POKUS NA MIŠEVIMA

KONTROVERZNO ISTRAŽIVANJE Dvojica neurologa tvrde: 'Strah je nasljedna osobina!'

Pula, 290409.Strah od zaraze svinjskom gripom utjecao je na porast prodaje maski za zastitu disnih puteva. Ilustarcija uplasene zene sa zastitnom medicinskom maskom.Foto: Srecko Niketic / CROPIX
 Srećko Niketić / CROPIX
Rezultati kontroverznog istraživanja dvojice znanstvenika u Americi sugeriraju da bi strah mogao biti nasljedna osobina.

Prema upravo objavljenim rezultatima istraživanja, koje dio znanstvene zajednice naziva provokativnim, strah bi mogao biti nasljedna osobina.

Koautor studije Kerry Ressler, inače neurobiolog i psihijatar na Sveučilištu Emory u Atlanti, jedno je vrijeme radio sa stanovništvom u siromašnim gradskim kvartovima gdje su ovisnost o drogama i razna mentalna oboljenja relativno učestala. Pritom se nerijetko događa da se isti problemi javljaju kod roditelja i kod njihovih potomaka.

'Često se mogu čuti priče da se rizici prenose s generacije na generaciju te da je izrazito teško prekinuti taj ciklus', priča Ressler za časopis Nature .

Svjestan da je eksperiment kojim bi pokušao potvrditi svoju tezu na ljudima gotovo nemoguće provesti, Ressler je u suradnji s kolegom Brianom Diasom u kontroliranim laboratorijskim uvjetima pokuse provodio na miševima.

Mužjake su naučili strahu od acetofenona. Redovito su ih slali u komore gdje bi osjetili intenzivan miris te kemikalije, a pritom bi ih izlagali elektrošokovima. Nakon nekog vremena, životinje su miris počele povezivati s boli te bi panično drhtale čim bi nanjušile acetofenon, bez obzira bilo elektrošokova ili ne.

Ispostavilo se da je taj strah prešao na njihove potomke. Premda nikada u životu dotad nisu imali priliku nanjušiti acetofenon, potomstvo je pri prvom 'susretu' s mirisom kemikalije počelo panično drhtati baš poput svojih očeva.

Ressler i Dias su miris iste supstance pustili i potomcima miševa koji nisu razvili strah prema acetofenonu, no oni ne da nisu drhtali, nego su bili potpuno ravnodušni.

Izveli su i eksperiment s trećom generacijom miševa, s 'unucima' prestravljenih mužjaka, i ispalo je da se i oni boje mirisa iste kemikalije.

Istraživački dvojac pojašnjava da iza ovakvog prijenosa stoji proces metilacije DNK. Riječ je o reverzibilnoj kemijskoj modifikaciji molekule DNK koja blokira prijenos pojedinog gena bez promjene njegove sekvence.

U slučaju prestravljenih miševa, gen u spermnim stanicama koji 'osjeća' acetofenon imao je nešto manje tragova metilacije nego obično, što ga je, smatraju oni, prilikom razvitka potomstva moglo 'ojačati'. Ipak, način na koji povezanost određenog mirisa s osjećajem boli utječe na spermne stanice nije sasvim jasan.

Rezultati istraživanja podijelili su znanstvenu zajednicu. Neurobiolog David Sweatt sa Sveučilišta u Alabami s jedne strane tvrdi da je to dosad najtemeljitija i najuvjerljivija studija, dok je s druge strane molekularni biolog Timothy Bestor sa Sveučilišta Columbia nepovjerljiv prema zaključcima, koje ocjenjuje ekstremnima.

'Malo je vjerojatno da metilacija DNK utječe na stvaranje proteina koji otkriva acetofenon', kaže on i dodaje da gen o kojemu govore Ressler i Dias zapravo zbog svog položaja u molekuli DNK ni ne može biti objektom procesa metilacije.

I sam Ressler priznaje da njegov eksperiment malo toga dokazuje, ali obećava nastaviti s pokusima. Problem je što će oni i dalje biti na životinjama, a ne na ljudima tako da će konačni odgovor na pitanje jesu li strahovi uistinu prijenosni na genetskoj razini morati pričekati barem neko vrijeme.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 19:15