Prije 120.000 godina u današnjoj Saudijskoj Arabiji mala skupina homo sapiensa zaustavila se da bi utažila žeđ na jezeru koje su često posjećivale i deve, bizoni i slonovi veći od bilo koje vrste koju danas poznajemo. Ljudi su možda ondje i lovili velike sisavce, no nisu se dugo zadržali, a jezero im je bila usputna stanica na puno duljem putu.
Tu su scenu rekonstruirali znanstvenici u studiji objavljenoj prošli tjedan u časopisu Science Advance, kojoj je prethodio pronalazak drevnih ljudskih i životinjskih stopa u pustinji Nefud. Otkriće je to koje nam pokazuje puteve kojim su se naši drevni preci širili iz Afrike.
Arapski je poluotok danas golema, suha pustinja koja bi bila negostoljubiva ranim ljudima i životinjama što su ih lovili, no nije uvijek bilo tako. Arabija je u vrijeme kada su stope nastale bila puno zelenija i vlažnija, nalik današnjoj afričkoj savani.
Glavni autor studije Mathew Stewart s Instituta Maxa Plancka kazao je AFP-u da su stope otkrivene tijekom njegova terenskog rada 2017. godine nakon erozije gornjeg sloja sedimenata u drevnom jezeru Alatharu.
"Ti otisci stopala jedinstven su oblik fosiliziranih dokaza koji su poput fotografija u vremenu, tipično predstavljajući nekoliko sati ili dana, u rezoluciji kakvu nismo mogli dobiti ni iz kojeg drugog izvora", rekao je.
Stope su datirane korištenjem tehnike nazvane optički stimulirana luminiscencija, odnosno emisijom svjetlosti u zrnca kvarca i potom mjerenja količine energije koja se iz njih vraća.
Ukupno je pronađeno nekoliko stotina otisaka, a za sedam od njih definitivno je utvrđeno da su ljudske. S obzirom na razmak između stopa i na njihovu različitu veličinu, pretpostavlja se da se radilo o dvoje ili troje pojedinaca koji su putovali zajedno.
Znanstvenici tvrde da stope anatomski pripadaju modernim ljudima, a ne neandertalcima, našim izumrlim rođacima, za koje ionako nema podataka da su to doba bili nazočni na širem području Bliskog istoka.
"Znamo da su ljudi posjećivali jezero u isto vrijeme kad i životinje i da, neuobičajeno za to doba, nije pronađeno kameno oruđe, što ukazuje na to da ljudi ondje nisu stvorili trajnije naselje", rekao je Stewart. "Izgleda da su ti ljudi dolazili do jezera kao izvora vode i vjerojatno da bi ondje lovili životinje", dodao je.
Slonovi bi bili posebno atraktivna lovina, a njihova prisutnost upućuje na to da je ondje bilo puno vode i zelenila.
Otprije je poznato da su se rani ljudi raširili do Euroazije preko Levanta i južne Grčke, eksploatirajući usput resurse uz obalu, ali nova istraživanja pokazuju da su unutarnje trase, slijedeći rijeke i jezera, bile posebno važne", rekao je Stewart.
"Prisutnost velikih životinja poput slonova i vodenkonja u kombinaciji s prostranim pašnjacima i velikim izvorima vode, možda su sjevernu Arabiju učinili privlačnom ljudima koji su se selili iz Afrike u Euroaziju", dodao je koautor studije Michael Petraglia, također znanstvenik s Instituta Maxa Plancka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....