Molekula života

‘Osjećao sam se pomalo mučno kad je u pauzi za ručak Francis ušao u Eagle svima dovikujući da smo odgonetnuli tajnu života‘

Watson i Crick, pedesetih godina prošlog stoljeća

 A. Barrington Brown/Sciencephoto/Profimedia/A. Barrington Brown/sciencephoto/profimedia
Prošlo je sedamdeset godina od najvažnijeg otkrića 20. stoljeća, DNA

Subota 28. veljače 1953. godine osvanula je u Cambridgeu kao lijep dan. Toga jutra dvojica mladih muškaraca, James Watson i Francis Crick došli su do veličanstvene spoznaje: otkrili su da molekula života DNA (deoksiribonukleinska kiselina) ima strukturu dvostruke uzvojnice (double helix), što je najveće otkriće u biologiji 20. stoljeća. Prvi su za to otkriće saznali posjetitelji puba Eagle gdje su dvojica muškaraca u pauzi istraživanja došli na ručak. "Osjećao sam se pomalo mučno kad je u pauzi za ručak Francis ušao u Eagle dovikujući svakome tko je mogao čuti da smo odgonetnuli tajnu života", zapisao je James Watson u knjizi "Dvostruka uzvojnica" koja je objavljena 1968. godine (hrvatski prijevod u izdanju izdavačke kuće Kruzak iz Zagreba objavljen je 2000. godine). Sedamdeset godina nakon toga događaja, James Watson (94) jedini je živući među glavnim akterima velikoga otkrića koje je izmijenilo biologiju, ali i medicinu.

Priča o uzbudljivom otkriću počinje 1951. godine kada je tada 23- godišnji Amerikanac James Watson stigao u Cambridge. Rođen u Chicagu u obitelji biznismena, James Watson bio je čudo od djeteta pa je već kao 15-godišnjak upisao studij biologije ne bi li zadovoljio strast za promatranjem ptica. No, nakon stečene diplome, a tijekom rada na doktoratu, mladi se Jim zaintersirao za genetiku pa se 1950. uputio na postdoktorski studij u Dansku da bi se godinu dana poslije našao u Cambridgeu. Ondje je upoznao 12 godina starijeg britanskog znanstvenika Francisa Cricka (1916. - 2004.), sina tvorničara obuće iz Northamptona. Po struci fizičar, Crick je karijeru je počeo tijekom Drugog svjetskog rata u britanskom Admiralitetu.

image

Francis Harry Compton Crick

Daniel Mordzinski/Afp/Profimedia/Daniel Mordzinski/afp/profimedia
image

James Dewey Watson

Mashkov Yuri/Tass/Profimedia/Mashkov Yuri/tass/profimedia

U doba kad su Watson i Crick počeli zajednički rad, znanstvenici su pretpostavljali da je za razumijevanje života nužno znati kako djeluju geni. Također, znalo se da je DNK, koja je otkrivena 1871. godine u spermiju lososa, povezana s nasljednim osobinama. Nadalje, neki su pokusi ukazivali na to da se geni sastoje od DNK.

Mladi je Watson slutio da je DNK, odnosno njezina struktura, ključ koji omogućava da shvatimo kako geni određuju boju naše kose i očiju, visinu pa čak i inteligenciju.

Tijekom uzbudljive potrage za strukturom DNA, Watson i Crick imali su i konkurenciju, znanstvenicu Rosalind Franklin (1920. - 1958.) s King‘s Collegea u Londonu kojoj je kao asistent dodijeljen Maurice Wilkins (1916. - 2004.). No, Wilkinsu se nije svidjela takva podjela rada jer je mislio da će on biti šef, a Franklin asistentica. Umjesto da blisko surađuju, Wilkins i Franklin radili su svatko za sebe. Za razliku od Watsona i Cricka koji su svakodnevno sate i sate provodili u plodnim znanstvenim raspravama, Franklin i Wilkins jedva da su i komunicirali.

Tenzije između njih dvoje toliko su ojačale da je Wilkins naposljetku uspostavio bolji odnos s konkurentskim dvojcem te je njima prenosio informacije o istraživanjima Rosalind Franklin. Ona nije ni slutila da je Wilkins njezine rezultate pokazivao Watsonu i Cricku. Naposljetku su njih dvojica u veljači 1953. godine otkrili strukturu DNK te su zaključili da "molekula života" izgleda poput dvostruke spirale ili uvijenih ljestvi s gusto poredanim prečkama. Svaka je prečka sastavljena od para nukleotida: ako je s jedne strane adenin (A), na drugoj je strani timin (T) ili ako je s jedne strane guanin (G), s druge je strane citozin (C). Ključan doprinos tom otkriću bio je kristalografski rad Rosalind Franklin, famozna fotografija 51 koju je bez njezina znanja Wilkins pokazao Watsonu i Cricku.

Otkriće strukture DNK objavljeno je 25. travnja 1953. godine u časopisu Nature, a 1962. godine James Watson, Francis Crick i Maurice Wilkins dobili su Nobelovu nagradu za medicinu. Rosalind Franklin preminula je 1958. godine od raka jajnika u 38-oj godini života. Nakon velikog otkrića, Watson i Crick otišli su svaki svojim putem. Watson je postao profesor na Harvardu, a 1967. godine prihvatio je direktorsku poziciju u institutu Cold Spring Harbor Laboratory (CSHL) na Long Islandu. Nadalje, bio je jedan od najglasnijih pokretača tri milijarde dolara vrijednoga projekta "Ljudski genom". Projekt je pokrenut 1989., a Watson je bio prvi voditelj sve dok se 1992. nije posvađao s vodstvom Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). Francis Crick se kasnije preselio u SAD gdje je sudjelovao je u otkriću genetskog koda. Originalan i kreativan znanstvenik, Francis Crick njegovao je osoben životni stil pa je tako, primjerice, eksperimentirao s marihuanom i LSD-om.

Iako su bili odličan tandem, Watson i Crick poslije su se udaljili, a neko vrijeme čak nisu ni razgovarali. Zahladnjenje u njihove odnose unijela je Watsonova knjiga "Dvostruka uzvojnica" u kojoj je briljantni znanstvenik Francis Crick ispao kao neka sporedna osoba, pričljivi hvalisavac, gotovo čudak. U knjizi je Watson posprdno govorio i o Rosalind Franklin, nazivajući je Rosy iako je tako nisu zvali ni najbliži prijatelji. Biografije Rosalind Franklin, uključujući i knjigu njezine mlađe sestre Jennifer Glynn "My sister Rosalind Franklin", pokazale su kako je sjajna znanstvenica bila žrtva muškog šovinizma i antisemitizma (Rosalind je bila londonska Židovka). Zanimljivo je da je Rosalind Franklin 1953. godine boravila u Zagrebu što mi je u razgovoru za Jutarnji list 2016. godine otkrio pokojni akademik Drago Grdenić.

Iako se u mladosti ružno ponio prema Rosalind Franklin, James Watson kasnije joj je odao priznanje. Kad se 2003. godine u Londonu obilježavalo pola stoljeća od otkrića strukture DNK, James Watson je pokazao lijepu gestu jer je, govoreći o danima koji su prethodili velikom otkriću, istaknuo golemu ulogu Rosalind Franklin. - Bila je inteligentna žena, a iako smrtno bolesna, nije se ni na što žalila, nego je radila sve do smrti - rekao je Watson na King‘s Collegeu na proslavi u Londonu u travnju 2003. godine na kojoj sam i ja bila s brojnim novinarima.

"Emeritus enfant terrible", kako neki nazivaju Watsona, 2007. godine šokirao je svijet intervjuom Sunday Timesu u kojem je istaknuo: "Intimno sam veoma sumoran kada je riječ o perspektivi Afrike jer su naše socijalne politike zasnovane na činjenici da je njihova inteligencija na istoj razini kao naša, a svi testovi pokazuju da to nije istina". Dodao je i to da je vjerovao da su svi ljudi jednaki, no "svi oni koji su imali crnačke zaposlenike znaju da nije tako". Izbio je golemi skandal planetarnih razmjera, a Watson je ekspresno umirovljen. Prije četiri godine američka javna televizija PBS prikazala je dokumentarni film "American Masters: Decoding Watson", koji je pokazao da slavni biolog ne odustaje od svoga kontroverznog stava o povezanosti rase i inteligencije. Otkako je prije tri godine stradao u prometnoj nesreći, James Watson u velikoj je mjeri izgubio pamćenje, a živi povučeno sa suprugom Elizabeth i sinom Rufusom koji pati od shizofrenije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 01:29