Jedinke koje ih predstavljaju, iznimno su vrijedne pa su napravljene nastambe koje im omogućuju život nalik onom u prirodnom staništu. Uz jedinke koje će moći vidjeti posjetitelji, u Zoološkom vrtu živi još desetak čovječjih ribica te tridesetak dinarskih voluhara. Te su životinje uključene u projekte istraživanja i zaštite što spada među osnovne djelatnosti suvremenih zooloških vrtova.
„Zoološki vrt grada Zagreba star je gotovo stotinu godina. Njegov je razvoj ograničen površinom te smještajem u središtu grada, ali naši stručnjaci rade velike stvari. Uz kvalitetnu brigu za životinje tu su i projekti istraživanja i zaštite životinja te edukacije građana o životinjskom svijetu. Ponosni smo što ćemo istraživanjima čovječje ribice i dinarskog voluhara dati svoj doprinos i znanosti“, kazao je Damir Skok, ravnatelj Zoološkog vrta grada Zagreba.
Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić istaknuo je kako će Zoološki vrt grada Zagreba zahvaljujući projektima u koje su uključeni čovječja ribica i dinarski voluhar, postati poznat diljem svijeta. Obećao je i daljnju potporu Grada razvoju Vrta te obišao trenutačno najveće gradilište – ono nove nastambe vukova.
Čovječje ribice koje žive u Zoološkom vrtu, tamo su stigle uslijed jakih kiša i poplava koje su ih izbacile iz prirodnih staništa. Tzv. ispiranje čovječjih ribica prirodni je fenomen kojim se smanjuje broj jedinki u prirodi jer ih zbog konfiguracije terena nije moguće vratiti pod zemlju, no taj fenomen stručnjacima omogućuje neinvazivno proučavanje vrste. Zahvaljujući njemu Hrvatsko herpetološko društvo - Hyla i Hrvatski institut za biološku raznolikost 2014. godine su započeli projekt Proteus – Projekt zaštite čovječje ribice. Na projektu surađuju i Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Prirodoslovni muzej u Budimpešti.
Čovječja ribica
Na populaciji čovječjih ribica u Zoološkom se vrtu prati zdravstveno stanje životinja i stječe se bolje saznanje o bolestima koje ugrožavaju ovu vrstu. Pokušava se otkriti i uspješan način poticanja razmnožavanja i održavanja populacija u zatočeništvu bude li potrebe za ponovnim naseljavanjem životinja u prirodno stanište.
Čovječja ribica endem je podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Na njezin opstanak u prirodi utječu čovjek i klimatske promjene.
Evolucijski gledano, čovječja je ribica jedan od najzanimljivijih vodozemaca. Riječ je o jedinom spiljskom kralješnjaku u Europi koji je potpuno prilagođen životu u mraku i na niskim temperaturama. Odrasle čovječje ribice zadržavaju morfološke karakteristike ličinke. Sporo odrastaju, a žive više od 60 godina. Zahvaljujući tome čovječja je ribica najdugovječniji vodozemac.
Priroda staništa čovječje ribice su u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a u spilje Francuske i Njemačke unio ih je čovjek.
Dinarski voluhar glacijalni je relikt. Jedini je pripadnik svojeg roda koji se razvijao posljednja četiri milijuna godina.
Dinarski voluhar mali je sisavac iz reda glodavaca u srodstvu s voluharicama. Naseljava krševita područja Jugoistočne Europe. U prirodi živi između tri i četiri godine.
Dinarski voluhar
Kako je riječ o relativno rijetkoj vrsti u prirodi koja se sporo razmnožava i to na ljudima teško pristupačnim mjestima, vrsta je u Zoološkom vrtu grada Zagreba uključena u specifična biološka istraživanja. Proučavaju se socijalna ponašanja, glasanje jedinki, dnevne i sezonske razlike u aktivnostima, korištenje prostora te kognitivne karakteristike. Također se istražuju morfologija i fiziologija probavnog sustava, prehrambene navike, brzina probave te mikrobiologija probavnog sustava.
Oko dinarskog voluhara postoji niz nepoznanica, pa ova istraživanja imaju veliku vrijednost. Uz Zoološki vrt u njima sudjeluju Udruga Biom te Prirodoslovno-matematički, Veterinarski i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....