TREBAMO LI NOVU KLASIFIKACIJU DROGA? 'Nedvojbeno je najopasniji alkohol - da se danas prvi put pojavi, odmah bi bio zabranjen'

Zamislite svijet u kojem alkohol ne postoji. Nitko ne pije, nitko ne postaje ovisan, nitko ne obolijeva od posljedica, ne dolazi do tučnjava i nereda, obiteljskog nasilja i svih drugih potencijalnih negativnih posljedica. Kada bi netko u takvom svijetu otkrio alkohol, on bi se smjesta našao na vrhu popisa opasnih droga. Zabrinuti građani kontaktirali bi svoje zastupnike, vlade bi brzo donijele zakone o zabranama, UN bi u rekordnom roku alkohol uvrstio u prvi, najteži razred psihotropnih supstanci.

Proces bi izgledao ovako: Ekspertni odbor o ovisnosti o drogama, panel u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), izradio bi stručno mišljenje i proslijedio ga WHO-u. WHO bi izradio preporuku i poslao ju UN-ovu Povjerenstvu za narkotike. Povjerenstvo bi ignoriralo tu preporuku i donijelo političku odluku. Zanemarile bi se sve legitimne medicinske primjene alkohola (primjerice, za dezinfekciju), bilo kakve kulturne i društvene posebnosti (bez iznimaka za lozu, šljivu i borovniček), i uvela potpuna zabrana, uz minimalne količine dostupne za znanstvena istraživanja.

Ovakav je primjer ilustracija zaključaka najnovijeg izvještaja Globalne komisije za politiku o drogama, međunarodnog panela stručnjaka i intelektualaca među kojima se nalazi i 14 bivših čelnika država, od Brazila do Portugala i Kolumbije, a kojim predsjeda bivša predsjednica Švicarske Ruth Dreifuss.

Njihov izvještaj objavljen je prošli tjedan, samo dan nakon velike studije australskih stručnjaka o štetnosti droga po pojedince i društvo, čiji su zaključci na tragu sličnih studija koje je za britanski parlament provodio psihofarmakolog dr. David Nutt, a govore da po društvo nema štetnije droge od - alkohola.

Koje su glavne poruke Komisije?

Da je sadašnji proces klasificiranja psihoaktivnih tvari u “razrede” prema njihovoj percipiranoj štetnosti gotovo u potpunosti politički proces, u kojem se ignoriraju mišljenje struke i nalazi relevantnih znanstvenih istraživanja. Alkohol je, primjerice, dopušten zato što postoji “povijesna tradicija i tolerancija”, a ignoriraju se povijesne tradicije zemalja u kojima se konzumira lišće koke ili kanabisa.

Komisija je ponovno pozvala međunarodnu zajednicu da što prije prepoznaju nedosljednosti u međunarodnom sustavu reguliranja opojnih tvari te da započnu kritičnu reevaluaciju sadašnjeg modela. Neke od supstanci koje se nalaze u najštetnijem razredu, primjerice, zadnji su put prošle stručnu procjenu štetnosti prije više od 30 godina. Neke ju nisu prošle nikada. Sve se te supstance tretiraju kao da ih se ne može koristiti u medicinske svrhe, unatoč sve brojnijim dokazima da nije tako.

Trebalo bi, tvrde Dreifuss i drugi stručnjaci i bivši predsjednici okupljeni u panelu, razviti kriterije za regulaciju supstanci koji se temelje na znanstvenim dokazima, i koriste racionalnom ljestvicom potencijalne štete i koristi.

Kako bi ta ljestvica izgledala?

Prema australskom istraživanju, ali i prema prethodnim britanskim istraživanjima koja Komisija također navodi, supstanca najštetnija po društvo i pojedince je legalna i najraširenija - alkohol. Obje se ljestvice većinom slažu i oko ostalih supstanci - druga najštetnija i po pojedinca i po društvo je heroin, a nedaleko iza njih su kokain, cigarete i metamfetamini. Australska ljestvica, doduše, stavlja kokain znatno niže na ljestvicu štetnosti, s obzirom na to da je štetnost te tvari po društvo znatno manja nego potencijalna štetnost po pojedinca.

Duhanski proizvodi i marihuana otprilike su na sredini obje ljestvice, a pri njihovu kraju su MDMA (ecstasy), LSD i psihoaktivne gljive.

Koji su sve kriteriji uzeti u obzir?

Kada bi se uzimao samo najjednostavniji kriterij - koliko koja supstanca odnosi života godišnje - apsolutni pobjednik vjerojatno bi bio aspirin ili neka druga legalna supstanca kod koje su moguće alergijske reakcije. Ako se gledaju samo psihoaktivne tvari, alkohol bi ponovno uvjerljivo bio na prvom mjestu zbog svoje raširenosti. Kada bi se gledalo relativno, koji postotak korisnika koje supstance može kobno stradati od posljedica predoziranja ili predugog korištenja, alkohol bi i dalje bio među prve tri najopasnije supstance. S druge strane, supstance poput kanabisa, LSD-ja ili psihoaktivnih gljiva bile bi na apsolutnom dnu ljestvice kao spojevi kod kojih uopće ne postoji opasnost od smrti.

Prava je istina, tvrde znanstvenici, znatno složenija. Istraživanje australskih stručnjaka, kao i analize na koje se poziva Komisija, svoje zaključke donose na temelju brojnih, različitih kriterija. Rizik od smrti usljed predoziranja ili dugotrajne uporabe, ali i štetnost po zdravlje, rizik od uzrokovanja ovisnosti, štetnost po psihičko zdravlje, štetnosti po međuljudske odnose, rizik od gubitka imovine i brojne druge faktore. Gleda se i potencijalna štetnost po druge - koliko ilegalna trgovina tom supstancom potiče nasilje, koliko sama supstanca može poticati obiteljsko nasilje ili kršenje zakona, kolika šteta nastaje po okoliš, kolika se šteta nanosi obiteljima i zajednicama, kolika je cijena po društvo kroz troškove liječenja, pravosuđa, gubitka produktivnosti, urušavanja društvene kohezije, pa čak i gubitka vrijednosti nekretnina zbog negativnog dojma četvrti koje izaziva korištenje te droge.

Što je najveći problem?

Komisija tvrdi da su neke supstance neopravdano gurnute u najstroži razred regulative, bez procjene njihovih potencijalnih koristi, i da se pri toj klasifikaciji držalo isključivo zapadnjačkih tradicija, i to na korist velikih industrija.

Alkohol i duhanski proizvodi iznimno su štetni i po pojedince i po društvo, no diljem svijeta su dopušteni kao dio tradicije dok se tradicije drugih kultura i zemalja ignoriraju. Supstance poput kanabisa, MDMA-a i LSD-ja proteklih su godina pokazale ozbiljan potencijal za medicinsku primjenu, no i dalje se prema UN-u smatraju teškim drogama bez ikakve medicinske koristi.

Čak je i Svjetska je zdravstvena organizacija u veljači ove godine pozvala na međunarodnu reklasifikaciju kanabisa prema međunarodnim sporazumima zbog potencijalnih koristi za zdravlje pacijenata. Serija zdravstvenih ispitivanja provedena u SAD-u pokazala je kako MDMA ima iznimno visok potencijal liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja - višestruko veći od bilo koje alternative, a druga su istraživanja pokazala i da se LSD može uspješno koristiti u terapiji odvikavanja teških alkoholičara.

Što Komisija predlaže?

Temeljeno na dostupnim dokazima i analizama, Komisija savjetuje da se hitno prekine utjecaj politike na stvaranje globalne regulative za psihoaktivne tvari te da se uvaži mišljenje struke i znanstveni dokazi kako bi se stvorio konzistentniji sustav upravljanja psihoaktivnim tvarima i nadziranja njihove uporabe.

Komisija ne navodi izravno legalizaciju kao rješenje, ali poziva na uvođenje zakonske regulative. Sadašnji sustav, tvrde, prouzročio je znatno više štete nego koristi, omogućio je financiranje zločinačkih organizacija, kriminalizaciju povremenih korisnika, diskriminaciju na temelju rase i kulturne pripadnosti, a sve to bez da je doveo do značajnijeg smanjenja zloporabe.

Zbog toga Komisija smatra kako se uloga Svjetske zdravstvene organizacije u klasifikaciji droga morala povećati, kao i međudisciplinarnih znanstvenih istraživanja. Procjena koristi i štete morala bi se provoditi na racionalnim temeljima, isključivo uz pomoć dokaza, a pojedinim državama koje su potpisnice UN-ovih konvencija trebalo bi se dopustiti da prilagode svoje nacionalne zakone svojim vlastitim potrebama i kulturnim specifičnostima - ako Jamajka želi legalizirati marihuanu, trebalo bi joj se dopustiti, a ako jednom UN zabrani i domaće vino ili rakiju, zemlje poput Hrvatske moraju moći reći “ne”.