Titanic kakav još nikada nije viđen: ‘Sada ga napokon vidimo kakav jest, zamrznut je u vremenu‘

Najpoznatija svjetska olupina broda otkrivena je na način na kakav još nije viđena. Nova snimka je dobivena zahvaljujući prvom digitalnom skeniranju Titanica - koji leži na dnu Atlantskog oceana na dubini od 3.800 metara - u punoj veličini, a koje je izvedeno putem mapiranja dubokog morskog dna.

Rezultat je jedinstveni 3D prikaz cijelog broda na način da djeluje kao da je na suhome, odnosno voda je u snimci ‘isušena‘. Autori se nadaju da će prikaz pružiti nove informacije o tome što se točno dogodilo legendarnom brodu, koji je potonuo 1912. godine.

Više od 1500 putnika i članova posade poginulo je kada je brod udario u santu leda na Atlantiku na svom prvom putovanju od Southamptona do New Yorka. "Još uvijek postoje pitanja, temeljna pitanja na koja treba odgovoriti o ovom brodu", rekao je za BBC stručnjak za Titanic Parks Stephenson. On kaže da je ovaj model "jedan od prvih velikih koraka u usmjeravanju priče o Titanicu prema istraživanju utemeljenom na dokazima, a ne nagađanjima".

Titanic je vrlo opsežno istražen otkako je olupina otkrivena 1985. godine, no brod je golem pa kamere u mraku oceanskog dna mogu snimiti samo dijelove, a nikada snimku cijeloga broda. Nova snimka, pak, pokazuje olupinu u cijelosti i otvara potpuni pogled na Titanic. Olupina leži u dva dijela, a pramac i krma udaljeni su međusobno oko 800 metara. Okružuje je golemo polje krhotina.

Mapirao se svaki kvadratni centimetar

Skeniranje je u ljeto 2022. provela tvrtka za mapiranje dubokog morskog dna Magellan Ltd i britanska produkcijska kuća Atlantic Productions, koja snima dokumentarni film o projektu. Podmornice, kojima je daljinski upravljao stručni tim na specijaliziranom brodu, provele su više od 200 sati istražujući olupinu uzduž i poprijeko. Snimili su više od 700.000 snimki iz svakog kuta, stvarajući tako točnu 3D rekonstrukciju.

Gerhard Seiffert iz Magellan Ltd, koji je bio zadužen za planiranje ekspedicije, kaže da je to najveći projekt podvodnog skeniranja koji je ikada izveo. Dubina od gotovo 4000 metara, kaže, predstavlja sama po sebi izazov, a tu su i podmorske struje. "Ne smijemo ništa dirati kako ne bismo oštetili olupinu", objasnio je on. "A drugi izazov je da morate mapirati svaki kvadratni centimetar - čak i nezanimljive dijelove, kao što je to na polju krhotina, gdje morate mapirati mulj, ali to vam je potrebno za popunjavanje rupa između svih ovih zanimljivih objekata".

Skeniranje je omogućilo prikaz pune veličine broda, kao i neke sitne detalje, poput serijskog broja na jednom od propelera.

Pramac, iako sada prekriven ‘stalaktitima‘ od hrđe, još uvijek je prepoznatljiv odmah na prvu, čak i 100 godina nakon što je brod nestao u dubinama oceana. Na samome vrhu olupine se nalazi paluba za čamce, gdje velika rupa pruža pogled u prazninu koju je nekada ispunjavalo veličanstveno stepenište.

Krma je, pak, kaotični metalni nered. Ovaj dio broda se posve urušio u trenutku udara o morsko dno. Na okolnom polju krhotina razbacani su razni komadi, poput raskošnih metalnih predmeta s broda, kipova i neotvorene boce šampanjca. Tu su i osobne stvari, uključujući desetke cipela koje leže na dnu.

‘To je pravo stanje olupine‘

Parks Stephenson, koji godinama proučava Titanic, kaže da je bio "oduševljen" kada je prvi put vidio snimke. "Omogućuju vam da vidite olupinu onako kako je nikada ne možete vidjeti iz podmornice i možete je vidjeti u cijelosti, možete je vidjeti u kontekstu i perspektivi. A ono što vam sada pokazuje jest pravo stanje olupine".

Također navodi da bi proučavanje skenova moglo pružiti novi uvid u ono što se dogodilo s Titanicom te kobne noći 1912. godine.

"Mi doista ne razumijemo kako se odvio sudar sa santom leda. Ne znamo čak ni je li se udar dogodio na desnom boku, kao što se to prikazuje u svim filmovima".

U međuvremenu, more sve više uzima danak na olupini - mikrobi je izjedaju, a dijelovi broda se raspadaju. Povjesničari su itekako svjesni da vrijeme istječe za potpuno razumijevanje ove pomorske katastrofe.

No, ovo digitalno skeniranje ‘zamrznulo‘ je olupinu u vremenu i omogućit će stručnjacima da proniknu u svaki i najsitniji detalj, pa ostaje živjeti nada da će Titanic ipak na kraju otkriti svoje tajne.