Izraelski su arheolozi u špilji Te‘omimu blizini Jeruzalema otkrili dokaze o "mogućim vratima u podzemni svijet" gdje su se odvijale nekromancije i drugi činovi crne magije, objavio je Vice News.
Te‘omim je velika i složena špilja na zapadnom rubu jeruzalemskih brda, a prvi je put istražena 1873. godine. Lokalno stanovništvo u 19. stoljeću nazvalo ju je Mŭghâret Umm et Tûeimîn, odnosno "špilja majke blizanaca". U kasnim 1920-ima, René Neuville, francuski konzul u Jeruzalemu, iskopao je pod glavne odaje špilje i pronašao keramičke, drvene i kamene posude. Nalazi su datirani u razdoblje neolitika i ranog brončanog, srednjeg brončanog i željeznog doba te rimskog i bizantskog razdoblja.
Od 2009. godine špilja je u fokusu interesa arheološkog tima koji vode Eitan Klein iz Izraelske uprave za antikvitete i Boaz Zissu sa Sveučilišta Bar-Ilan. U proteklih 14 godina tim je iskopao više od 120 netaknutih uljanica, kao i oružje, novčiće, posude i tri ljudske lubanje. Lubanje i svjetiljke, kao i drugi artefakti, pronađeni su uglavljeni u duboke pukotine u špilji što sugerira da su ih drevni narodi namjerno rasporedili u ritualne svrhe. "Činjenica da su te svjetiljke bile gurnute i zakopane duboko u te skrivene, teško dostupne pukotine sugerira da osvjetljavanje mračne špilje nije bila njihova jedina svrha", navodi se u studiji objavljenoj u Harvard Theological Review.
Naizgled namjerno postavljanje artefakata u špilju upućuje na to da su ljudi prije gotovo 2000 godina izvodili ceremonije nekromancije namijenjene uskrsnuću mrtvih. Nekromancija je proricanje na osnovi zazivanja mrtvaca: u širem smislu čarobnjaštvo. Autori studije navode kako je nekromancija prvi put dokumentirana u Mezopotamiji gdje se na pločama spominje savjetovanje s duhovima pomoću ljudskih lubanja. Nekromancija se susreće kod starih Izraelaca, Grka i Germana, a temelji se na vjerovanjima u čuda, prekogrobni život i tajanstvene znakove.
Klein i Zissu navode brojne izvještaje o nekromanciji iz kasnog rimskog razdoblja kada je ova praksa bila kontroverzna i na kraju ju je car Konstancije II. 357. godine zabranio. Također, ukazuju na drevne izvore koji povezuju nekromanciju i druge magične ritualne radnje s predmetima pronađenim u špilji, uključujući lubanje, svjetiljke i metale.
"Špilja Te‘omim u jeruzalemskim brdima ima sve kultne i fizičke elemente potrebne da služi kao moguća vrata u podzemni svijet. Većina otkrivenih predmeta u teško dostupnim pukotinama u špilji Te‘omim, uključujući uljane svjetiljke, keramičke i staklene zdjele i posude, glavu sjekire i bodeže, korišteni su na ovaj ili onaj način za čarobnjaštvo i magiju u špiljama koje se percipiraju kao mogući portali u podzemni svijet. Njihova je svrha bila predviđanje budućnosti i prizivanje duhova mrtvih", naglasili su autori.