Uvijek se gubite u prostoru? Možda se teško prisjećate rute kojom ste prošli nebrojeno puta ili imate problema sa snalaženjem, čak i na mjestima koja dobro poznajete? Ako vaš osjećaj za smjer gotovo da ne postoji, a s tim se problemom suočavate još od djetinjstva, to bi mogla biti posljedica razvojne topografske dezorijentacije ili DTD-a, poremećaja za koji kanadski istraživači navode da pogađa oko 2 posto svjetske populacije.
Kanadski tim stručnjaka kreirao je niz online dijagnostičkih testova te trenutno radi na programu koji koristi virtualnu stvarnost kako bi pomogli osobama koje se susreću s ovim problemom.
Zanimljivo je da je većina osoba kod kojih je primijećen ovaj poremećaj, kompetentna u svim drugim područjima svog života i nemaju kognitivne smetnje, prenosi Daily Mail.
Čini se da jednostavno imaju tzv. 'direction dyslexiju', što bi značilo da su njihove navigacijske vještine narušene ili, u nekim slučajevima, postoji potpuni nedostatak istih.
"Ljudi kod kojih je uočen DTD imaju različite karijere - oni su odvjetnici, učitelji, čistači i pisci", rekao je profesor Giuseppe Iaria, kognitivni neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Calgaryju, koji je prvi identificirao DTD. "Oni žive sasvim običnim životom i često nemaju vidljivih problema s pamćenjem ili pažnjom. Problem je što je kod njih prisutna apsolutna nesposobnost da kreiraju mentalne mape svoje okoline, a to je nešto što većina ljudi čini a da o tome uopće ne razmišljaju. Kod većine je normalna stvar da rekreiraju slikovni prikaz svoje rute kojom se kreću u svojoj glavi, a osobe s DTD-om to jednostavno ne mogu", objašnjava.
Profesor Iaria otkrio je DTD 2008. godine, nakon što je njegov kolega k njemu uputio ženu koja se gubila u vlastitom domu. Nakon testiranja, profesor je došao do zaključka da ta visokoobrazovana žena srednjih godina nema neuroloških oštećenja ili kognitivnih nedostataka uzrokovanih demencijom ili ozljedom mozga. Umjesto toga, iznio je svoje uvjerenje o tome da je kod žene vjerojatno prisutan s vezama među moždanim stanicama, odnosno s tim kako dijelovi mozga međusobno komuniciraju.
Došao je do zaključka da različita područja ženskog mozga ne stvaraju brojne veze koje su potrebne za dobru navigaciju i vještine orijentacije u prostoru. Taj je zaključak kasnije potvrđen MRI studijama koje su uključivale druge osobe s DTD-om.
Rezultati istraživanja pokazali su da pojedina područja njihova mozga funkcioniraju normalno, ali kada je riječ o navigaciji, nisu međusobno povezana.
"Nekoliko dijelova mozga ključno je za dobru sposobnost navigacije, a to su područje odgovorno za percepciju, pažnju i pamćenje. Nakon opsežnog istraživanja otkrili smo da kod osoba s DTD-om sva ta područja pojedinačno dobro funkcioniraju, ali se nisu mogla adekvatno povezati kako bi se stvorile kognitivne mape. Te se osobe inače dobro snalaze u životu i zaista se nemaju potrebe zbog toga sramiti", objasnio je profesor Iaria.
"Ne znamo što uzrokuje DTD, ali se čini da je stanje vrlo nasljedno - pa, ako imate DTD, vjerojatno i netko u vašoj obitelji također ima vrlo loš osjećaj za smjer", dodaje.
Kako bi pomogli osobama s DTD-om, on i njegov tim znanstvenika sa Sveučilišta u Calgaryju, kreirali su online forum 'Getting Lost'. Prema objavama onih koji su se tamo prijavili, jasno je da DTD može biti velik izvor tjeskobe i stresa, a neke su osobe priznale da imaju dosta poteškoća pri praćenju osnovnih uputa kada je kretanje u prostoru u pitanju.
"Prostorna orijentacija je jedinstvena po tome što nema apsolutno nikakve korelacije s inteligencijom ili bilo kojom drugom sposobnošću. Nažalost, DTD nije nešto zbog čega možete otići svom liječniku", navodi dr. Iaria.
Kanadski tim stručnjaka razvio je 12-dnevni online program obuke koji se odvija u virtualnom gradu zvanom Centerville. Cilj je pokušati razviti navigacijske vještine sudionika te izgraditi veze između inače nepovezanih dijelova u njihovim mozgovima. Ovaj oblik 'preobuke' mozga uključuje sjedenje satima ispred ekrana, uronjeni u virtualni svijet. Program započinje u virtualnom stanu. Odatle, sudionik mora krenuti do različitih odredišta u gradu, počevši od trgovine na uglu. Ako sudionici do tamo ne stignu najkraćim i najlogičnijim putem, moraju ponoviti putovanje sve dok ne pronađu 'pravi put'. U sljedećoj fazi, tim stručnjaka testirat će program na starijim osobama kod kojih je prisutan DTD.