Samo jedan kilogram viška “duboke trbušne masti” ili tzv. visceralne masnoće može kod žena povećati rizik od dijabetesa do sedam puta! Dapače, žene su više ugrožene od muškaraca, kod kojih je taj rizik tek dvaput veći, tvrdi se u nedavno objavljenoj studiji švedskog Sveučilišta Uppsala.
Naime, odavno je poznato da je prekomjerna masnoća razlog poremećaja raznih metaboličkih stanja, pa i za rizik od dijabetesa tipa 2, ali ovo je potvrda da je jedan oblik masnoća posebno opasan jer je “nevidljiv”, odnosno nakuplja se oko organa za probavu. Riječju, količina potkožne masnoće nije jedini faktor koji doprinosi riziku od razvoja šećerne bolesti. Zato su istraživači spomenute studije zaključili da liječnici moraju napraviti i procjenu toga gdje se mast u organizmu najviše nakuplja, a ne samo koliko je ukupno ima, kako bi procijenili i rizik za dijabetes, jer je očito visceralna masnoća ključan rizični faktor poglavito kod žena.
Skupe pretrage
“Analizirali smo podatke 325.153 osobe, koje smo dobili putem britanske Biobanke”, objasnio je dr. Torgny Karlsson, jedan od voditelja studije, i dodao kako je baš tu visceralnu masnoću teško otkriti kod svakog pojedinca. Kako bi se to utvrdilo, moraju se provesti prilično skupe pretrage poput MR-a ili CT-a, odnosno specifično rendgensko snimanje. Zato su švedski stručnjaci razvili jednostavniju metodu procjene količine tjelesne masti, koja omogućava daljnje analize i procjenu rizika za pacijenta. Po toj metodi procjena se radi iz raznih drugih parametara, koji zaključno daju odgovor na to kolika je količina visceralne masnoće kod pojedinca. Upravo to je bio temelj i ove analize velikog broja pacijenata jer se, zapravo, došlo do povezanosti u čitavom genomu, što je omogućilo identifikaciju visceralne masnoće kao glavnog čimbenika rizika za visoki krvni tlak, srčani udar i anginu pectoris te dijabetes tipa 2, kao i povišene masnoće u krvi.
“Iznenadili smo se vidjevši da je visceralna masnoća snažnije povezana s rizikom od raznih bolesti kod žena negoli kod muškaraca, a najveći rizik je onaj od dijabetesa tipa 2”, navodi koautorica studije Asa Johansson, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Uppsali.
Profesorica Johansson dodaje da samo jedan kilogram visceralne masnoće kod žena povećava rizik za dijabetes tipa 2 sedam puta, za razliku od muškaraca, kod kojih se taj rizik povećava dvaput. Dodatna zanimljivost je da to nije pravilo za sve žene, nego se to brže događa kod onih s malim ili umjerenim količinama visceralnih masnoća!
Utvrđeno je i da se rizik od dijabetesa tipa 2 usporava ako oni koji imaju veće količine masnoće na trbuhu - nastave skladištiti dodatne masnoće.
Koji su geni krivi
“Nelinearni učinci poput ovih vrlo su zanimljivi za proučavanje i mogu nam pomoći da shvatimo biologiju koja stoji iza veze između visceralne masnoće i bolesti”, kaže Karlsson.
U drugom dijelu svoje studije istraživači su radili i na identificiranju gena koji doprinose količini visceralne masti koju čovjek vjerojatno pohranjuje u tijelu. Znanstvenici su primijetili da su mnogi od tih gena povezani s ponašanjem, odnosno sugeriraju da su to što su “osjetljivi” na nezdrave navike poput prejedanja i nedostatka tjelesne aktivnosti najvažniji čimbenici kada je u pitanju pretjerano skladištenje masti oko organa.
Istraživači također upozoravaju na to da je problem što ljudi za koje se čini da nemaju puno tjelesne masti ipak mogu imati prekomjerne, “skrivene” visceralne masnoće koje mogu biti štetne za njihovo zdravlje. Karlsson i njegovi kolege nadaju se da bi nova metoda procjene visceralne masti koju su razvili mogla stručnjacima olakšati identifikaciju onih pacijenata koji su u riziku od kardiovaskularnih bolesti ili metaboličkog sindroma.
Tipovi dijabetesa
“Rezultati ove studije mogu nam omogućiti pojednostavljenje mjerenja visceralne masti ne bismo li lakše identificirali ljude s visokim rizikom za razvoj dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti”, zaključuje Karlsson.
- Već se dugo ističe da mršavi ljudi imaju drugi razlog nastanka dijabetesa tipa 2. Postojala je čak podjela na dijabetes tipa 2 A koji imaju mršavi ili oni umjerene tjelesne težine, odnosno tipa B, “rezerviranog” za pretile. Naime, za tip 2 A kao razlog se navodilo oštećenje beta stanica, a za tip 2 B inzulinska rezistencija. Zato su i bili liječeni različitim lijekovima, prvi sulfonilurejom, a drugi metforminom. No, ubrzo se shvatilo da i mršavi pacijenti mogu imati inzulinsku rezistenciju, čak i izraženiju i teže lječivu - objašnjava kompliciranost liječenja dijabetesa doc. dr. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes “Vuk Vrhovac”.
Naglašava da dio mršavijih pacijenata može imati puno visceralnog masnog tkiva, koje se ne vidi jer nemaju potkožnog masnog tkiva. Kod žena je to dodatno izraženo jer one uvijek imaju više masnog tkiva negoli muškarci, a kad dođu u menopauzu, još su sklonije tome, a onda i šećernoj bolesti.
Lučenje hormona
- Poznato je da je visceralna masnoća puno opasnija od potkožne jer je metabolički aktivna - kaže doc. dr. Rahelić. - Smatra se da je potkožno masno tkivo višak koji nam smeta, ali pokazalo se da je ono ipak puno manje opasno od visceralne masnoće jer ona luči niz raznih hormona i citokina. Događa se da neki od tih citokina povećavaju rizik od kardiovaskularnih problema, a neki čak utječu na pojačan osjećaj gladi, pa je to začarani krug upalnih učinaka. To je masno tkivo izrazito agresivno zbog hormonskih aktivnosti. Zato bi nas, zapravo, trebalo više smetati visceralna negoli potkožna masnoća. Riječju, pazite gdje vam se skuplja mast. Najbolje je nigdje, a ako baš ne ide, valja jako paziti da to ne bude oko trbuha - dodaje doc. dr. Rahelić.
- Nerijetko mi žene znaju reći ‘bujam, a ne jedem ništa više nego proteklih godina’. No, odgovor je jasan: ženama se u menopauzi bazalni metabolizam smanjuje za 30-ak posto, a to znači da trebaju jesti 30 posto manje kako bi zadržale tjelesnu težinu - zaključuje doc. dr. Rahelić.
Visceralna masnoća
- samo jedan kilogram viška “duboke trbušne masti” ili tzv. visceralne masnoće može kod žena povećati rizik od dijabetesa do sedam puta
- liječnici moraju napraviti i procjenu toga gdje se mast u organizmu najviše nakuplja, a ne samo koliko je ukupno ima
- kako bi se utvrdila količina visceralne masnoće, moraju se provesti pretrage poput MR-a ili CT-a, odnosno specifično rendgensko snimanje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....