OZBILJNO UPOZORENJE VODEĆIH ZNANSTVENIKA 'Ne oživljavajte mamuta ako ne želite izazvati nova izumiranja!'

Nakon najave da bi znanstvenici mogli uskoro 'uskrsnuti' mamute - povratiti cijelu izumrlu životinjsku vrstu natrag u život - pokrenula se velika rasprava oko toga treba li tako nešto uopće pokušavati.

Čak i kada bi se ignorirala etička pitanja - pravednost, vrijednost takvog pothvata, kulturna i znanstvena, te moguća opasnost - tim znanstvenika iz Australije, Novog Zelanda i Kanade ponudio je vrlo pragmatični razlog zašto bi to bila loša ideja - moglo bi uzrokovati nova izumiranja, iz čisto financijskih razloga.

Međunarodni tim izradio je detalju analizu troškova i koristi mogućeg oživljavanja, uzevši u obzir sve objektivne razloge za i protiv, a rezultati su objavljeni u časopisu Nature.

S pozitivne strane, oživljavanje izumrlih vrsta povečalo bi bioraznolikost, povećalo naše razumijevanje biologije i genetike, i omogućilo bi nam da se osjećamo manje loše zbog izumiranja koje je prouzročio čovjek.

S negativne strane, oživljavanje čitave vrste je vrlo složen, vrlo zahtjevan, dugotrajan i skup proces. Nakon stvaranja embrija koji bi mogli sazrijeti, trebali bi uzgojiti veliku skupinu životinja, preseliti ih u divljinu, i potom ih nastaviti promatrati i brinuti o njima, te paziti da se ne naruši ravnoteža u staništu u koje su pušteni.

Sve to koštalo bi mnogo novca, a taj novac bi gotovo sigurno mogao doći jedino iz izvora koji se danas koriste za zaštitu ugroženih vrsta - bez obzira radilo se o vladama ili nevladinim udrugama.

Procjena godišnje cijene oživljavanja i brige kreće se od desetak tisuća dolara za neke sorte bilje, do više od sedam milijuna dolara za neke vrste ptica, poput bjelogrlog goluba (Columba vitiensis godmanae). Usporedbe radi, godišnji proračun za zaštitu ugroženih vrsta na Novom Zelandu je 21,6 milijuna dolara.

No, znanstvenik s Harvarda George Church, koji je i tvrdio da ćemo povratiti mamute unutar nekoliko godina, tvrdi i da cijena neće biti problem.

- Uzgoj životinja do trenutka gdje ih ima dovoljno da ih pustimo u divljinu bi bio ambiciozan poduhvat, ali cijena bi trebala biti usporediva s uzgojem stoke ili očuvanjem živućih vrsta. Ti bi se troškovi još smanjili ako bi koristili genetske alate kako bi unaprijedili vrste koje oživljavamo - ojačati im imunitet i plodnost i njihovu sposobnost izvući hranjive tvari iz dostupnih izvora, i kako se nositi sa stresom u okolišu, rekao je.