PROFESOR INO ČURIK

Pitaju me kakav je moj doprinos stočarstvu ako ne znam pomusti kravu

 Sandra Šimunović
'Možemo izolirati i napraviti genetsku sekvencu kostiju divljeg goveda za čije fosilne ostatke HAZU procjenjuje da su stari oko 10.000 godina'

Moj je moto sanjati i željeti više, maksimalno se truditi, a pritom najviše uživati u nastojanju da ostvarim te svoje snove i želje, kaže mi genetičar Ino Čurik, redoviti profesor u trajnom zvanju Zavoda za opće stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Prof. Čurik voditelj je milijun eura vrijednog europskog projekta MendtheGap (Smart Integration of Genetics with Sciences of the Past in Croatia: Minding and Mending the Gap) koji je ocijenjen najboljim u konkurenciji među 546 prijavljenih u sklopu Obzor 2020 programa. To je prvi slučaj da je neki projekt iz Hrvatske ocijenjen najboljim u Europi.

- Iako sam voditelj projekta MendtheGap, moram napomenuti da je početna ideja potekla od kolege Prestona Miraclea s Cambridgea i prof. Vlatke Čubrić Čurik s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Projekt je počeo prošle godine, a njegov je cilj unaprijediti postojeću infrastrukturu. Znanje je najbitnije, a ovaj projekt pogađa baš tu filozofsku jezgru znanosti: zadatak je povezati međunarodnu grupu znanstvenika koji se bave znanošću o prošlosti - rekao je prof. Čurik, naglasivši da su partnerske institucije na projektu prestižni Cambridge i Sveučilište u Pisi. Tako su glavni Čurikovi suradnik Preston Miracle, poznati arheolog s Cambridgea, i Giovanni Boschian, profesor sa Sveučilišta u Pisi.

Ciljevi projekta

- Potencijal kulturne baštine u Hrvatskoj je golem, u rasponu koji se proteže kroz cijeli spektar ljudskog zauzeća od paleolitika do danas - smatra Preston Miracle koji već 30 godina surađuje sa znanstvenicima u Hrvatskoj.

Jedan od ciljeva projekta MendtheGap jest uvesti u Hrvatsku arheogenetiku, novu znanstvenu disciplinu koja proučava biološku prošlost čovječanstva i općenito živog svijeta primjenom molekularnih tehnika populacijske genetike.

- Radovi iz arheogenetike sada su apsolutni hit u vodećim znanstvenim časopisima Nature, Science i PNAS. Dobar primjer za to su crteži iz špilje Pech-Merle, stari oko 25.000 godina, koji prikazuju konje koji po sebi imaju točke. Arheolozi su se dugo pitali jesu li te točke proizvod umjetničke fantazije paleolitičkih ljudi ili su oni ipak vidjeli takve konje. Znanstvenici su onda analizirali kosti 30 konja iz toga doba i otkrili da je kod njih šest prisutan tzv. leopard gen zbog kojega konji imaju točkice po sebi. To znači da su konji s točkicama po sebi nekad bili puno zastupljeniji nego danas i da su ih drevni ljudi vidjeli i zatim nacrtali - pojasnio je Ino Čurik.

Istaknuo je da je jedan od ciljeva trogodišnjeg projekta MendtheGap uspostaviti prvi arheogenetički laboratorij u jugoistočnoj Europi.

- Naš je put da najprije usvojimo znanja, a onda ćemo utemeljiti laboratorij. Taj je projekt ‘smart’ jer mi u Hrvatskoj imamo dosta arheoloških nalazišta. Ideja je pokazati našu sposobnost sudjelovanja u znanosti na najvišoj razini - naglasio je Čurik.

Zatim se osvrnuo na pilot-istraživanje na području arheogenetike na kojem surađuje s Prestonom Miracleom te kolegama iz Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU na čelu s dr. Sinišom Radovićem. Naime, u spomenutom zavodu nalazi se zanimljiva i znanstveno izuzetno vrijedna kolekcija od nekoliko desetaka tisuća cijelih ili fragmentiranih životinjskih, ali i ljudskih kostiju koje daju sliku o životu na području Hrvatske u posljednja dva milijuna godina.

Iskusni šahist

- Istraživali smo lagomorfe, dva kunića i tri zeca iz te zbirke. Nedavno smo dobili prve rezultate analize DNK iz njihovih kostiju, a sada ih šaljemo u Belfast gdje će datiranjem pomoću ugljika-14 biti točno određena njihova starost. Mogu biti stari između 2000 i 15.000 godina, a našim istraživanjem dovodimo u pitanje hipotezu potječu li kunići iz Španjolske - istaknuo je Čurik.

Rođen u Zagrebu, Ino Čurik (50) odrastao je u Savskoj 5, u zgradi u kojoj je bila smještena redakcija kultnog omladinskog glasila Polet.

- Bavio sam se šahom, a u osmom razredu moj prijatelj Saša Pekeč, sada profesor na Sveučilištu Duke, zainteresirao me za genetiku. Odlučio sam se za studij na Agronomskom fakultetu jer sam smatrao da je tamo genetika najbliža primjeni - prisjetio se Čurik.

Kako je bio odličan student i dobitnik Rektorove nagrade, nakon diplome se kao znanstveni novak zaposlio na Agronomskom fakultetu. Magistrirao je biomatematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Zatim je doktorirao na Agronomskom fakultetu na temi o inbreedingu, odnosno uzgoju u srodstvu, a komentor na doktoratu bio mu je prof. Johann Sölkner sa Sveučilišta BOKU u Beču.

- Prof. Sölkner i njegovi suradnici bili su uključen u projekt istraživanja lipicanaca pa sam se uključio. Počeli smo istraživati melanom kod lipicanaca u ergeli Piber kod Graza. Naime, kod 80 posto lipicanaca nakon 15. godine razvija se melanom. Za razliku od ljudi kod kojih je melanom jedan od najzloćudnijih tumora, kod konja se on sporo razvija. Konji spadaju u životinje koje se najbolje bore s melanomom - pojasnio je Čurik. Naglasio je kako su istraživanja proširili i na ergele u Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj te u našem Đakovu. Ta je opsežna studija obuhvatila 1600 od oko 5000 lipicanaca koliko ih živi u svijetu.

Genetska mutacija

- Zajedno s prof. Leifom Andersonom sa Sveučilišta Uppsala zatim smo otkrili da je gen za bijelu, odnosno sivu boju kod lipicanca povezan i s nastankom melanoma kod konja. Oko deset posto svih konja, uključujući i lipicance, rađa se tamno, a zatim nakon šeste, sedme godine posive. Otkrili smo da je razlog genetska mutacija na konjskom kromosomu 25. Smatra se da se mutacija koja uzrokuje bijelu boju konja pojavila prije 10.000 godina u Aziji. Ta je mutacija toliko impresionirala ljude da su počeli uzgajati takve konje - rekao je Čurik.

Rad pod vodstvom prof. Leifa Andersona objavljen je 2008. godine u Nature Genetics čime je Ino Čurik postao prvi znanstvenik s Agronomskog fakulteta koji je objavio rad u tom prestižnom časopisu. Čurik je zatim objavio još nekoliko odličnih radova u vrhunskim časopisima, uključujući i PLoS Genetics.

- Ipak, nisam najcitiraniji znanstvenik na Agronomskom fakultetu jer su ispred mene profesori Zlatko Šatović i Ivan Pejić - naglasio je Čurik, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za problematiku inbreedinga.

- Neki se pitaju kakav je moj doprinos stočarstvu kad ne bih znao pomusti kravu. Istina je da vjerojatno ne bih znao dati neki praktični savjet jer već 26 godina radim teoriju. No, s druge strane, zašto bi me iz Brazila zvali već drugu godinu da održim pozivno predavanje i tečaj o inbreedingu? Zašto bi me zvali na najveći američki kongres ove godine u Pittsburghu te najveći europski kongres u Tallinnu da održim predavanje o inbreedingu i inbreeding depresiji da to nije komercijalno iskoristivo? Moderna je znanost u funkciji ekonomske iskoristivosti - naglasio je Čurik koji uspješno surađuje i s Kineskom akademijom znanosti. - Sa svojim suradnicima idem u travnju u Kinu. Naš je partner, koji se bavi genetikom ovaca, već bio kod nas. Analiziramo neke gene koji su bili bitni u evoluciji ovaca. Imamo neke ideje, ali one su još tajna za medije - dodao je Čurik. Priznao je kako ga sada najviše zaokuplja projekt projekt “MitoTAUROmics”, analiza cijelog mitogenoma kod goveda, koji financira Hrvatska zaklada za znanost (HrzZ).

- Trenutačno je naš manji tim u Zavodu za opće stočarstvo, u postupku publikacije jednog jako dobrog rada. U svjetskoj banci postoji trenutačno 300 sekvenci mitogenoma goveda, a mi smo sada pokrili uzorke goveda s cijelog Balkana, ali i Europe. Proširili smo ukupni broj sekvenci mitogenoma goveda na 500 i radimo jednu filogenetsku analizu. To je bitno zbog razumijevanja procesa domesticiranja goveda. Naime, postavlja se pitanje jesu li goveda domesticirana na području Plodnog polumjeseca na Bliskom istoku pa su ljudi migrirali zajedno s tim govedima ili se znanje o domesticiranju prenosilo pa se primjenjivalo kod lokalnih primjeraka euroazijskoga divljeg goveda. Naše istraživanje ide u prilog tome da se domesticiranje divljeg goveda događalo i na našem teritoriju - kazao je Čurik koji je član tima koji namjerava analizirati i kosti divljeg goveda što se čuvaju u HAZU.

Fosilni ostaci

- U zbirci HAZU, ali i ostalim institucijama u Hrvatskoj nalazi se dosta kostiju divljeg goveda (tur). Dosad su najstariji sekvencirani ostaci goveda iz Velike Britanije. Stari su oko 7000 godina. No, mi smo uvjereni da možemo izolirati i napraviti genetsku sekvencu goveda čiji se fosilni ostaci u HAZU procjenjuju na starost od oko 10.000 godina. Želja nam je da na karti najstarijih sekvenciranih goveda imamo one iz Hrvatske - zaključio je Ino Čurik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 20:10