Marc nije mogao hodati, a onda mu je ugrađena neuroproteza koju je razvio tim u kojem je i jedan Hrvat: ‘Nevjerojatno je!‘

Neuroproteza, koju je razvio međunarodni znanstveni tim uključujući Zagrepčanina dr. Tomislava Milekovića, mogla bi već za nekoliko godina biti učinkovita u terapiji Parkinsonove bolesti, pokazala je studija objavljena danas u časopisu Nature Medicine.

U studiji je opisan slučaj pacijenta Marca (62) koji već tri desetljeća pati od Parkinsonove bolesti. Riječ je o bolesti poremećaja pokreta zbog smanjenja lučenja kemijske supstancije dopamina u dijelu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta. Marc je odnedavno imao ozbiljne poremećaje hodanja i više mu nije pomogla terapija dopaminom ni dubinska mozgovna stimulacija. - Praktički više nisam mogao hodati, a da često ne padnem, nekoliko puta dnevno. U nekim situacijama, kao što je ulazak u lift, stajao bih na mjestu, kao da sam se ondje skamenio – ispričao je Marc koji živi u francuskom gradu Bordeauxu.

Marcu je tijekom operativnog zahvata u Sveučilišnoj bolnici Lausanne u Švicarskoj ugrađena neuroproteza koja stimulira leđnu moždinu. Nakon nekoliko tjedana kalibracije neuroproteze, Mark sada gotovo normalno hoda. Neuroprotezu koristi oko osam sati dnevno, isključujući je samo kada sjedi dulje vrijeme ili kada spava.

- Upalim stimulaciju ujutro i isključim navečer. To mi omogućuje da bolje hodam i da se stabiliziram. Više se ne bojim stepenica. Svake nedjelje idem na jezero i hodam oko šest kilometrima. Nevjerojatno je – ispričao je Marc.

Neuroprotezu, koja je Marca vratila u normalan život, razvili su timovi Gregoirea Courtinea, profesora na Švicarskoj federalnoj politehničkoj školi u Lausannei (EPFL) i Jocelyne Bloch, neurokirurginje u Sveučilišnoj bolnici Lausanne, koji uključuju i dr. Milekovića.

- Vodeći sam znanstvenik na publiciranom projektu. Vodio sam sve faze projekta, uključujući i eksperimente napravljene u sklopu STIMO-PARK kliničkoj studije s Marcom. Razvio sam sustav kontrole stimulacije na osnovu snimanja pokreta, koji se koristi u našoj terapiji – rekao nam je dr. Mileković.

Tomislav Mileković

Sandra Simunovic/Cropix/

O njemu smo pisali još 2016. godine kada je neuroproteza prvi put korištena kod ozlijeđenog nečovjekolikog majmuna koji je pomoću nje vratio kontrolu nad paraliziranom nogom. - Na osnovu rezultata te studije, naš NeuroRestore centar pokrenuo je kliničku studiju STIMO. Ta je studija adaptirala neuropreotezu razvijenu na majmunima kako bi se mogla primijeniti na osobama s ozljedom leđne moždine. Zahvaljujući toj studiji, devet osoba koje su izgubili pokrete nogu zbog ozljede leđne moždine oporavile su sposobnost hoda o čemu su objavljena dva rada u Natureu i jedan u Nature Medicineu – rekao nam je dr. Mileković.

Istaknuo je kako je dugačak put do široke kliničke upotrebe neuroproteze. - Prije nego što ova terapija bude dostupna svima kojima je potrebna, ona mora proći kroz detaljne kliničke studije. Mi smo u procesu pokretanja sljedeće ‘rane‘ kliničke studije koja će našu terapiju testirati na široj populaciji osoba s ozljedama leđne moždine. Ako rezultati te studije budu pozitivni, slijedi ‘pivotalna‘ klinička studija koja će istu terapiju testirati na stotinjak osoba u 10-20 kliničkih centara. Tek se rezultati takve studije mogu koristiti za dobivanje licence za kliničku upotrebu, koja onda omogućava osobama izvan kliničkih studija pristup ovoj terapiji – naglasio je dr. Mileković

Rođen je u Zagrebu, gdje je 2006. diplomirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF). Nakon diplome počeo je doktorski studij na Sveučilištu Albert Ludwigs u Freiburgu, a 2010. godine nastavio je doktorski studij na Imperial Collegeu u Londonu, gdje je doktorirao 2012. godine. Bio na postdoktoratima na Sveučilištu Brown u SAD-u i EPFL te tri godine voditelj grupe na Sveučilištu Ženeva.

- Sada radim kao voditelj grupe za inteligentnu stimulaciju NeuroRestore centra pri Sveučilišnoj bolnici u Lausanne. Moja grupa razvija i usavršava sustave kontrole stimulacije u našim neuroprotezama. Naš cilj je koristiti umjetnu inteligenciju kako bismo neuroproteze kalibrirali bez sudjelovanja stručnjaka. To je nužan korak za brzu široku kliničku primjenu naših neuroproteza. Naši planovi su razvoj neuroprotezi s primjenom na druge motoričke i autonomne simptome neuroloških poremećaja, i širenje njihove primjene na druge neurološke poremećaje, kao što su moždani udar i različite neurodegenerativne bolesti. Trenutno pokušavamo naći financiranje za pokretanje kliničke studije koja bi testirala sličnu neuroprotezu za kontrolu krvnog tlaka za osobe koje ga, zbog Parkinsonovom bolesti, ne mogu regulirati. Nadam se da ćemo za nekoliko godina pokazati da naša terapija efikasno tretira i te simptome Parkinsonove bolesti – zaključio je dr. Mileković.