Ovo na fotografiji nije slavna britanska manekenka. Znanstvenici traže odgovor na misteriozni fenomen...

U kolovozu 2022. godine njemački grad Ingolstadt u Bavarskoj potreslo je strašno ubojstvo. U crnom Mercedesu parkiranom blizu šume izvan grada otkriveno je tijelo mlade žene koju su njezini roditelji identificirali kao Sharaban K., 23-godišnju kozmetičarku iračkog podrijetla. No, nakon obdukcije došlo je do obrata i žrtva je identificirana kao Khadidja O., također stara 23 godine, beauty blogerica alžirskog podrijetla iz pokrajine Baden-Württemberg. Kako se pokazalo da su Sharaban K. i Khadidja O. nevjerojatno slične, policija je slučaj prozvala "ubojstvom dvojnice". No, istraga je uskoro krenula šokantnim tokom: policija je uhitila Sharaban K. i njezina partnera, mladog Kosovara Sheqira K. Pokazalo se da je Sharaban željela lažirati vlastitu smrt zbog svađe s obitelji bivšeg partnera, stoga je na internetu tragala za djevojkama koje su joj sličile, mameći ih raznim ponudama. Khadidja O. pristala je susresti se sa Sharaban nakon ponude za besplatni kozmetički tretman, što je završilo tragično. Sharaban i Sheqir izboli su nožem lakovjernu djevojku čak 56 puta i udarili je po glavi, a zatim ostavili u Sharabaninu Mercedesu na rubu šume. Monstruozni par se ovog siječnja pojavio na sudu, a u svibnju se očekuje presuda za ubojstvo. Dok Sharaban i Sheqira najvjerojatnije očekuje doživotni zatvor, vodi se rasprava o dvojnicima, odnosno Doppelgängerima.

Što je Doppelgänger?

Doppelgänger (dvojnik) je riječ koja potječe iz njemačkog jezika. Riječ se prvi put pojavila 1796. godine u romanu "Siebenkäs" njemačkog pisca Jeana Paula koji je definirao "doppelgänger" kao izraz za one koji "vide sebe". U početku korišten za dvojnike u njemačkom folkloru i književnosti, izraz sada opisuje dvojnike u nizu svjetskih tradicija. Iako se izraz pojavio tek krajem 18. stoljeća, ideja o dvojniku bila je dobro razrađena u mitovima i tradicijama brojnih europskih naroda. U svim tim tradicijama pojavljivanje dvojnika djelovalo je kao loš predznak, predviđajući buduće tragedije poput propasti, bolesti i smrti. Tema dvojnika zaokupljala je mnoge književnike, od Lorda Byrona i Dostojevskog do Nabokova i Borgesa.

Što je projekt "I‘m not a look-alike!"?

Kanađanin François Brunelle (74), umjetnički fotograf iz Montreala, prije 25 godina pokrenuo je projekt "I‘m not a look-alike!" u sklopu kojega je fotografirao nekoliko stotina parova dvojnika diljem svijeta. To su fotografije ljudi koji sliče kao jaje jajetu, a pritom ne samo da nisu blizanci, nego nisu ni u srodstvu te često žive u različitim dijelovima svijeta. François Brunelle fasciniran je ljudskim licem od 1968. godine, a projekt "I‘m not a look-alike!" osmislio je 1999. kad je spoznao da sliči engleskom glumcu Rowanu Atkinsonu, glasovitom Mr. Beanu.

- Ovaj projekt mi je pomogao pronaći najmanje pet stotina novih prijatelja, dvojnika u mojoj zbirci, i još mnogo zanimljivih ljudi, novinara i znanstvenika. ‘I‘m not a look-alike!‘ privukao je pozornost više generacija: u eri interneta, kad sve izgleda prolazno, ovo je jedan projekt koji traje - rekao je Brunelle za portal Medium.

Što je pokazala psihološka studija dvojnika?

Brunelleov projekt privukao je prije desetak godina evolucijsku psihologinju Nancy Segal koja vodi Centar za istraživanje blizanaca na Kalifornijskom državnom sveučilištu u Fullertonu. U sklopu studije, Segal je istražila osobnost i samopoštovanje 23 para dvojnika s Brunelleova projekta. Rezultati su objavljeni u časopisu Personality and Individual Differences, a pokazalo se da dvojnici imali malo sličnosti u osobnosti ili samopoštovanju. Nasuprot tome, blizanci, osobito jednojajčani, postižu slične rezultate na ljestvicama osobnosti i samopoštovanja, što sugerira da je ta sličnost velikim dijelom posljedica genetike. I druga studija, koju je Nancy Segal vodila s njemačkim psihologom Ulrichom Ettingerom sa Sveučilišta u Bonnu, bila je u skladu s nalazima prve. - Mislio sam da će dvoje ljudi, ako izgledaju slično, imati slične osobine jer će se ljudi prema njima ponašati isto. No, pokazalo se da nije tako: čini se da na osobine ličnosti ne utječe način na koji se prema ljudima postupa zbog izgleda - rekao je Ettinger za New York Times.

Što je pokazala genetska studija dvojnika?

Brunelleov projekt je prije nekoliko godina zainteresirao dr. Manela Estellera s Instituta za istraživanje leukemije Josep Carreras u Barceloni. Esteller je prije proučavao fizičke razlike između jednojajčanih blizanaca, a sada je želio istražiti obrnuto: ljude koji izgledaju slično, ali nisu u srodstvu. Njegov je tim istražio 32 para dvojnika koje je fotografirao Brunelle te o tome u kolovozu 2022. godine objavio studiju u časopisu Cell Reports. Svi sudionici studije pristali su na DNK testove i ispunili upitnike o svom životnom stilu, a znanstvenici su zatim upotrijebili softver za prepoznavanje lica kako bi kvantificirali sličnosti između lica sudionika. Pokazalo se da je 16 parova od ta 32 para dvojnika postiglo slične ukupne rezultate kao jednojajčani blizanci analizirani istim softverom. Znanstvenici su potom usporedili DNK tih 16 parova dvojnika kako bi vidjeli jesu li i njihovi geni slični kao njihova lica. Na svoje iznenađenje, Esteller i suradnici otkrili su da tih 16 parova dvojnika dijele znatno više gena nego ostalih 16 parova koje je softver smatrao manje sličnima.

Kako se razlikuju mikrobiomi dvojnika?

Esteller i suradnici analizirali su zatim epigenom i mikrobiom dvojnika. Podsjetimo, epigenetika je znanstvena disciplina koja se bavi skrivenim utjecajima čimbenika okoliša kao što su pušenje, prehrana i stres na naše gene. Epigenetika pokazuje da nismo posve genetski determinirani jer ono što jedemo ili način na koji živimo može utjecati na aktivnost naših gena, pa tako i na zdravlje, psihu i sposobnosti naših potomaka. Nadalje, u svakome od nas žive milijarde bakterija čija se ukupna masa procjenjuje na oko kilogram i pol. Znanstvenici tvrde kako bi ljudski mikrobiom, zajednica bakterija koje žive u nama, mogao imati važnu ulogu u prevenciji i liječenju metaboličkih, imunoloških, pa čak i neuroloških bolesti. Estellerov je tim otkrio da su, iako su genomi dvojnika slični, njihovi epigenomi i mikrobiomi različiti.

- Genetika ih spaja, a epigenetika i mikrobiom ih razdvajaju. Ova razlika nam govori da slični izgledi dvojnika imaju više veze s njihovim DNK nego s okruženjem u kojem su odrasli - rekao je Esteller.

Kako da nađemo svojega dvojnika?

Australski znanstvenici pod vodstvom Teghan Lucas sa Sveučilišta Adelaide 2015. godine proučili su 4000 različitih lica i pritom utvrdili da svako lice ima osam temeljnih značajki. Znanstvenici su zaključili da je vjerojatnost dijeljenja četiri značajke s drugom osobom manja od jedan prema milijun, dok je vjerojatnost dijeljenja svih osam manja od jedan prema trilijun. No, to ne znači da treba odustati od potrage za svojim dvojnikom.

Kako piše popularnoznanstveni časopis Discover, niz web stranica i aplikacija, uključujući Twin Strangers i I Look Like You, reklamiraju svoju sposobnost otkrivanja parova dvojnika unutar svojih skupina korisnika. Sve što trebate učiniti jest postaviti sliku i pojavit će se stranac blizanac.