Modna industrija predstavlja ključnu prijetnju okolišu, upozorila je u New Scientistu dr. Kirsi Niinimäki, profesorica na Sveučilištu Aalto u Espoou u Finskoj. Uistinu, proizvodnja odjeće troši jako mnogo prirodnih resursa i stvara emisije stakleničkih plinova što izazivaju klimatske promjene.
Prema UN-u, modna industrija je odgovorna za osam do 10 posto globalnih emisija što je više nego zrakoplovstvo i brodarstvo zajedno. Nažalost, procjene Svjetske banke pokazuju kako bi se globalna prodaja odjeće mogla povećati i 65 posto do 2030. godine. Tu je i golemi problem otpada: više od 90 milijuna tona iznošene, neželjene ili neprodane odjeće koja se odbacuje svake godine.
Srećom, ekološki osviješteni dizajneri poput Stelle McCartney svjesni su problema te promoviraju održivu i etičku modu. - Doista je šokantna količina proizvedene brze mode koja odlazi na odlagalište. Za nju su korišteni prirodni resursi, i k tome ogromne količine koje se troše uzalud.
Moramo djelovati danas kako bismo zaštitili naš planet za sutra, a kružna i regenerativna rješenja nude optimističan pogled na budućnost mode - rekla je Stella McCartney kada je prije nekoliko mjeseci najavila partnerstvo s Protein Evolution, Inc., tvrtkom za recikliranje koja će pomoći reciklirati tekstilni otpad njezina branda u nove tkanine.
Što je brza moda?
Poput brze hrane, brza moda je trenutno jeftino zadovoljstvo.
Izraz brza moda je ušao u široku upotrebu 1989. godine nakon što je The New York Times objavio tekst kako Zara planira potrošiti samo 15 dana od dizajna odjevnog predmeta do njegove prodaje u trgovini. U to su vrijeme modne kuće obično stvarale dvije nove kolekcije godišnje. Sada najbrži modni brendovi mogu izbaciti na tržište dvije kolekcije mjesečno.
- Ovaj poslovni model hrani se impulzivnom kupnjom jeftine i nekvalitetne odjeće, a vođen je beskrajnim novitetima. S poslovne perspektive, ovaj je model bio veoma uspješan. Ali s ekološkog aspekta to je krajnji promašaj - objasnila je dr. Niinimäki. Tijekom posljednjih desetljeća taj je obrazac potrošnje postao norma za većinu ljudi na Zapadu i širi se svijetom.
Između 1975. i 2018. godine globalna proizvodnja tekstila po stanovniku porasla je sa šest na 13 kilograma godišnje, najvećim dijelom zbog povećanja udjela poliestera za odjeću. Prema UN-ovu Savezu za održivu modu, globalna proizvodnja odjeće udvostručila se između 2000. i 2014. godine.
U svijetu se trenutno kupuje 62 milijuna tona odjeće godišnje, što je oko 100 milijardi odjevnih predmeta. No, modna biblija Vogue izvještava da će 60 posto tih odjevnih predmeta biti odbačeno tijekom jedne godine. Istraživanje Stockholm Resilience Centra pak kaže da se većina odjeće baci u roku od tri godine.
Koji su tekstilni materijali najpogubniji za okoliš?
Pamuk čini oko 25 posto globalne proizvodnje tekstilnih vlakana i općenito se smatra ekološki najštetnijom sirovinom za izradu odjeće uglavnom zbog žeđi biljke pamuka za vodom te upotrebe gnojiva i pesticida. Nadalje, pamuk za potrebe modne industrije koristi oko 2,5 posto svjetskog poljoprivrednog zemljišta.
Ali alternative jedva da su bolje. Poliester je 1990-ih prestigao proizvodnju pamuka i sada čini oko polovicu globalne proizvodnje vlakana. No, proizvodi se od nafte i nije biorazgradiv, teško ga je reciklirati, a prilikom pranja oslobađa mikroplastiku. Polusintetički materijali kao što su rajon i viskoza, koji se izrađuju od drvene pulpe, teoretski su bolji jer se mogu proizvesti iz obnovljivih izvora. Ipak, proizvođače često kritiziraju zbog proizvodnih procesa koji se oslanjaju na kemikalije što zagađuju okoliš.
Nadalje, iako su stvorena celulozna vlakna biorazgradiva, ona emitiraju metan na odlagalištima. Ni potpuno prirodna vlakna nisu dobra alternativa. Vuna ima ogroman ugljični otisak jer dolazi od ovaca i drugih preživača koji emitiraju metan. Iako je svila prirodno i biorazgradivo vlakno, njezina proizvodnja ima štetan utjecaj na okoliš zbog goleme potrošnje energije i vode te kemikalija za njezino bojenje.
Nadalje, prema podacima poznate svjetske organizacije za zaštitu životinja PETA, za proizvodnju jednog kilograma svile nužno je ubiti 6600 dudovih svilaca.
Kako usporiti modu?
Prema izvješću Zaklade Ellen MacArthur, najučinkovitiji način je produljiti životni vijek odjeće koju nosimo. To znači ne samo kupovati manje odjevnih predmeta i nositi ih dulje nego i odlučiti se za kvalitetnije i skuplje.
Istraživanje organizacije za zaštitu okoliša Wrap pokazuje da produljenje vijeka trajanja odjevnog predmeta za samo devet mjeseci može smanjiti njegov štetni utjecaj na okoliš do 10 posto. Kupnja rabljene odjeće, popravak stare odjeće i prihvaćanje novih modela vlasništva poput leasinga također mogu pomoći.
- Recikliranje tekstila, iznajmljivanje i leasing, usluge popravaka, jamstva kvalitete, prikupljanje starih odjevnih predmeta i njihova preprodaja, redizajn novih odjevnih predmeta iz starih - sve to daje pozitivnu vibru da se modni posao može učiniti održivijim - kaže Kirsi Niinimäki.
Pojavljuju se i tvrtke za "sporu modu" koje na tržištu plasiraju manje novih odjevnih komada godišnje te kompanije koje podržavaju koncept održive mode kao što je Patagonia. Podsjetimo vlasnik Patagonije Yvon Chouinard prošle se godine odrekao vlasništva nad kompanijom, kojom sada upravlja posebno osmišljena neprofitna organizacija koja će sav Patagonijin profit, oko 100 milijuna dolara godišnje, usmjeravati za borbu protiv klimatskih promjena.
Kako nastaju svila i koža u laboratoriju?
Nekoliko kompanija u svijetu zaokupljeno je razvojem kože i svile u laboratoriju. Tako je američka kompanija Bolt Threads razvila materijal Microsilk koji je alternativa paukovoj svili. Nakon proučavanja DNK paukova i njihovih mreža, inženjeri Bolt Threadsa razvili su slične proteine koje proizvode u velikim količinama fermentacijom, koristeći se kvascem, šećerom i vodom.
"Izoliramo i pročišćavamo protein svile, zatim ga predemo u vlakna, slična onima poput rajona i akrila. Ta vlakna pletemo u tkanine i odjevne predmete", objašnjavaju znanstvenici Bolt Threadsa.
Njihov materijal Microsilk prije nekoliko je godina privukao pozornost Stelle McCartney, koja je u suradnji s tom kompanijom kreirala dvije haljine. Kako piše Guardian, japanska kompanija Spiber Inc proizvela je fermentacijom biorazgradivi materijal Brewed Protein koji se može izraditi u različitim teksturama uključujući flis, traper i krzno. Prošle je godine Spiber Inc započeo s izgradnjom svoje prve velike tvornice na Tajlandu, a već su na tržištu plasirali ograničenu seriju odjevnih predmeta.
Za razliku od veganske kože Mylo koju je tvrtka Bolt Threads razvila iz micelija gljiva, znanstvenici kompanija Modern Meadow i VitroLabs razvijaju kožu uzgojenu u laboratoriju pomoću stanica životinjskog podrijetla. Takav bi materijal trebao imati svojstva prave kože: kombinaciju masti, proteina, prozračnosti i fleksibilnosti koju se do danas nije moglo postići korištenjem biljaka ili plastike.