KOLIKO SU ZAPRAVO SNAŽNE NUKLEARNE BOMBE? U usporedbi s današnjim arsenalom, bomba koja je razorila Hirošimu je doslovno mali dječak

Tenzije između dvije globalne velesile, SAD-a i Rusije, nisu bile ovako visoke još od kraja Hladnog rata. Počelo je s ruskom aneksijom Krima i pružanjem potpore separatistima u Ukrajini, kada su SAD i druge zapadne sile podigle niz sankcija prema Rusiji, a nastavilo se ratom u Siriji, gdje Rusija pruža snažnu vojnu i političku potporu režimu Bašara Al-Asada.

Stvari su otišle toliko daleko da SAD optužuje Ruse za ratne zločine (iako bi i Amerikanci mali za što odgovarati u Iraku i Afganistanu), a oni zauzvrat šalju prijeteće poruke upozoravajući SAD da se ne miješanja u njihova pitanja, to jest neprestano bombardiranje istočnog dijela Alepa, u kojem nesumnjivo ima džihadista al-Šama, ali i preko 200.000 tisuća civila.

Tako je bivši šef britanske obavještajne službe MI6, Sir John Sawers, upozorio da zbog situacije u Siriji i propusta da se prepozna rast ruske vojne snage u zadnjih 15 godina svijet ulazi u novi Hladni rat:

- Ulazimo u eru koja je opsana kao i Haldni rat, ako li ne i više, zato jer više nemamo potrebni fokus na strateški odnos Washingtona i Moskve - rekao je Sawers za BBC.

Nedavno su se Rusi povukli iz zajedničkog dogovora s Amerikancima prema kojem je svaka strana trebala uništiti po 34 tone plutonija u svojim reaktorima. U tom kontekstu, Jay Bennet je za portal Popular Mechanics usporedio koliko su nuklearne bombe današnjice jače od onih koje su razorile Hirošimu i Nagasaki krajem II. svjetskog rata.

Amerikanci su u kolovozu 1945. bacili atmosku bombu "Mali dječak" na Hirošimu i "Debeljka" na Nagasaki čime su prisilili Japan na kapitulaciju, ali ujedno ubili između 90.000 i 166.000 ljudi u Hirošimi (od čega 20.000 vojnika) te između 39.000 i 80.000 ljudi u Nagasakiju. Ovo su jedini slučajevi u povijesti kada su bačene atomske/nukelarne bombe, a strah koji su posijale svijetom jedan je od razloga zašto se više nikad nisu koristile kasnije.

Mali dječak i Debeljko bile su fisijske bombe, u kojima nuklearna reakcija nastaje cijepanjem jezgre atoma (fisija) što otpušta ogromne količine energije i uzrokuje snažnu eksploziju. U Malom dječaku jezgra bombe bila je od uranija, dok je Debeljko imao plutonijsku jezgru. Kasnije razvijene termonuklearne bombe, često nazivane hidrogenskim bombama, mnogo su jače i razornije. Tako u slučaju američke B83 H-bombe do eksplozije dolazi drugačijim putem - i dalje je okidač fisijska reakcija, ali ta inicijalna energija aktivira fuzijsku reakciju u sekundarnoj jezgri u kojoj se nalaze vodikovi izotopi deuterij i tricij. Jezgre vodikovih atoma potom se spajaju i formiraju helij, a lančana reakcija ponovno rezultira u eksploziji, samo znatno jačoj nego one atomskih bomba.

Eksplozija Malog dječaka ispustila je oko 15 kilotona energije, što je ekvivalent eksploziji od 15 000 tona TNT-a. Gore opisana B83 bomba generirala je oko 1.2 megatona energije ili 1.200.000 tona TNT-a, što je 80 puta više nego Mali dječak. Najjača eksplozija tijekom američkih nuklearnih pokusa bila je 1954. godine u testu Castle Bravo kad je H-bomba na atolu Bikini eksplodirala snagom 15 megatona te izazvala najgore zagađenje radijacijom koje su Amerikanci ikad napravili.

No, to još uvijek blijedi u usporedbi sa detonacijom ruske RDS 200 H-bombe. Kodnog naziva Vanja, ona je u eksploziji 1961. godine ispustila energiju od 50 megatona, što je oko 3.333 puta više od energije kojom je Debeljko sravnio Hirošimu i ubio minimalno 90.000 ljudi. Ova zastrašujuća bomba najjača je koja je ikad aktivirana, a u kolektivnoj memoriji poznata je i kao Car bomba. Nukelarne bombe današnjice možda nemaju snagu Car bombe, ali je izgradnja bombe takve ili veće snage itekako moguća. Uostalom, postojeći arsenal kojim raspolažu SAD i Rusija (s 6970 nulearnih bojnih glava, odnosno 7300) sasvim je dovoljan da uništi planet.

Tijekom Hladnog rata Sovjetski Savez i SAD nekoliko puta su se našli na samom rubu izbijanja svjetskog sukoba, ali su hladne glave srećom prevladale. Ironično, jedna od garancija mira bila je realna mogućnost da velesile unište jedna drugu, a vjerojatno i većinu svijeta, rastućim arsenalom nuklearnog oružja. No, svi bismo mnogo mirnije spavali kad takva mogućnost uopće ne bi postojala.