Prije 80 godina trojica liječnika Klinike Mayo u Rochesteru, H. Corwin Hinshaw, Karl H. Pfuetze i William H. Feldman, prvi su put upotrijebili antibiotik streptomicin u liječenju pacijentice, 21-godišnje žene s uznapredovalom tuberkulozom. Lijek, koji je te jeseni tek iskušan na laboratorijskim miševima se pokazao se čudesan jer je zaustavio širenje bolesti, omogućio kirurški zahvat i kasniji potpuni oporavak mlade pacijentice.
Ubrzo su uslijedili i klinički pokusi na velikoj skali u SAD-u i Velikoj Britaniji koji su pokazali da je streptomicin učinkovit lijek protiv tuberkuloze, zarazne bolesti uzrokovane bakterijom Mycobacterium tuberculosis. Idućih godina streptomicin će spasiti živote tisuća ljudi, pogotovo djece, a pokazat će se učinkovitim i u borbi protiv niza drugih bakterijskih infekcija uključujući tifus, bubonsku kugu i koleru.
A znanstvenik Selman Waksman, renomirani profesor sa Sveučilišta Rutgers, za otkriće streptomicina dobit će 1952. godine Nobelovu nagradu za medicinu. No, to je samo dio istine jer pozadina otkrića fantastičnog lijeka ima i svoju mračnu stranu jer je streptomicin sintetizirao Waksmanov doktorand Albert Shatz koji je postao žrtva svoga beskrupuloznog šefa...
Nakon što je 1928. godine britanski mikrobiolog Alexander Fleming iz gljivica plijesni izolirao penicilin, mnogi su znanstvenici počeli potragu za novim antibioticima. Jedan od njih bio je ugledni profesor Sveučilišta Rutgers Selman Waksman (1988. -1973.), inače sin ukrajinskih Židova koji su emigrirali u Ameriku. Waksmanovom laboratoriju 1942. pridružio se siromašni postdiplomand Albert Schatz (1922. - 2005.), sin ruskog Židova i Engleskinje koji je odrastao na skromnoj farmi u Connecticutu. Iako se nakon završetka srednjeg školovanja namjeravao vratiti na očevu farmu, sudbina je Alberta Schatza odvela u drugom smjeru jer je kao briljantan učenik dobio stipendiju na Rutgersu.
Skromna plaća
Nakon diplome iz mikrobiologije, mladić je prionuo na izradu doktorata pod Waksmanovim vodstvom. Počinjao bi raditi ujutro između pet i šest sati, a završavao oko ponoći. U laboratoriju bi jeo, najčešće skromne obroke jer s plaćom od 40 dolara nije mogao zamisliti ni pošten obrok niti bogat društveni život. No nakon samo četiri mjeseca, Schatzova istraživanja u sklopu “Eksperimenta jedanaest” (Experiment eleven), kako je u svom notesu nazvao rad, urodila su plodom.
- Bilo je oko 14 sati 19. listopada 1943. godine kada sam spoznao da u rukama imam novi antibiotik. Nazvao sam ga streptomicin - prisjetio se u intervjuu pred smrt Albert Schatz.
Nakon što je njegov doktorand sintetizirao novi antibiotik, Selman Waksman, svjestan da njegov mali laboratorij na Sveučilištu Rutgers nije opremljen za eksperimente in vivo, dogovorio je da Klinika Mayo provede istraživanja na laboratorijskim životinjama te kasnije na ljudima. Kada su tijekom 1944. godine eksperimenti na laboratorijskim životinja pokazali da netoksičnost streptomicina, Waksman je uvjerio farmaceutsku kompaniju Merck da treba krenuti u proizvodnju lijeka.
Kako se glas o otkriću proširio, novinari su pohrlili na Sveučilište Rutgers kako bi pisali o otkriću novog antibiotika. Ali pričajući u javnosti o streptomicinu, Waksman je polako počeo izbacivati Schatzovo ime i sebi prisvajati isključivu zaslugu za otkriće.
- Waksman je smislio kako da preinači trenutak je u kojem je Schatz došao do otkrića na nekoliko načina. Najprije je doveo u pitanje to kako je Schatz sam došao do otkrića. Onda je raširio priču kako je Schatz imao kontaminirane uzorke. Zatim se jako potrudio da Shatza drži podalje od novinara koji su dolazili na Rutgers kako bi napisali priču o otkriću streptomicina. Waksman je pritom imao i svesrdnu pomoć Rutgersove službe za odnose s javnošću. Naposljetku, mnogi od njegovih kolega na Sveučilištu bili su na Waksmanovoj strani, a da pritom nisu znali sve činjenice priče – rekao mi je u razgovoru za Jutarnji britanski novinar Peter Pringle, koji je 2012. godine objavio knjigu “Experiment Eleven: Dark secrets behind the discovery of a wonder drug”.
Razočaran kolegom
Ogorčen ponašanjem svoga beskrupuloznog šefa, ali i razočaran kolegama, Albert Schatz je nakon doktorata napustio Rutgers. No, nije bio samo razočaran nego i bez novca jer je na, Waksmanov zahtjev, odustao od tantijema na patent za streptomicin u korist Sveučilišta Rutgers. Pristao je na to jer je smatrao da je streptomicin toliko važan lijek da što prije treba biti dostupan javnosti.
No, nakon nekoliko godina saznao je da ga je Waksman prevario jer je sa Sveučilištem Rutgers imao tajnu ugovor koji mu je jamčio 20 posto tantijema. Schatz je tužio Waksmana i Sveučilište Rutgers, a na sudu moju je priznato da je suotkrivač streptomicina i dobio je tri posto od tantijema. Iako je veliko otkriće streptomicina do kojega je došao vrlo mlad Schatzu trebalo otvoriti vrata prestižnih znanstvenih institucija, to se nije dogodilo. Streptomicin je postao izvor njegove trajne frustracije koja je donekle ublažena u poznim godinama njegova života kada je 1994. godine Sveučilište Rutgers priznalo Schatzove zasluge za otkriće i dodijelilo mu medalju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....