Gradski su golubovi među najomraženijim životinjama na planetu. Mnogi ih smatraju prljavima i prenositeljima bolesti zbog čega su stekli naziv "letećih štakora". No, nije uvijek bilo tako. Stoljećima su golubovi zauzimali istaknuto mjesto u visokim slojevima društva. Neposredno prije Francuske revolucije, posjedovanje golubova smatralo se statusnim simbolom, a golubovi su živjeli u raskošnim kavezima. Charles Darwin volio je i uzgajao golubove. Držao je mnoge egzotične pasmine i opsežno ih proučavao dok je razvijao svoju teoriju evolucije. Čak je i prvo poglavlje njegova epohalnog djela „Postanak vrsta” ispunjeno referencama na golubove. I Nikola Tesla volio je golubove, a njegova najuočljivija sklonost bila je navika njegova hranjenja u parku Bryant na Manhattanu. Posebno emotivan odnos razvio je s jednom bijelom golubicom za koju je tvrdio da je „radost njegova života”. Golub je zaslužan i za boksačku karijeru Mikea Tysona: priča kaže da je s 10 godina odalamio dječaka koji je ubio njegovog ljubimca goluba. Tyson i danas uzgaja golubove: navodno ih ima tisuću i oni mu „donose mir”.
Zašto onda većina ljudi zazire od golubova? - Nažalost, puno ljudi u gradovima ne voli golubove. No, nije to problem samo s njima nego i drugim vrstama ptica u gradu, kao što su vrane pa čak i vrapci. Golubovi su lijepe ptice, no kako ih svakodnevno gledamo, doživljavamo ih kao nešto uobičajeno i umjesto da im se divimo, počinjemo ih poistovjećivati s nečistoćom ili bolestima. Generalno, postoji mogućnost prijenosa bolesti s golubova na ljude, ali to se u principu rijetko događa – kaže ornitolog Dubravko Dender iz Udruge Biom.
- Golubovi su praktički prva domesticirana vrsta ptica. Svi golubovi koje danas viđamo po gradovima na svim kontinentima kao i brojne pasmine uzgojenih golubova, praktički potječu od jedne divlje vrste koja danas kod nas još uvijek živi u krškom dijelu Hrvatske – ističe Dender.
Smatra se da su golubovi pripitomljeni prije više od 5000 godina. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani i Sumerani koji su štovali golubove kao svetu pticu i glasnike bogova. Prilikom iskopavanja faraonskih grobnica pronađeni su mumificirani golubovi koji su faraonu trebali poslužiti kao glasnici prilikom putovanja u nebo. Iz starog Egipta uzgoj domaćih golubova širio se na ostale civilizacije.
Dok običnim smrtnicima u pravilu idu na živce, znanstvenicima su golubovi itekako zanimljivi zbog niza sposobnosti. Osim njihove dobro poznate sposobnosti navođenja zbog čega su korišteni kao pismonoše, golubovi su nenametljivo inteligentni. Nisu sisavci, ali proizvode neku vrstu mlijeka. Ljube se i plješću si nakon parenja. Ponekad nakon seksa mužjak čak poleti u slavljenički let. Nadalje, golubovi mogu prepoznati pojedine ljude, one koje ih hrane, ali i one koji su im se „zamjerili”.
- Najfascinantnija osobina kod golubova je da mogu prepoznavati ljude. Često je to povezano s hranjenjem, reagiraju na pojedince koji ih hrane i uspijevaju ih prepoznati u masi drugih ljudi, pa onda idu prema njima. Golubovi su sposobni su učiti, a dokazano je da poput još nekih životinjskih vrsta, imaju neku vrstu kulture što se u prošlosti vezivalo samo uz ljude. No, pokazalo se da su golubovi sposobni prenositi neka naučena znanja na druge generacije – ističe Dender.
Iako djeluje nevjerojatno, čini se da golubovi razumiju pravopis. U studiji iz 2016. godine golubovima je prikazan ekran na kojem je prikazan simbol crne zvijezde i stvarna ili besmislena riječ. Koristeći nagrade, psiholozi i neuroznanstvenici imali su za cilj uvježbati golubove da kljucaju prave riječi, te da kljucaju zvijezdu kada su predstavljene besmislice. Golubovi su u prosjeku naučili prepoznavati 43 riječi od četiri slova, što nije loše. Kad su babuni podvrgnuti sličnom testu u prethodnoj, zasebnoj studiji, naučili su 139 riječi.
Postoje i neki dokazi da golubovi sanjaju. U studiji iz 2023. istraživači su golubove koji spavaju „skenirali” s pomoću funkcionalne magnetske rezonancije i otkrili da su njihovi mozgovi ušli u fazu brzog pomicanja očiju, fazu sna u kojoj se ljudi pojavljuju snovi. Istraživači su također vidjeli da su neke od istih regija mozga koje su svijetlile kada su golubovi sanjali bile aktivne i kada su letjeli.
- Moja je sugestija da naučimo živjeti s golubovima. Oni su izvorno ptice stijena, a te su stijene na kojima su se gnijezdili zamijenili su s našim stanovima. Naravno, mi ne želimo da nam se golubovi gnijezde po stanovima, no postoje načine kako organizirati suživot s njima. To zahtijeva i neke upravljačke aktivnosti s populacijom u svakom gradu. No, definitivno golubovi su ptice koje oživljavaju gradove: oni uspijevaju prosperirati čak i u dijelovima grada u kojima druge ptice ne mogu živjeti. Posebna su radost djeci, no kako odrastamo gubimo taj kontakt s njima i počinjemo ih promatrati kao problematične ptice – zaključio je Dubravko Dender.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....