KAKO TO DA MLADI IZ EUROPSKIH METROPOLA POSTAJU ZALUĐENI ISIS-om? Znanost je dala odgovor i na to pitanje

Nedavni teroristički napad u Parizu aktualizirao je pitanje kako to da mladi, rođeni u velikim europskim gradovima, koji ne žive u siromaštvu i dostupno im je solidno obrazovanje postaju lake mete IS-ove indoktrinacije terorizmom. Odgovor leži u prefrontalnom režnju mozga, objašnjavaju znanstvenici.

Dodaju kako za one mlade koji žive na području djelovanja IS-a postoje brojni faktori zbog kojih se pridružuju terorističkim akcijama jer tamo vlada ekstremno siromaštvo, nedostaje obrazovanja, strani vojnici ulaze u njihove domove, umiru civili odnosno njihova rodbina. No, što je, primjerice, s Amerikancima, Francuzima ili Englezima koji imaju visoku kvalitetu života i žive u u demokratskoj političkoj klimi? Zašto se oni odlaze boriti u inozemstvo ili pristaju na terorističke akcije u vlastitoj zemlji? Kako se to normalni ljudi iz modernih zemalja pretvaraju u radikale, i to uz pomoć samo jedne jedine stvari: uvjeravanja?

Pitanja su to na koja nastoji odgovoriti neuroznanost kojoj nije nepoznato da se ljudi, poglavito mladi, ili, točnije, njihov mozak može natjerati da postane poslušan, a dokaz su slikovni prikazi uz pomoć najmodernijih medicinskih uređaja.

Znanstvenik s Bliskog istoka odrastao u Siriji i Libiji, Nasser Weddady, rekao je za New York Times kako svi imamo prirodni "firewall" u mozgu koji nas čuva od loših ideja, a IS traži upravo to - slabosti našeg "zida" u mozgu ne bi li "prošvercali" ideju terorizma kao nešto pozitivno. Neuroznanstvenici objašnjavaju kako su adolescenti podložniji takvim utjecajima jer je njihov mozak još u razvoju. Tvrde da je glavni krivac "deficitarni prefrontalni režanj" jer u tom slučaju nema supresije loših ideja i skepse prema novim informacijama. U studiji iz 2012. istraživači su otkrili da su pacijenti s oštećenjima prefrontalnog režnja, primjerice, češće skloni vjerskom fundamentalizmu i autoritarnosti. Oni su savršen plijen za IS-ovce, kao i mladi u ranim dvadesetima kojima se prefrontalni režanj još razvija, a baš su u njemu kontrola impulsa, regulacija naših emocija i stvaranje razumnih odluka. Neuronske veze u mozgu još se nisu razvile do kraja kako bi se uspjelo regulirati prihvatljivo ponašanje. IS jednostavno koristi prirodnu sklonost mladih da prihvaćaju nova uvjerenja "jer je to za njih dobro", a zapravo nisu u stanju valorizirati ono što im se nudi.