STO PUTA MOĆNIJI OD MORFIJAOtrov morskog puža skrivalijek protiv kroničnih bolova!

Kemičari su otkrili kombinaciju pet spojeva koji gotovo u potpunosti uklanjaju kronične bolove laboratorijskih štakora. Ovaj rezultat pruža nade da je otkriven potencijalno najjači analgetik, do 100 puta jači od bilo čega s čime liječnici danas raspolažu, poput morfija ili gabaentina.

Gdje su pronašli te spojeve? U otrovu morskog konusnog puža. Radi se o vrsti koja obitava na koraljnim grebenima i u tropskim plimnim zonama. Njihov otrov nalazi se u ‘zubu’ kojeg poput harpuna ispaljuju na plijen ili na neprijatelje. Manje vrste uzrokuju bolne ubode, ali otrov većih vrsta može biti i smrtonosan po čovjeka.

Zašto smrtonosni otrovi često sadržavaju i analgetičke spojeve misterij je koji i danas muči znanstvenike, no i bez odgovora na to pitanje, liječnici i kemičari tragaju za novim ljekovitim i korisnim supstancama u prirodnim ‘tvornicama kemikalija’.

Najnovije otkriće sastoji se od modificiranih peptida - vrlo malih proteina - izdvojenih iz otrova konusnog puža. Prva verzija analgetika - Ziconotide - također je pokazala izuzetnu učinkovitost, no nije ga bilo moguće uzimati oralno, jer su peptidi osjetljivi na probavne sokove, pa je jedini način za doziranje bilo izravnom injekcijom u leđnu moždinu.

Tim doktora Davida Craika uspio je modificirati peptide tako da mogu preživjeti probavni sustav i još uvijek zadržati svoju učinkovitost.

Iako još uvijek nisu testirani na ljudima, pokazali su dramatični učinak na štakorima, čak i u izrazito malim dozama.

- Još ne znamo koje bi bile nuspojave, jer ga nismo testirali na ljudima. No, mislimo da bi trebalo biti sigurno po ljude, rekao je Craik.

Dodatna prednost peptida iz otrova konusnog puža je što ne djeluju na receptore opijata u mozgu, pa vjerojatno ne bi urzokovali ni ovisnost.

Za Craika, ovo otkriće je rezultat šest godina istraživanja, nakon što je još 2008. objavio studiju koja je pokazala kako proteini iz otrova konusnih puževa mogu ublažiti kroničnu bol. Vjeruje kako je još uvijek dvije godine daleko od odobrenog testiranja na ljudima.