ZNANSTVENICI ZAPANJENI REZULTATIMA VELIKOG ISTRAŽIVANJA Već u ranom djetinjstvu moguće je predvidjeti kakvo će vam zdravlje biti u poznoj dobi

Brzina hodanja u 40-im godinama je pokazatelj koliko naš mozak, ali i naš organizam stari, sugerira se u najnovijem znanstvenom istraživanju.

Međunarodni tim znanstvenika je uspio izmjeriti proces starenja uz pomoć jednostavnog testa brzine hodanja. Zaključili su da ne samo da organizam sporijih hodača stari brže, nego njihova lica izgledaju starije i imaju manje mozgove.

Znanstvenici ne skrivaju činjenicu da su rezultati istraživanja za njih nevjerojatno iznenađenje.

Liječnici često mjere brzinu hodanja kako bi procijenili ukupno zdravstveno stanje, pogotovo u pacijenata preko 65 godina jer je to dobar indikator mišićne snage, funkcije pluća, ravnoteža, čvrstoća kralježnice i vid.

Sporije hodanje u starijoj dobi znanstvenici su ranije također povezivali s višim rizikom od demencije i padova.

U dugogodišnjem istraživanju su sudjelovale 904 osobe iz Dunedina na Novom Zelandu, rođene 1970-ih godina, do dobi od 45 godina.

Sudionici su prolazili fizička testiranja, testiranja funkcije mozga te skeniranje mozga, a tijekom djetinjstva su morali proći kognitivna testiranja svakih nekoliko godina.

- Ovo istraživanje pokazuje da je sporo hodanje znak za uzbunu desetljećima prije nego što dosegnemo starost, izjavio je profesor Terrie E Moffitt, voditelj istraživanja sa Kraljeva koledža u Londonu i Sveučilišta Duke u SAD-u.

Čak i u dobi od 45 godina, uočene su velike razlike u brzini hodanja pri čemu se najbrži ispitanik kretao četiri metra u sekundi, a da pritom nije riječ o trčanju.

Opći je zaključak da se kod sporijih hodača obično prepoznaju znakovi 'ubrzanog starenja' na plućima, zubima, imunitetu, jer su u lošijem stanju nego kod bržih hodača. Neočekivano je otkriće da su skenovi mozga pokazali da mozak sporijih hodača izgleda starije.

Znanstvenici su otkrili da mogu predvidjeti brzinu hodanja kod 45-godišnjaka koristeći njihove rezultate testiranja inteligencije, poznavanja jezika, motoričkih vještina iz djetinjstva u dobi od tri godine.

Djeca koja su se u odrasloj dobi pokazala kao najsporiji šetači (hod srednje brzine 1,2 metra u sekundi) u prosjeku su imali kvocijent inteligencije za 12 bodova niži od one djece koja su 40 godina kasnije bili najbrži hodači (1,75 metra po sekundi).

Znanstvenici ističu da razlike u zdravlju i visini IQ-a mogu biti posljedica izbora životnog stila ili činjenice da su neki ljudi na početku života imali bolje zdravlje.

Sugeriraju ipak da postoje znakovi u ranijem životnom razdoblju koji ukazuju tko bi u poznijoj dobi mogao imati bolje zdravlje.

Znanstvenici smatraju da bi mjerenje brzine hodanja u mlađoj dobi moglo pomoći u testiranju tretmana za usporavanje starenja ljudi.

U tijeku su istraživanja, vezano za dijete s niskim unosom kalorija i uzimanja lijeka metformin, koji bi mogli dati odgovore na ta pitanja.

Tako bismo dobili rane pokazatelje zdravlja mozga i tijela pa bi ljudi mogli mijenjati način života dok su još mladi i zdravi, poručuju istraživači.