Naslovnica lipanjskog broja magazina National Geographic posljednjih je dana veliki hit na društvenim mrežama. Žuti okvir, kao simbol National Geographica, uokviruje fotografiju na kojoj se nalazi golema santa leda koja zapravo predstavlja plastičnu vrećicu u oceanu. Naslov “Planet ili plastika?” upozorava na ekološku katastrofu: plastični otpad koji nezadrživo puni mora i oceane.
“Tijekom 130 godina National Geographic je dokumentirao priče o našem planetu, pružajući publici diljem svijeta prozor u neponovljivu ljepotu zemlje i prijetnje s kojima se suočava”, rekao je Gary E. Knell, generalni direktor National Geographic Society. “Svakodnevno naši istraživači i fotografi na terenu svjedoče iz prve ruke o razarajućem utjecaju plastike za jednokratnu upotrebu na naše oceane, a situacija postaje sve teža. Putem inicijative ‘Planet ili plastika’ podijelit ćemo priče o ovoj rastućoj krizi, raditi na tome kroz najnovija istraživanja i educirati publiku diljem svijeta kako eliminirati plastiku za jednokratnu upotrebu i spriječiti da uđe u oceane”, dodao je Knell. Problemu plastičnog otpada priču s naslovnice posvetio je i novi broj popularno-znanstvenog tjednika New Scientist.
Zašto koristimo plastiku?
Riječ je o praktičnom materijalu: korisnom, savitljivom, laganom, lako obradivom i jeftinom, u čijoj je proizvodnji osnovna sirovina nafta. Procjenjuje se da je od početka masovne proizvodnje plastike početkom 1950-ih godina do danas proizvedeno 8300 milijuna tona toga materijala, od čega je 80 posto, odnosno 6300 milijuna tona, postalo otpad. Od tog otpada, 79 posto je završilo na odlagalištima, 12 posto je spaljeno, a samo devet posto reciklirano. Mora i oceani su posebno ranjivi jer u njima završi oko osam milijuna tona plastike godišnje. Dok se plastika kreće kroz mora i oceane, razgrađuje se na sve manje i manje komade kakve mogu progutati morske životinje. Problemi se nastavljaju i ispod površine. Znanstvenici sve češće nalaze naslage plastike na dnu oceana, čak i na dubinama od deset kilometara, u Marijanskoj brazdi. “Ne prestanemo li koristiti jednokratne plastične vrećice i plastičnu ambalažu, do 2050. godine u vodama diljem svijeta bit će više plastike nego ribe”, upozorili su prošle godine Ujedinjeni narodi.
Tko su glavni proizvođači plastike?
Prema podacima za 2016. godinu, u svijetu je proizvedeno 280 milijuna tona plastike. Glavni proizvođač plastičnih materijala je Kina (27,8 posto), zatim Europa (18,5 posto) i zemlje članice Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ili NAFTA-e (18,5 posto). No, pet azijskih zemalja odgovorno je za 80 posto plastičnog otpada koji završava u oceanima: Kina, Vijetnam, Filipini, Indonezija i Tajland.
Većina plastičnog otpada u oceanima nakupljena je na pet područja, i to u sjevernom Pacifiku, sjevernom Atlantiku, južnom Pacifiku, južnom Atlantiku i Indijskom oceanu. Mediteran, u koji spada i Jadran, klasificira se kao šesto po veličini područje za akumulaciju plastičnog otpada na planetu, s procjenom između 1000 i 3000 tona plastike i prosječno 115.000 čestica mikroplastike po četvornom kilometru.
Kako očistiti oceane
Ima mnogo ideja za čišćenje oceana, ali većina se zasniva na principu plovila s mrežama koja “love” plastiku. No, mladi Nizozemac hrvatskih korijena Boyan Slat osmislio je sustav Ocean Cleanup pomoću kojega bi se mora i oceani mogli očistiti već za pet do deset godina. “Ključni je princip da sustav Ocean Cleanup koristi prirodne oceanske struje za svoj rad. Ideja je da stavimo velike plutajuće barijere u ocean. Pritom bi se plastika duž barijera gibala prema središtu barijere gdje bi se prikupljala, a ispod bi oceanske struje neometano nosile morski život”, pojasnio je Boyan Slat u razgovoru za Jutarnji list u kolovozu 2016. godine. Tijekom ove godine Boyan Slat i njegovi suradnici namjeravaju početi s čišćenjem Great Pacific Garbage Patch (velika pacifička nakupina smeća) koja se nalazi između Kalifornije i Havaja, a zauzima površinu od 1,6 milijuna četvornih kilometara te sadrži 80.000 tona plastike.
Recikliranje
Najveći je problem što se oko 40 posto plastike koju proizvedemo pretvara u predmete za jednokratnu upotrebu, a svima njima potrebno je puno vremena za razgradnju. Srećom, sve je više projekata usmjerenih ponovnoj upotrebi odbačene plastike. Može se pretvoriti ne samo u ambalažu, nego i u odjeću. Neke tvrtke tope plastične boce i pretvaraju ih u vlakna koja se mogu uplesti u tkanine, što koristi 50 posto manje energije nego proizvodnja poliestera od nule. Može se koristiti i kao gorivo jer se uz pomoć novih tehnologija može pretvoriti u dizel i benzin. Ideal je organizacija kružne “plastične ekonomije” u kojoj bi se sva proizvedena plastika neprestano koristila, umjesto da se baca.
Bakterije koje jedu PET
Nova istraživanja pokazuju da bi u razgradnji plastike od pomoći mogle biti i bakterije. Sve je počelo još 2016. godine kad su japanski znanstvenici dr. Kohei Oda s Tehnološkog instituta Kyoto i dr. Kenji Miyamoto sa Sveučilišta Keio otkrili bakteriju Ideonella sakaiensis 201-F6 koja “jede” PET (polietilen tereftalat), jedan od najčešće korištenih plastičnih materijala za čiju je razgradnju potrebno čak 450 godina.
Znanstvenici su zatim spoznali da Ideonella sakaiensis 201-F6 razgrađuje PET plastiku u šest tjedana na temperaturi od 30 Celzijevih stupnjeva. Nadalje, znanstvenici su identificirali dva enzima koji su odgovorni za taj proces: prvi enzim PETase plastiku pretvara u jedan međuproizvod, a drugi enzim (MHETase) taj međuproizvod dalje obrađuje sve dok na kraju ne preostanu tereftalne kiseline i etilen-glikol koji su manje štetni za okoliš.
Studija japanskih znanstvenika zainteresirala je njihove britanske kolege sa Sveučilišta Portsmouth, koji su nastavili istraživati enzime u bakteriji Ideonella sakaiensis 201-F6. Zatim su slučajno modificirali enzim PETase tako da je postao 20 posto efikasniji te je razgradio PET plastični materijal u samo nekoliko dana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....