Sunce je u kolovozu bilo najaktivnije u posljednje 23 godine, objavila je američka Nacionalna uprava za atmosferu i oceane (NOAA). Znanstvenici belgijske Kraljevske zvjezdarnice u Bruxellesu, pak, objavili su da je prosječan broj Sunčevih pjega u kolovozu dosegao je 215,5 što je najveći broj od jeseni 2001. godine.
- Broj Sunčevih pjega oslikava Sunčevu magnetsku aktivnost. Sunce ciklički prolazi kroz periode jače i slabije aktivnosti, koji traju otprilike 11 godina i nisu uvijek jednaki. Prošli Sunčev ciklus, 24. po redu otkada se Sunčeva aktivnost sustavno prati, je dosegao maksimum aktivnosti 2012. i 2014. i bio je jedan od najslabijih zabilježenih u modernoj povijesti. Mnogi su predviđali da će novi ciklus, 25.po redu, za koji se očekivalo da će doseći maksimum otprilike 2024, biti puno aktivniji i sličniji 23. koji je maksimum dosegao 2001. godine – rekla je dr. Mateja Dumbović, zamjenica pročelnika Opservatorija Hvar Geodetskog fakulteta u Zagrebu.
- Može se očekivati pojačana aktivnost u periodu za vrijeme i oko Sunčevog maksimuma, dakle nekoliko godina. Međutim vrlo intenzivne Sunčeve erupcije poput one iz svibnja ove godine su zapravo rijetke, čak i kad je Sunce u maksimumu svoje aktivnosti – dodala je dr. Dumbović.
Iako se spominju još i u zapisima drevnih kineskih astronoma, uvriježeno je mišljenje da je Sunčeve pjege 1611. godine otkrio otac moderne znanosti Galileo Galilei, koji ih je promatrao teleskopom. No, astronomi Sunčeve pjege sustavno prate od 1749. godine. - Sunčeve pjege su fenomeni koji se opažaju kada se Sunce promatra u vidljivom djelu spektra, a djeluju kao tamne pjege na inače svijetlom Sunčevom disku. Mogu se opaziti optičkim teleskopima ili na projekciji Sunca. To su ujedno područja pojačanog Sunčevog magnetskog polja, koje opažamo posebnim teleskopima koji se zovu magnetogrami. To snažno magnetsko polje onemogućava miješanje vruće plazme ispod površine Sunca s onom hladnijom na površini, stoga su to relativno hladna područja na Suncu smanjene emisije pa zato ih vidimo kao tamne pjege – pojasnila je dr. Dumbović.
Zbog snažne Sunčeve aktivnosti u posljednjih godinu dana svemirski su entuzijasti u našim krajevima čak tri puta, u studenom 2023. te u svibnju i kolovozu ove godine, snimili spektakularne fotografije aurore borealis, odnosno sjeverne polarne svjetlosti. Riječ je o prirodnom svjetlosnom fenomenu koji se javlja kada nabijene čestice iz Sunčeve oluje (protoni, elektroni i ioni) slijede silnice Zemljina magnetskog polja i uđu u Zemljinu atmosferu. Tamo se sudaraju s plinovima kisika i dušika, što rezultira zračenjem svjetlosti različitih boja. - Moguće je da ćemo vidjeti još pokoju auroru borealis, ali ne baš puno i ne često. Naime, uzrok zašto je aurora vidljiva iz naših krajeva je vrlo snažna Sunčeva oluja, koja mora biti usmjerena prema Zemlji da bi stigla do nje te biti orijentirana na specifičan način da međudjeluje sa Zemljinim magnetskim poljem. Dakle, radi se o više faktora koji se moraju poklopiti – rekla je Mateja Dumbović.
Sunčeve geomagnetske oluje mogu imati značajan utjecaj na našu tehnologiju. Mogu utjecati na elektroniku u satelitima, komunikaciju radiovalovima, sustave GPS navigacije, a u ekstremnijim slučajevima i na opskrbu električnom energijom. Primjerice, ranoga i hladnog jutra, 13. ožujka 1989. godine, u kanadskoj pokrajini Quebec, došlo je do velikog kvara na dalekovodnoj mreži, zbog čega je šest milijuna ljudi devet sati bilo bez struje. Manje je, međutim, jasno kako to utječe na naše zdravlje makar se neki ljudi žale se kako su tijekom Sunčevih oluja neraspoloženi ili da imaju glavobolju ili mučninu.
- Postoje studije koje pokušavaju testirati vezu Sunčevih geomagnetskih oluja na zdravlje ljudi, međutim koliko sam upoznata još ne postoji rigorozna analiza koja ih signifikantno i kauzalno povezuje. Dakle, trenutno nema dokaza da Sunčeve i geomagnetske oluje mogu utjecati na zdravlje i raspoloženje ljudi. Jedina iznimka su znanstvenici koji se bave fizikom Sunca. Naime njihovo raspoloženje se značajno popravilo kada su najnovije svemirske letjelice za istraživanje Sunca, NASA-in Parker Solar Probe i ESA-in Solar Orbiter konačno počele detektirati značajniju aktivnost – zaključila je Mateja Dumbović.