatoru, komadi leda koji su došli u kontakt s kalcijevim perkloratom brzo su se pretvorili u kapljice tekuće vode, poput onih koje je prije 6 godina uočio na stajnom trapu Phoenixa.

Kapljice vode uočene na stajnom trapu Phoenixa. Kako je vrijeme prolazilo, rasle su veličinom i brojem. (Foto: NASA / JPL)

U slučaju Phoenixa, Renno vjeruje kako je mlaz potisnika uzburkao čestice soli i prašine s površine tla, što je stvorilo blatnu otopinu soli i vode koja je poprskala stajne trapove sonde. No, uvjeren je Reno, isti ciklus stvaranja tekuće vode moguć je i bez ‘pomoći’ letjelice sa Zemlje.

Postojanje tekuće vode na Marsu, čak i u malim, privremenim količinama, zanimljivo je znanstvenicima zbog mogućnosti da u takvoj vodi preživljavaju bakterije.

Na Zemlji su poznati brojni primjeri bakterija koje ‘hiberniraju’ dok se ne nađu u uvjetima pogodnim za život i razmnožavanje. Čak niti velika količina otopljene soli u vodi nije prepreka za život. Brojni organizmi, halofili, preživljavaju u izrazito slanim okolišima, pa postoji realna mogućnost da slični oblici života postoje i na Marsu.