Hoćemo li uskoro svi jesti GM bananu? Po prvi put dobila je zeleno svjetlo za komercijalni uzgoj: ‘Sigurna i hranjiva!‘

Australija i Novi Zeland dali su zeleno svjetlo za komercijalni uzgoj genetski modificirane (GM) banane QCAV-4 na farmama. QCAV-4 je tako postala prva GM banana na svijetu odobrena za komercijalni uzgoj. Riječ je sorti Cavendish banane koja je modificirana tako da je otporna na razornu gljivičnu bolest koja se proširila u mnogim zemljama diljem svijeta. Kako piše New Scientist, regulatorna tijela u Australiji i Novom Zelandu izdala su 12. veljače dozvolu koja dopušta komercijalni uzgoj GM banane. Četiri dana kasnije odobrena je kao hrana, uz zaključak da je sigurna i hranjiva kao i obične banane. Ministri za poljoprivredu i hrane Australije i Novog Zelanda mogu zatražiti reviziju odluke u sljedećih 60 dana. Ako to ne učine, odobrenje stupa na snagu.

- Ovo je veliki korak za QCAV-4 i dolazi nakon mnogo godina razvoja – izjavio je prof. James Dale s Tehnološkog sveučilišta Queenslanda čiji je tim razvio GM bananu. Genetski poboljšana banana varijanata sorte Cavendish modificirana je dodavanjem jednog gena iz divlje sorte banane porijeklom iz jugoistočne Azije, što je čini otpornom na Tropical Race 4 (TR4), varijantu gljivice Fusarium koja izaziva Panamsku bolest.

Kako su nastale ‘banana republike‘

Danas u svijetu postoji oko 500 sorti banana. No, na Zapadu preferiramo samo jednu sortu, Cavendish bananu. Ta je sorta postala dominantna nakon što je Panamska bolest (Fusarium wilt), koja se pojavila početkom 20. stoljeća, potpuno izbrisala sortu Gros Michel 1960-ih godina. Sorta Gros Michel bila je slađa i finijeg okusa od Cavendish.

Panamska bolest je oboljenje izazvano gljivicom Fusarium oxysporum koja dovodi do sušenja stabla banane u kratkom vremenu. Kada je sredinom prošlog stoljeća Panamska bolest “izbrisala” plantaže banana u zemljama Latinske Amerike, skovan je naziv “banana republike”. Naime, te politički nestabilne i korumpirane države ovisile su o monokulturi banane i kompanijama koje su ih izvozile. Cavendish banana, nasljednica sorte Gros Michel, nazvana je po vojvodi Devonshirea Williamu Cavendishu, čiji vrtlar je 1830. godine na njegovom imanju posadio bananu uvezenu s Mauricijusa. Srećom, Cavendish banana bila je 1950-ih godina otporna na Panamsku bolest i tako je spasila međunarodnu trgovinu bananama.

No, Tropical Race4 (TR4), soj gljivice Fusarium koji se 1967. godine pojavio na Tajvanu, zaprijetio je i sorti Cavendish jer se alarmantnom brzinom širi svijetom. Gljivica napada biljku banane od korijena napredujući prema gore u tkivo kojim biljka prenosi vodu i hranjive tvari. Tako biljka vene i umre. Spore ove gljivice u tlu ostaju desetljećima vrebajući da inficiraju nove nasade stabala banana.

- Razornu bolest uzrokuje gljivica koja se prenosi iz tla i koja ostaje u zemlji više od 50 godina, uništavajući usjeve banana i uništavajući farme generacijama. To je ogroman problem. Uništila je Cavendish plantaže u mnogim dijelovima svijeta i mogao bi osakatiti Cavendish izvoznu industriju banana diljem svijeta – rekao je prof. Dale.

Uređivanje gena

Daleov tim sada planira upotrijebiti tehnologiju uređivanja gena CRISPR kako bi bananu QCAV-4 učinio otpornom na pošast zvanu crna sigatoka. Gljivična bolest crna sigatoka na lišću stvara smeđe mrlje i uzrokuje prerano sazrijevanje ploda. Bolest smanjuje urod za 50 do 70 posto i reducira produktivni životni vijek biljke s 30 na dvije-tri godine. Tehnologija CRISPR-Cas9 omogućava ciljanu promjenu ili zamjenu (jednog ili više) gena po izboru, a za njezino otkriće 2020. godine dodijeljena je Nobelova nagrada za kemiju znanstvenicama Jennifer Doudni i Emmanuelle Charpentier. Tim u Keniji već je upotrijebio CRISPR za stvaranje soja sorte Gonja Manjaya otporne na jedan virus. Korištenje tehnologije CRISPR u mnogim se zemljama smatra prihvatljivijim nego „klasično” genetsko inženjerstvo, odnosno tehnologija rekombinantne DNA.