Novo istraživanje o mutacijama virusa SARS-CoV-2 donijelo sjajne vijesti: ‘Ovo pruža nadu!‘

Nova studija otkriva da virus SARS-CoV-2 koji uzrokuje Covid-19, mutira neobično sporo.

Analiza znanstvenika iz Kraljevskog društva također je utvrdila da niti jedna od dosadašnjih izmjena genetskog koda koronavirusa, nije taj virus učinila zaraznijim ili ozbiljnijim.

Nova saznanja su ohrabrujuća za kliničare i epidemiologe, jer ukazuju na to da će ljudi koji su bili zaraženi bolešću imati zaštitu od ponovne infekcije. Također, ovo pruža nadu da će cjepivo, kada bude dostupno, biti dugoročno učinkovito.

Druga otkrića iz studije pokazuju da se koronavirus prirodno razvio kod šišmiša i da nije umjetno stvoren u kineskom laboratoriju, kako tvrde neke teorije zavjere.

Pregled dostupnih podataka objavljen je u preliminarnom izvješću radne skupine SET-C (Science in Emergencies Tasking - COVID-19) Kraljevskog društva koju čine vodeći britanski virolozi.

Oni kažu da mjesto i priroda mutacija na SARS-CoV-2 do sada nisu utjecali na njegovu virulentnost.

Stručnjaci su ranije sugerirali da virus mutira i postaje manje ozbiljan, ali zarazniji. Sada se, prema najnovijim saznanjima, ova teorija može opovrgnuti.

Mutacije koje su se do sada razvile tijekom pandemije, ostavile su markere koji omogućavaju istraživačima da prate širenje virusa.

Ovo je ključni alat koji omogućava donositeljima odluka da odluče kako najbolje zauzdati širenje zaraze.

Profesor Geoffrey Smith, voditelj istraživanja na odsjeku za patologiju Sveučilišta Cambridge, kaže: 'Dobra je vijest da se SARS-CoV-2 do sada pokazao prilično stabilnim, jer je lakše otkriti i liječiti virus koji se malo mijenja. Sekvencioniranje genoma omogućuje nam da doznamo ne samo da je netko zaražen, već i da precizno definiramo soj virusa te tako utvrdimo odakle je infekcija vjerojatno potekla. Osim toga, omogućuje nam i praćenje sojeva virusa koji postaju dominantni i koji se mogu učinkovitije replicirati ili prenijeti.'

Jedna od mana koju istraživači ističu jest da bi čak i spora stopa mutacije mogla omogućiti virusu da razvije otpornost na određene lijekove.

Ali to su spekulativna pitanja i, s obzirom na trenutno stanje virusa, autori studije uvjereni su da bolest ne postaje teža ili zaraznija.

Kao dio studije, stručnjaci su proučavali podrijetlo virusa u Velikoj Britaniji i pratili njegovo genetsko porijeklo.

Otkrili su da je njegov najbliži rođak koronavirus šišmiša pronađen u Kini pod nazivom RaTG13.

Međutim, identično je samo 97 posto genetskog materijala, što je ogromna razlika kad su u pitanju virusi.

Prethodno istraživanje pokazalo je da je moguće da se SARS-CoV-2 prvi put odvojio od svog pretka 1948. godine i da je već 70 godina prisutan kod šišmiša koji su na njega imuni.

Prema stručnjacima, razlika između SARS-CoV-2 i ostalih koronavirusa prevelika je da bi bilo moguće da je umjetno stvoren i namjerno pušten da izazove epidemiju.

'Stupanj razlike između SARS-CoV-2 i svih ostalih poznatih koronavirusa dovoljan je da opovrgne tvrdnju da je pandemija COVID-19 nastala namjernim ili slučajnim oslobađanjem poznatog virusa (npr. RaTG13) pa su tvrdnje da je SARS -CoV-2 stvoren je umjetno u laboratoriju, posve nevjerojatne', objašnjavaju istraživači.

Umjesto toga, studija potvrđuje da je virus skočio na ljude ili izravno od šišmiša ili preko nekog posredničkog domaćina sisavaca.

Profesor Smith kaže: 'Čvrsti dokazi potkopavaju mitove koje šire teoretičari zavjere. Razumljivo je da će se kada se pojavi novi virus nagađati o njegovom podrijetlu, no tempo kojim je globalna znanstvena zajednica razvila naše razumijevanje genetike SARS-CoV-2 bio je spektakularan. To nam je omogućilo da pratimo njegovo širenje i razvijemo dijagnostičke testove i kandidate za cjepiva. Također, nova saznanja omogućila su nam raskrinkavanje nekih živopisnijih teorija zavjere.'

Autori studije, koji su neki od najistaknutijih stručnjaka u Velikoj Britaniji, otkrili su da je između veljače i ožujka 2020. u Ujedinjeno Kraljevstvo iz inozemstva stiglo ukupno 1.356 genetski različitih sojeva SARS-CoV-2.

Više od trećine (34 posto) došlo je iz Španjolske, koja je bila rano žarište pandemije, dok je 14 posto došlo iz Italije, još jednog velikog žarišta u prvim danima pandemije. 29 posto potječe iz Francuske, dok je manje od jedan posto nastalo putovanjima između Velike Britanije i Kine.