Meduze su ozbiljne štetočine, no znanstvenici imaju plan: Mogle bi rješiti najhitnije probleme čovječanstva

Nova istraživanja pokazala su da meduze, čija invazivna brojnost muči ribare i morske ekologe, mogu za čovjeka biti korisne na neočekivane načine. Tim znanstvenika iz Cardiffa proizvodi od meduza kolagen za zarastanje rana, danski kuhari od njih rade čips, a Talijani i Slovenci tvrde da im meduze mogu pomoći u uklanjanju mikroplastike iz mora, piše The Times.

Još u veljači ove godine istrijanski ribari borili su se s najezdom meduza koje su im povlačile mreže ili ih uništavale kad bi ih dizali. Ribari iz Umaga i Savudrije tada su rekli da dižu i do tonu meduza te da se nikada s nečim takvim nisu susreli. Zbog najezde meduza koja im je onemogućavala rad tražili su da se za Istru proglasi elementarna nepogoda. Usprkos nadanjima, meduze su nastavile praviti probleme u Istri i sjevernom Jadranu. Iz Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju sredinom srpnja upućivali su na liječenje opeklina te pozivali ljude da prijave lokacije na kojima vide jata meduza.

Međutim, ovi žarnjaci globalni su problem. Morima su plivali i prije nego su dinosauri hodali Zemljom. Jedni su od najbrojnijih preživjelih vrsta te su i dalje u porastu, za razliku od kitova, morskih pasa, riba i kornjača kojima je prekomjerni izlov smanjio brojnost vrsta.

Sve topliji oceani stvaraju savršene uvjete za njihov razvoj. Pogoduje im i poljoprivredno otjecanje jer osigurava vodu bogatu hranjivim tvarima. Objekti na moru koje je napravio čovjek poput naftnih platformi, pa čak i plutajuće plastično smeće, dali su meduzama obilje tvrdih površina koje su im potrebne za razmnožavanje.

Ogromna jata, kilometrima široka, svakog ljeta pojavljuju se oko britanske obale.

- Voda postaje sve toplija i toplija i možemo vidjeti sve više i više meduza, kaže Guy Lavian, morski čuvar u Izraelskoj upravi za prirodu i parkove.

Ponekad ih ima toliko u blizini Izraela da začepe opremu za desalinizaciju i ribarske mreže tako da se plaže moraju zatvoriti.

- One uzrokuju stvarnu štetu, komentira Lavian.

Vrste koje su specifične samo za područje Australazije i Dalekog istoka sada se često pojavljuju u Sredozemlju, kaže Armando Macali, evolucijski morski ekolog sa Sveučilišta Tuscia u Italiji. U nacionalnom parku Circeo na obali Lazija čuvari svakodnevno moraju čistiti meduze iz kanala koji odvajaju lagune od mora.

Macali je jednom prilikom izbrojao 325 jedinki meduza u jednom kubnom metru vode. - To stvara veliki problem. U nekim sredinama one su ozbiljne štetočine, rekao je.

Iskorištavanje meduza

Zato znanstvenici traže načine da se ovo obilje meduza iskoristi. Drevne vrste mogle bi se upotrijebiti za rješavanje nekih od najhitnijih problema čovječanstva.

U poslovnom parku izvan Cardiffa znanstvenici koriste meduze kao izvor medicinskog kolagena. Biotehnološki start-up Jellagen koristi mreže za lov na bačvaste meduze, vrstu koja može narasti do jednog metra u širinu.

- Ima ih u izobilju diljem sjevernog Atlantika. Postaju štetočine u oceanima i utječu na druge vrste, kaže Andrew Mearns Spragg, osnivač Jellagena.

Njegov tim izdvaja kolagen, glavni strukturni protein koji se nalazi u koži i drugim vezivnim tkivima, i koristi ga za razvoj obloga za rane koji potiču brzo zacjeljivanje.

Kolagen koji se koristi u kozmetici i medicini obično dolazi od svinja i krava. Mearns Spragg vjeruje da kolagen meduze nudi mnogo učinkovitiji protuupalni odgovor. Kaže da odgovor leži u starosti te vrste.

- Evolucijska udaljenost između čovjeka i meduze je ključna. Meduze su točno na dnu, a mi smo na vrhu, pričao je. Kolagen meduze, koje su evoluirale prije pola milijarde godina, kemijski je jednostavan, što znači da je svestran i vjerojatnije je da će ga ljudsko tijelo prihvatiti.

Danski znanstvenici iz Odensea pak istražuju korištenje meduza u prehrambene svrhe. Inspirirala ih je kineska kuhinja koja je stoljećima solila razna stvorenja da bi stvorila delicije. Isto oni rade s meduzama.

- Pomalo podsjećaju na ukiseljene krastavce, kaže Mathias Porsmose Clausen sa Sveučilišta Južne Danske.

Nije svatko obožavatelj okusa soljenih meduza. Josie Delap je 2018. za The Economist meduze koje se poslužuju u kineskom restoranu opisala je kao križance krastavca i kondoma, gumene, ali sklone tome da se raspadnu sa svakim zalogajem.

Zato je Clausen zauzeo drugačiji pristup. Koristi alkohol za brzu dehidraciju meduza kako bi od njih napravio čips. Onaj kolagen čiju su korist u Cardiffu prepoznali u medicinske svrhe, u Odenseu se koristi za stvaranje hrskanja.

- Nije to nepoznat okus. Podsjeća na svinjsku kožu, opisao je Clausen.

Osim što pokušava stvoriti neobičnu poslasticu, njegov tim istražuje korištenje tih stvorenja kao sredstva za želiranje ili pjenjenje. Nije jedini sa strašću prema meduzama na tanjuru. Londonski kuhar Jozef Youssef poslužuje ih u svojem restoranu Kitchen Theory s gazpachom od krastavaca. Danski restoran Alchemist poslužio ih je sirove.

Talijanski ekolog Macali otkrio je da meduze u sebe unose ogromne količine mikroplastike.

- Plastika i meduze dijele isti uzgon i podložne su istim fizičkim silama, objašnjava.

Meduze se obično hrane zooplanktonom, ali sve više unose mikroskopske komadiće plastike koja se raspada. Kada drugi morski grabežljivci pojedu meduze, plastika završi u njihovim utrobama. To predstavlja ogroman problem. Macali vjeruje da meduze skupljaju tolike količine plastike da bi se jednostavnim grabljenjem meduza iz morskog ekosustava jednim potezom mogle izvući ogromne količine plastike.

U Sloveniji do istog cilja pokušavaju doći manje izravnim pristupom. Meduzina sluz, koju proizvode u velikim količinama kada su pod stresom, tijekom probavljanja hrane ili kada umiru, vrlo je učinkovita tvar za skupljanje mikroplastike.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Ljubljani, prošle su godine pisali u časopisu Frontiers in Marine Science o svojim eksperimentima. Pokazali su da se sitne mrlje polistirena, koje bi inače bilo gotovo nemoguće prikupiti iz otvorenih voda, zapravo mogu isisati pomoću velikih kuglica sluzi.