Znanstvenici otkrili DNK star čak dva milijuna godina: ‘U tim organizmima postoji sposobnost prilagodbe‘

Velika međunarodni tim znanstvenika, među kojima i hrvatski istraživač dr. Stanislav Jelavić sa Sveučilišta u Kopenhagenu, otkrio je u permafrostu (trajno zamrznuto tlo) na sjeveru Grenlanda najstarije poznate fragmente DNK. Otkriveni genetski materijal star je čak dva milijuna godina, pokazala je studija objavljena prije nekoliko dana u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature. To znači da su uzorci s Grenlanda gotovo dvostruko stariji od DNK mamuta u Sibiru koji je držao prethodni rekord od milijun godina. Zanimljivo je da drevni genetski uzorci s lokacije Kap Kobenhavn na sjeveru Grenlanda sadrže DNK čak 135 različitih vrsta.

Grenland je prije dva milijuna godina bio mnogo topliji, ali istraživači nisu očekivali da će sekvence DNK otkriti šume topole, smreke i tise poput onih koje se sada obično nalaze na mnogo nižim geografskim širinama, uz šaš, grmlje i neke vrste breza koje još uvijek rastu na najvećem otoku na svijetu. Životinjski svijet Kap Kobenhavna, detaljno opisan u sekvencama koje vjerojatno potječu od sobova i mastodonata, kao i glodavaca, gusaka i zečeva, također je zanimljiv.

- Nitko ne bi predvidio ovakav ekosustav na sjeveru Grenlanda u to vrijeme. Sobovi, prema paleontolozima, nisu trebali preživjeti: ne bi ni trebali postojati u to vrijeme – rekao je za Nature dr. Eske Willerslev, paleogenetičar sa Sveučilišta u Kopenhagenu i jedan od voditelja studije.

Dosad se smatralo da su mastodonti živjeli u sjevernoameričkim šumama, a njihovi ostaci nikada nisu pronađeni na Grenlandu. Willerslev i njegovi suradnici utvrdili su da su mastodonti na Grenlandu prije dva milijuna godina pripadali dosad nepoznatoj grani porodičnog stabla mastodonata. Ekološki gledano, mastodonti bi se dobro uklopili u šumu topole i breze na Grenlandu, kao što su se dobro uklopili u šume Sjeverne Amerike.

Willerslev smatra da bi rad njegovog tima mogao pomoći u raspravama kako će ekosustavi u budućnosti reagirati na klimatske promjene.

- U tim organizmima postoji sposobnost prilagodbe u sastavu i rasponu koju ne razumijemo i ne možemo predvidjeti – rekao je Willerslev.